Od svega što je doživio u svom tijelu zarobljenom u komi, kao najbolniji trenutak navodi ono što je izgovorila njegova majka. Naime, ona je u jednom trenutku stajala kraj njega i, brišući ga peškirom i posmatrajući njegovo beživotno tijelo, naglas izgovorila: “Nadam se da ćeš umrijeti”. Martin je to čuo i urezalo mu se u pamćenje. Iako ga je to tada užasno rastužilo, danas je potpuno razumije

Martin Pistorius danas (Foto: Youtube/Printscreen)

Godine 1988. Martin Pistorius iz Južne Afrike bio je tipičan dječak koji je obožavao da se igra sa raznim uređajima, ponajviše s tranzistorima, televizorima…

Njegovo idilično djetinjstvo odjednom je prekinula misteriozna bolest – u dobi od 12 godina jednog dana je došao kući iz škole s bolnim grlom, ali njegova majka nije obraćala previše pažnje na to, misleći kako će proći s malo meda i čaja. No, njegovo stanje se ubrzo pogoršalo do trenutka u kojem više uopšte nije mogao da hoda niti stoji, pa ni govori. Doktori su pretpostavili da je obolio od kriptokokalnog meningitisa, a prije nego što su uspjeli išta da preduzmu dječak je pao u komu.  

U ranom razdoblju kome Martin nije bio svjestan ničega. Bio je u dubokoj komi. Njegova porodica je organizovala posebnu brigu oko njega – od kupanja, hranjenja uz pomoć cjevčica, okretanja. Međutim, kada je imao 16 godina Martin se iznenada probudio – odnosno postao je svjestan svega što se događa u njegovoj okolini. Ipak, i dalje nije mogao da se pomjera, komunicira sa porodicom ili im na bilo koji način da do znanja da je “tu”. Do tog trenutka prošlo je još punih osam godina zatočeništva u vlastitom tijelu, piše express.hr, prenosi “Avaz”.

Martin dok je bio u komi (Foto: Youtube/Printscreen)

Kako nisu imali mogućnost popodnevne brige za njega, Martina su roditelji tokom radnog vremena ostavljali u posebnom institutu. U dokumetarcu, porodica Pistorius i sam Martin otkrili su njegovu neobičnu priču.

“Mrzio sam da budem u Centru za njegu. Bili su užasni prema meni. Moj otac je, nakon što sam se probudio i otkrio im to, sve prijavio, ali oni to naravno poriču. Nema šta mi nisu radili, vukli su me za kosu, udarali me metalnom kašikom po zubima kako bih jeo. Često su mi davali vreli čaj, šamarali su me, ponašali su se kao da nisu ljudi”, rekao je Martin.

Osim toga, požalio se čak i na seksualno zlostavljanje u kojem bi jedna radnica znala da ga opkorači i na njegovom tijelu simulira seks, dirala ga je po genitalijama…

“Oni bi me postavili pred TV koji bi cijelo popodne gorio. Svaki dan je program bio isti, dinosaur Barney. Bože, koliko sam mrzio tu emisiju”, prisjeća se on.

Martin sa suprugom (Foto: Youtube/Printscreen)

Od svega što je doživio u svom tijelu zarobljenom u komi, kao najbolniji trenutak navodi ono što je izgovorila njegova majka. Naime, ona je u jednom trenutku stajala kraj njega i, brišući ga peškirom i posmatrajući njegovo beživotno tijelo, naglas izgovorila: “Nadam se da ćeš umrijeti”. Martin je to čuo i urezalo mu se u pamćenje. Iako ga je to tada užasno rastužilo, danas je potpuno razumije.

“Najgore mi je bilo što nisam mogao da je zagrlim, da joj kažem kako lijepo brine o meni, kako sam joj zahvalan”, u suzama objašnjava Martin.

Nakon 12 godina navodne kome, neki zaposleni u domu u kojem su ga njegovali počeli su da primjećuju promjene u njegovom ponašanju, odnosno pokušaje komunikacije.

Ubrzo su obavijestili roditelje, pa je Martin, kada je imao 25 godina, dobio računar sa komunikacijskim softverom, uz pomoć kojeg i danas komunicira s ljudima. Uspio je da unaprijedi i svoje kretnje raznim terapijama, a preko interneta je 2008. upoznao svoju buduću ženu zbog koje se preselio u Veliku Britaniju.

Za njega svaka godina od kome donosi barem neki napredak, pa je tako 2011. uspio da povrati dio kontrole nad rukama i glasom, a napisao je autobiografiju “Ghost boy” (Dječak duh), po kojoj se planira snimanje filma.