U gradu u kojem nisi znao da li ćeš sutra vidjeti svog najboljeg prijatelja, da li ćeš ponovo zagrliti oca ili majku, da li ćeš otvoriti oči ili uopšte izaći van da se igraš sa vršnjacima, proveo sam svaki dan od tih 1.425 pod opsadom. Imao sam sreće i preživio sam, dok su mnogi moji vršnjaci ostali ranjeni ili više nisu s nama. Njima u spomen posvećujem svoj pogodak protiv Barcelone u Ligi prvaka, njima u spomen ponosan sam što sam rođen i odrastao u Sarajevu i Bosni i Hercegovini…”

Peti april za Sarajlije znači i te kako mnogo. Upravo na taj dan daleke 1979. godine košarkaši sarajevske Bosne popeli su se na krov Starog kontinenta, pobijedivši u Grenobleu Emerson sa 96:93. Bilo to čudo nad čudima, do tada najveći uspjeh jugoslovenske košarke. 

Briljantna generacija: Delibašić, Varajić, Vučević, Benaček, Đogić, Bosiočić, Izić, Radovanović, Hadžić, Pešić, predvođena s klupe košarkaškim magom Bogdanom Bošom Tanjevićem ispisala je najsvjetlije istorije glavnog grada BiH, ali i kompletne države. Apsolutno niko nije mogao ni slutiti da će deceniju poslije, baš na taj datum, 5. aprila, početi opsada grada u koji su donijeli titulu prvaka Evrope. Istorija je htjela da agresori s okolnih brda baš u noći sa četvrtog na peti april 1992. započnu najdužu opsadu jednog grada u modernoj istoriji, piše Novi.ba.

Povodom ovog datuma na društvenim mrežama oglasio se i najbolji bh fudbaler Edin Džeko. Nakon ovoga dodatno će oduševiti bh. građane…

“Na današnji dan prije 39 godina KK Bosna je postala prvak Evrope u košarci. Delibašić, Varajić, Hadžić, Radovanović, Đogić i ostali majstori pod obručem pokorili su Evropu i proslavili naše Sarajevo.

13 godina poslije, na isti datum, počela je opsada mog grada, koja je trajala 1.425 dana. Ponovo su svi znali za Sarajevo, ali ovaj put ne po dobrom. Ubijeno je preko 1.600 mališana, a ranjeno 50.000 mojih sugrađana.

U gradu u kojem nisi znao da li ćeš sutra vidjeti svog najboljeg prijatelja, da li ćeš ponovo zagrliti oca ili majku, da li ćeš otvoriti oči ili uopšte izaći van da se igraš sa vršnjacima, proveo sam svaki dan od tih 1.425 pod opsadom.

Imao sam sreće i preživio sam, dok su mnogi moji vršnjaci ostali ranjeni ili više nisu s nama. Njima u spomen posvećujem svoj pogodak protiv Barcelone u Ligi prvaka, njima u spomen ponosan sam što sam rođen i odrastao u Sarajevu i Bosni i Hercegovini…”