Najlepši poklon za rođendan bio bi mi da moja mama izađe iz kome. Najviše želim da dođe u školu i da moji vršnjaci vide da i ja imam mamu, kaže Marija

Foto: Facebook 

Danijela Kovačević (26) iz Inđije već devet godina je u stanju budne kome, u koje je zapala sa svega 17 i po godina, kada je posle porođaja carskim rezom i rođenja zdrave devojčice dobila sepsu!

Njena porodica krivi ljekare što 14. oktobra 2009. u novosadskom porodilištu Betanija nisu prepoznali da je Danijela, koja je jaukala od bolova, ugrožena.

“Ćerka se porodila carskim rezom. Posle 13 dana je kukala da joj nije dobro i da joj se koči lijeva strana tijela. Osjećala se loše, imala je temperaturu i povraćala je, ali su joj ljekari rekli „’da se mazi’“,kaže Danijelina majka Vesna.

Umesto igre s vršnjacima u igraonici, njena ćerka Marija (9) svaki rođendan provodi uz majku i ima samo jednu želju – da joj mama izađe iz kome i ozdravi.

Foto: Facebook

“Kada dođem iz škole, prvo odem do mame da je pozdravim, vidim kako je i da joj dam da jede”, priča skromna Marija, koja je zbog majčine bolesti dosta zrelija od svojih vršnjaka.

Djevojčica je sa bakom Vesnom Drašković i članovima uže porodice preuzela brigu o majci, koja je vezana za postelju.

“Najlepši poklon za rođendan bio bi mi da moja mama izađe iz kome. Najviše želim da dođe u školu i da moji vršnjaci vide da i ja imam mamu”, kaže Marija.

Njena baka Vesna u potresnoj ispovijesti navodi da devojčica brine o Danijeli jednako dobro kao i odrasli članovi njihove porodice.

Foto: Facebook

“Ona je nevjerovatno dobro dijete i odličan je đak. Ide sa dedom u manastir da pali svijeću za ozdravljenje majke. Raduje se svakoj majčinoj reakciji kada joj otpjeva neku pjesmu ili nacrta crtež, jer je to jedina komunikacija koju ima sa njom. Vršnjacima često govori: ‘Imam ja moju Dacu, vidjećete je kad ozdravi’”, priča Vesna o svojoj unuci, prenosi “Kurir”.

Danijela Kovačević je jedina osoba u Srbiji koja je toliko dugo u komi. Danijelina majka Vesna već devet godina preživljava agoniju, jer joj je ćerka svakodnevno životno ugrožena, ali joj volja i snaga pomažu da spozna život u sasvim drugom svjetlu.

“To je moj život, drugi nemam. Najteže je gledati svoje dijete kome ne možeš da pomogneš. Nemoć je najstrašnija… Crpim energiju iz moje Dace. Kada vidim kakav je ona borac, kakvu čeličnu volju i snagu ima, a toliko je bolesna, kažem sebi da moram da izdržim! Ako Bog misli da ovoliko mogu da izdržim, ja sam mu zahvalna”, kaže na kraju razgovora Vesna Drašković, koja je usljed stresa za ovih devet godina već devet puta operisana.