Snajperski metak prvo pogodio Boška, a zatim Admiru. Dopuzala je do njega, zagrlila ga i u smrt su otišli zajedno. Njihova tijela danima su ležala na tom međuprostoru, a izvukli su ih pripadnici radnog voda VRS. Ubica nije otkriven

Prije 24 godine, dok je bjesnio rat u BiH, a Sarajevo bilo pod opsadom, jedan par svojom ljubavlju prkosio je ratu, podjelama, nacionalizmu… 

Admira Ismić i Boško Brkić imali su samo po 25 godina kada su odlučili da brane svoju ljubav i pobjegnu iz Sarajeva, piše agencija Patria, prenosi slobodna-bosna.ba.

Na most Vrbanja, koji je tada prostor bio između Armije RBiH i agresora, 18. maja 1993. godine došli su Admira i Boško, ali je snajperski metak prvo pogodio njega, a zatim nju.

Dopuzala je do Boška, zagrlila ga i u smrt su otišli zajedno. Njihova tijela danima su ležala na tom međuprostoru, a izvukli su ih pripadnici radnog voda VRS. Prvobitno su sahranjeni u Lukavici, a 1996. godine posmrtni ostaci pokopani su na groblju Lav.

Svake godine 18. maja, na grobu Boška i Admire građani ostavljaju cvijeće, a i brojni turisti koji su saznali za ovu tužnu ljubavnu priču.

Admira i Boško, djevojka i mladić različitih vjera, nisu znali za razlike. Maštali su o zajedničkom životu, vjerovali da ih ništa ne može razdvojiti. Voljeli su se pod sarajevskim nebom, vjerovali da ljudskost, dobrota i ljubav mogu da pobijede rat, mržnju i sve zlo koje se nadvilo nad Sarajevom.

Pjesma grupe Zabranjeno pušenje, “Boško i Admira”, snimljena je 2013. godine i govori o tragičnoj ljubavi dvoje Sarajlija, Bošnjakinji i Srbinu, koji su rođeni iste godine, o njihovoj bezgraničnoj ljubavi otkako su se upoznali u srednjoj školi i o tome kako ih različitosti, ljudska zloba, rat, pa čak ni smrt nisu uspjeli da rastave.

Istraga o ubistvu Admire i Boška nikada nije vođena i njihov ubica nikada nije otkriven.