Sve što je potrebno za eskalaciju sukoba je to da se Kim Jong Un osjeti satjeranim u ćošak. On nije lud. Niti je, baš kao što nije bio ni njegov otac, šašavi despot. Ali je nemilosrdan i paranoičan. Bez da je trepnuo okom, smakao je svakog za koga je mislio da bi mogao da mu se suprotstavi (najčešće na prilično bizarne načine). Ako misli da Amerika želi da ga makne i da će završiti kao Sadam Husein ili Muamar Gadafi, neće imati problema da odvede sa sobom u smrt milione Korejanaca (i sjevernih i južnih). Ukoliko pritom uspije da ubije i koji milion Japanaca, ili koju hiljadu američkih vojnika, utoliko bolje

Nikad u istoriji čovječanstva nije postojalo tako veliko bure baruta, niti se pored njega šibicama igrao neko čudniji, ističe ugledni “Independent” u analizi u kojoj opisuje kako bi Donald Trump i Kim Jong Un mogli da gurnu svijet u novi rat.

Za sada, Donald Trump vodi oštru politiku, nalik onoj Kennedyjevoj 1962. ili onoj Reaganovoj 80-ih godina. Baš kao i oni, Trump bi mogao da uspije. Međutim, lakše nego tada stvari bi mogle da izmaknu kontroli. Situacija je dovoljno ozbiljna da je čak i Kina, tradicionalni saveznik Sjeverne Koreje, dovoljno zabrinuta da javno pristaje na oštrije sankcije protiv Kim Jong Unovog režima.

Kako piše “Independentov” analitičar Sean O’Grady, sve što je potrebno za eskalaciju sukoba je to da se Kim Jong Un osjeti satjeranim u ćošak. On nije lud. Niti je, baš kao što nije bio ni njegov otac, šašavi despot. Ali je nemilosrdan i paranoičan. Bez da je trepnuo okom, smakao je svakog za koga je mislio da bi mogao da mu se suprotstavi (najčešće na prilično bizarne načine). Ako misli da Amerika želi da ga makne i da će završiti kao Sadam Husein ili Muamar Gadafi, neće imati problema da odvede sa sobom u smrt milione Korejanaca (i sjevernih i južnih). Ukoliko pritom uspije da ubije i koji milion Japanaca, ili koju hiljadu američkih vojnika, utoliko bolje.

I tu leži prava opasnost Trumpove politike. S jedne strane, Trump, Zapad pa čak i Kina, žele “samo” da Sjeverna Koreja odustane od svog nuklearnog i balističkog projekta. A, s druge strane, Kim je vidio šta se događa kada diktator dopusti da se razoruža ili da mu Amerika nadzire oružje – scenario Libije i Iraka. Zato sjevernokorejskom režimu toliko treba nuklearno naoružanje.

I pritom čak nije toliko problem ni Trumpov karakter i retorika, koliko to što ni jedan američki predsjednik ne može sebi da dopusti da neprijateljska sila ima na nišanu bilo koji američki grad. U Hladnom ratu sve se svodilo na igru “kukavice”, a SAD su uspjele da osiguraju svoje interese čak i u kubanskoj krizi. Prije svega, jer je s druge strane bio neko ko je vukao slične poteze. Međutim, za razliku od Sovjeta, Kim Jong Un nema šta da izgubi.

Ako pomisli da nema izlaza, Kim bi mogao da potopi brod koji se previše približi, što bi Trumpu bio povod za osvetu. To bi najvjerovatnije učinio preciznim bombardovanjem, kao onim u Siriji, pri čemu je uništio vojne pogone (ili nuklearne centre) u Koreji. Zatim bi Sjeverna Koreja uzvratila granatiranjem južnog susjeda, pogotovo američkih baza tamo. SAD šalje svoje trupe i počinje konvencionalno bombardovanje. Sjeverna Koreja odgovara svim što ima – i tako počinje drugi Korejski rat (ili se, tačnije, nastavlja prvi, s obzirom na to da su formalno još u ratu).

A svjetski rat nije daleko. Baš kao i u prvom Korejskom ratu, prilično je izgledno da bi se Kina uključila ako bi se SAD sa saveznicima previše približile njihovim granicama. A sada to više nije zemlja svježe izašla iz građanskog rata, nego treća država u istoriji koja je svojim snagama poslala čovjeka u svemir.

Iako je Rusiji za sada draže da posmatra nego da učestvuje u krizi oko Sjeverne Koreje, i oni dijele granicu sa tom državom i teško da bi gledali prekrštenih ruku.

Ne treba zanemariti ni vojsku Južne Koreje, a Japan, iako formalno ograničen na razvoj vojske “isključivo za samoodbranu”, ima priličnu oružanu snagu, a još važnije, i tehnološke kapacitete da u trenu napravi šta god treba – od balističkog projektila do nuklearne bojeve glave.

Posljedice bi bile jezive – teško da uopšte možemo da zamislimo koliko.

Istočna Azija je dom dvije petine ljudske populacije. Milioni bi umrli, a zemlja ostala opustošena. I Japan i Evropa uspjeli su da se podignu iz pepela nakon Drugog svjetskog rata. Sada, decenijama uopšte ne bi bio moguć život, a kamoli ekonomski oporavak.

Daleko? Pa, trenutni BDP regije je veći nego SAD-a i EU zajedno, tako da bi prošla ekonomska kriza izgledala kao kratkotrajna dijeta. Izbjeglička kriza koja muči Evropu je posljedica ratova koji su bez domova ostavili pet do deset miliona ljudi. Sada bi milijarde bile raseljene. 

Ukratko, bilo kakav rat u tom dijelu svijeta i te kako bi osjetili i mi u Evropi. A Donald Trump ima samo loše i manje loše poteze na raspolaganju…

Izvor: Avaz.ba