“Blago, tihim glasom, pita me da li dajemo robu na veresiju, imamo li dužnika i čuvenu svesku. Na moje začuđeno ‘da’ odgovara kako bi željela da je očisti do momenta njenog ulaska u radnju, kako bi svi dugovi bili regulisani. Kod mene šok i nevjerica”, kazala je radnica Selma Kovač

Foto: Printscreen

Mala, obična prodavnica u mahali ili selu, u savremeno doba globalizacije, suprotno svim ekonomskim logikama, opstaje. Vjerovatno je Balkan po tome izuzetak. Jedan od razloga što ne gubi interes mušterija jeste čuvena “sveska koja trpi veresiju” kupaca finansijski nemoćnih da odmah plate, uglavnom osnovne životne potrepštine. Vlasnici tih i takvih trgovina imaju posebnu definiciju za svoj način rada.

“Mi smo oni koji održavaju socijalni mir u zemlji. Kupci koji nemaju novca u datom trenutku ne mogu da odu u velike tržne centre. Dođu kod nas i pitaju mogu li uzeti robe u vrijednosti 100 KM. Odobrimo im, kupe i ubrzo izmire dug. Sljedeći put pitaju za 150 KM. Damo im i tako se to vuče”, kaže Almir Garagić, čija je supruga vlasnica male trgovine u Arnautovićima pored Visokog.

Upravo u tu radnju, piše Al Jazeera, u četvrtak je došla jedna djevojka sa specifičnim zahtjevom upućenim zaposlenoj Selmi Kovač, koja se zatekla u smjeni.

“Taj 15. juni za mene je najsretniji ili najtužniji dan. Lijepi mubarek mjesec ramazan, mjesec darivanja. U 16:30 u radnji mirišu topli somuni i daju posebnu čar. Gledala sam na parking kako dolazi auto i izlazi osoba koju nikada nisam vidjela. Ulazi u radnju i, ne predstavljajući se, pita za vlasnike. Blago, tihim glasom, pita me da li dajemo robu na veresiju, imamo li dužnika i čuvenu svesku. Na moje začuđeno ‘da’ odgovara kako bi željela da je očisti do momenta njenog ulaska u radnju, kako bi svi dugovi bili regulisani. Kod mene šok i nevjerica. Pitam se da li su to oni dobri ljudi za koje smo čuli da postoje, ali se ne sreću. Svi su mi osjećaji bili pomiješani, a sveska riješena! Odlazi stranac, a toliko dobroga ostavlja iza sebe. Želim joj svako dobro, a u isti momenat razmišljam kako reći mušterijama da nema duga i kakvu će to reakciju izazvati. Kako sam nekome govorila da više nemaju duga, tako su me gledali u nevjerici. Bilo je suza i zagrljaja od kojih mi se srce cijepalo. Neka ovo bude ogledalo da uvijek treba dijeliti i činiti dobro. Neka Uzvišeni nagradi osobu ili osobe najvećom nagradom na oba svijeta”, kaže Selma, dodavši kako se nada da će veresija-sveske konačno nestati.

Njenu priču potvrđuje vlasnica radnje.

Kompletan tekst možete pročitati OVDJE.