Romi iz zabačenog sela Gomilica, u Šumadiji, rade uglavnom u Beču, gdje žive kao podstanari u malim prostorima. Ipak, svi u rodnom selu imaju vile, u kojima borave samo par sedmica godišnje, kada dođu na odmor

Foto: Printscreen

Srbija, Šumadija, opština Vladimirci, a u njoj zabačeno selo Gomilica. Zabačeno selo, svakako, ali sve samo ne tipična vukojebina.

Selo Gomilica godinama povremeno privlači pažnju nekih svjetskih medija, jer je riječ o jednom od najbogatijih gastarbajterskih mjesta u Srbiji. A kako je riječ o selu većinski naseljenom Romima, odnosno njihovim gastarbajterima, jer Gomilica tokom godine zjapi prazna, da bi se preko ljeta vlasnici nekretnina sjatili sa porodicama na godišnjim odmorima, ovo mjesto je u najnovijoj reportaži AP predstavio praktično kao najbogatije naselje Roma na svijetu.

Foto: Printscreen

Riječ je o totalnoj suprotnosti društveno izbačene etničke zajednice, sa ljudima čija djeca tradicionalno imaju problema da se obrazuju, nađu posao… U selu Gomilica zapravo je činjenično netačno nazvati tamošnje građevine kućama. Riječ je o takvim višespratnicama da bi se na drugim lokacijama u njima mogle zamisliti svjetske muzičke ili filmske zvijezde, u nekim slučajevima možda i kakva rezidencija, omanji dvorac nekog sitnijeg monarha. Doduše, s tom razlikom što je eksterijer tih super vila okićen zlatnim lavovima, kipovima konja u skoku, pticama, psima…

Petar Đorđević (71) za AP je ispričao da je od 50 godina svog radnog vijeka 40 odradio kao vozač kamiona, radeći kao gastarbajter u Austriji. Iz tog inače jezivo siromašnog kraja ljudi su se masovno iseljavali 60-tih, kako bi radili na Zapadu. Đorđević otada živi u Beču, porodica mu je u međuvremenu postala trogeneracijska dinastija i njih 40 sada svakog ljeta dolaze po nekoliko sedmica da uživaju u onome što im je izgradio njihov pater familias.

Foto: Printscreen

“Svašta sam u životu pretrpio, sve što sam imao uložio sam u ovo ovdje”, kazao je on.

Bio je među prvima koji je iskoristio Titov dil sa Zapadom kojim se izborio da građani tadašnje SFR Jugoslavije imaju pravo da odu na rad na Zapad. Kako je otišao jedan, tako je išao i drugi, a uskoro su otišli više-manje svi. I svi u Beč, u Austriju.  Šumadijski gastarbajteri iz Gomilice su počeli da se takmiče ko će izgraditi veću, spektakularniju, ljepšu kuću, piše Express.hr.

“Kad je bio šiling, susjed je gradio dva sprata. Pa onda mogu i ja tri. To je bilo takmičenje”, kazao je za Prvu TV Prodan Pavlović.

Foto: Printscreen

Pri gradnji se nije štedjelo. Posvuda su bazeni, ograde su visoke, niklovane ili od kovanog željeza, čija zgradurina nema nekoliko desetina soba kao da ništa nije učinio. Na primjer, da svaka ćerka, svaki sim, svaki unuk ili unuka imaju barem po jednu sobu. Ili dvije. Još bolje tri. Na nekim zemljištima nalaze se i dvije ili tri kuće. Sve kako bi imali u čemu da uživaju dva ili tri puta, koliko godišnje navraćaju u Gomilicu iz pečalbe na dvije ili tri sedmice.

Foto: Printscreen

Slična situacija je i u puno većem susjednom Jazovniku. Tu se, zapravo, vidi da je riječ o pravoj gastarbajterskoj priči. U opštini Vladimirci prijavljeno je oko 17.000 Srba, nešto manje od 200 Roma, pokoji Hrvat, Makedonac, Rumun… I u Jazovniku i u Gomilici porodične, zapravo dinastijske mega rezidencije gradile su tri generacije gastarbajtera i danas se ljudi tamo zafrkavaju da ta dva sela ugrubo vrijede milijardu dolara. Možda i nisu tako daleko od istine. Mnogi ne znaju koliko su novca ugradili u te građevine.

“Otprilike, kad bih to pretvorio u današnju valutu, mislim da bi to bilo oko milion eura”, kazao je Đorđević za Prvu TV.

Foto: Printscreen

“Ja sam ovdje sada stalno, jer sam u penziji. Ali djeca mi dođu po sedmicu, svrate kada idu na more”, dodao je on.

Kaže da supruga i on ne stignu pošteno da otvore i zatvore sve te puste prozore po cijeloj kući. I uvijek imaju nešto da dograde, promijene, da gipsane figure zamijene za one sa pozlatom…

Verica Jovanović je rekla da godišnje dođe u kuću na tri sedmice, a i to vrijeme kompletno potroši samo na čišćenje i spremanje mnoštva soba, uređenje okućnice, stabala…

Foto: Printscreen

“To mi je odmor, da. Ali, šta ćeš, ako nešto želiš da imaš moraš tako”, kazala je ona.

Nakon takvog odmora vraćaju se u Beč, gdje, po pravilu, žive kao podstanari u skučenim stanovima. Skoro svi redom.

Pogledajte prilog Prve TV: