“Presuda je osnova na temelju koje porodice žrtava navedenih u presudi mogu pred opštinskim sudovima u Hrvatskoj pokrenuti postupke za naknadu štete i sasvim je izvjesno da će, na temelju haške presude, te postupke i dobiti. Na istovjetan način i porodice hrvatskih Srba čiji su bližnji ubijeni kao žrtve ratnih zločina, a za koje je sudski dokazano da su ih počinili pripadnici Hrvatske vojske i policije, nakon pravosnažne presude o ratnim zločinima ostvaruju pravo na naknadu štete”, kaže Nobilo. On je rekao da je gotovo sigurno da će i porodice bošnjačkih žrtava koje su navedene u haškoj presudi ustrajati u tužbama protiv Hrvatske i tražiti naknadu štete

Anto Nobilo (Foto: Printscreen/N1)

Dio haške presude šestotrici bosanskih Hrvata u kojem je potvrđena jedna od teza iz optužnice o udruženom zločinačkom poduhvatu u kojem je učestvovao i hrvatski vojni i politički vrh, posebno je problematičan za Hrvatsku. Može li taj dio presude imati i konkretne finansijske i pravne posljedice za Hrvatsku, pitali smo advokata Anta Nobila, koji ima dugogodišnje iskustvo zastupanja pred Haškim sudom u slučaju Tihomira Blaškića.

“Haška presuda ne donosi automatski loše finansijske i pravne posljedice za Hrvatsku. Međutim, ona je osnova na temelju koje porodice žrtava navedenih u presudi mogu pred opštinskim sudovima u Hrvatskoj pokrenuti postupke za naknadu štete i sasvim je izvjesno da će, na temelju haške presude, te postupke i dobiti. Na istovjetan način i porodice hrvatskih Srba čiji su bližnji ubijeni kao žrtve ratnih zločina, a za koje je sudski dokazano da su ih počinili pripadnici Hrvatske vojske i policije, nakon pravosnažne presude o ratnim zločinima ostvaruju pravo na naknadu štete. Te presude za naknadu štete, prema dosadašnjoj praksi hrvatskih sudova, a na temelju stajališta koje je zauzeo Vrhovni sud, iznose oko 220.000 kuna za ubijenog člana porodice”, objašnjava Nobilo.

On smatra da je gotovo sigurno da će i porodice bošnjačkih žrtava koje su navedene u haškoj presudi ustrajati u tužbama protiv Hrvatske i tražiti naknadu štete.

“Haškom presudom je dokazano da je HVO bio produžena ruka Republike Hrvatske i pod nadzorom i komandom hrvatskog političkog i vojnog vrha, pa će se zločini koje su pripadnici HVO-a počinili u BiH u individualnim odštetnim zahtjevima tretirati kao da su ih počinili pripadnici Hrvatske vojske”, pojašnjava Nobilo.

Treba, međutim, imati na umu, napominje Nobilo, da je i prije presude Haškog suda, Hrvatska praktično priznala HVO kao svoju vojsku, jer je pripadnicima HVO-a priznala pravo na penzije iz hrvatskog budžeta, a porodicama stradalih pripadnika HVO-a pravo na naknade. Hrvatska se, ističe Nobilo, sada mora suočiti s posljedicama nekih loših odluka njenog vojnog i političkog vrha, kao što se svaki čovjek na individualnom nivou ponekad mora suočiti s posljedicama sopstvenih postupaka.

Na pitanje otvara li presuda Bosni i Hercegovini mogućnost da tuži Hrvatsku i zatraži plaćanje ratne odštete, Nobilo kaže da o tome u ovom trenutku ne bi želio da spekuliše.

“Odnosi Bosne i Hercegovine i Hrvatske su složeni i višeznačni. Oni su imali različitu dinamiku – postojala su razdoblja kad je HVO odigrao nespornu pozitivnu ulogu za BiH, pogotovo 1994. i 1995. kad je učestvovao u oslobodilačkim akcijama, ili 1992, kada je HVO imao obrambenu ulogu jer Alija Izetbegović još nije bio spreman za rat, Armije BiH nije bilo. No, najgore razdoblje djelovanja HVO-a i Tuđmanove politike prema BiH je tokom devet mjeseci 1993. Treba takođe imati na umu da je svaki metak koji je s hrvatske i bošnjačke strane ispaljen u BiH prošao kroz Hrvatsku, kao i da je Hrvatska zbrinjavala stotine hiljada izbjeglica iz BiH. Dakle, u slučaju takve tužbe Hrvatska ne bi bila bez argumenata”, tvrdi Nobilo.

Najgori učinak presude biće, tvrdi zagrebački advokat, taj što će je i hrvatska i bošnjačka strana koristiti u dnevnopolitičke svrhe.

“Presuda, nažalost, neće biti iskorištena kao povod da hrvatska strana izrazi iskreno žaljenje zbog žrtava. Bošnjački političari će vjerovatno presudu pokušati da iskoriste u politici prema Hrvatima. Sve nekada zaraćene strane ukopane su u svojim pozicijama i postale su taoci ratnih politika. Mi u Hrvatskoj smo postali taoci Tuđmanove politike i mita o tome da je Hrvatska nastala u ratu, iako je nastala odlukom Sabora o nezavisnosti. Uspostavljaju se ‘državne istine’ o ratu. Sjetimo se samo saborske Deklaracije iz 2000. u kojoj stoji da je Hrvatska i u BiH vodila odbrambeni rat. Te ‘državne istine’ se onda ponavljaju kao mantra i postaju nacionalni mit, pa se gotovo niko više ne usudi da slobodno misli i na stvari gleda svojim očima”, tvrdi Nobilo.

Ističe da ga presuda šestorici bosanskih Hrvata nije iznenadila.

“Ko god je htio racionalno da gleda na stvari i hrvatsku politiku prema BiH – nije iznenađen presudom”, kaže Nobilo.

Izvor: Jutarnji.hr