U selu Temnjak, sedam kilometara udaljenom od Plava, sa tri sestre i ocem živi Elma Luković.

Elmu je crnogorska javnost upoznala prije osam godina, nakon emitovanja dokumentarca koji je o ovoj, po mnogo čemu jedinstvenoj djevojci, za RTCG uradila novinarka Olivera Vukadinović.

Elma, tada tek punoljetna djevojka, oduševila je gledaoce svojom iskrenošću, ljepotom, energijom i, nadasve, snagom na kojoj bi joj pozavidjeli brojni pripadnici jačeg pola.

Kosidba joj nije stran posao

Elma je jedno od desetoro djece Redžepa i Šaćirke Luković. Nažalost, kada je imala svega pet godina, ova visprena i spretna djevojka ostala je bez majke…

A kako joj je Bog predodredio da, bar za sada, živi u selu podno Prokletija, Elma je odlučila da iskoristi sve blagodeti odrastanja u prirodi, a uz to sa lakoćom i uživanjem obavlja sve poslove – od najlakših ženskih do najtežih muških.

Jednostavno, Elma je drugačija od ostalih djevojaka.

Pored brojnih poslova, Elma nađe vremena da ishekla stolnjak

Ona je posebna.

“Nadomak grada, u jednom delu cvetnih livada, gde cvetaju ruže najljepših boja, tu počinje sreća i tuga moja…”

Ovim stihovima Elma je počela razgovor za Portal Revije Fokus.

“Radim sve muške poslove – kosim, djenem sijeno, rukujem motornom testerom, spremam i tovarim drva na konja, a odlično se snalazim i u građevinarstvu. Većinu poslova radim zajedno sa braćom, sestrama i ocem“, priča Elma.

Elma je drugačija od ostalih djevojaka – ona je posebna

Elma je i dobra planinka i domaćica. Zna da radi oko stoke, da pravi sir, kajmak, surutku, a odlično se snalazi i u kuhinji. I pored svih poslova, nađe vremena da ishekla stolnjak ili milje, oplete čarape, prsluk, džemper… Koncem i iglom zna da se poigra, i napravi razne ukrase.

“Uživam u životu i svaki dan za mene je novi izazov”, kaže Elma.

Trenuci provedeni u druženju sa Putkom bili su neprocjenjivi

Najviše posla, kada je u pitanju fizički rad, Elma ima u ljeto, kada trava staše za kosidbu.

“Tada se zna – svi ranimo da bi poslove završili do zalaska sunca. Dan nam počinje prije svitanja, namirivanjem stoke, koju onda pustimo na ispašu. Potom se ide na livadu da se plasti i djene sijeno. I tako 20-ak dana. Kada se završi kosidba počinje berba borovnica. Dok ih ima, jedna od sestara ostaje kući sa ocem, da pazi stoku, a mi ostale konjem idemo u berbu. Do borovnjaka nekada pješačimo po dva sata u jednom pravcu. I tako svakog dana dok borovnice ne uhvati slana”, priča Elma.

Kada zabijeli, Elma se prepušta zimskim čarolijama

Sa dolaskom jeseni stižu i novi poslovi, a najbitniji je priprema drva za zimu.

“Iako znam i mogu sama da rukujem motornom testerom i tovarim konja, braća mi pomažu u  izvlačenju balvana iz šume koje koristimo za ogrijev. Godišnje izvlačimo i po 50 kubnih metara drveta iz naše šume”, priča Elma.

Život na selu Elmi nikada nije predstavljao teret. Naprotiv, ona uživa u svakom dijelu prirode koja je u selu bila više nego izdašna.

Elma sa ždrebetom koje su joj poklonili prijatelji kada je ostala bez Putka

Svaki slobodan trenutak ljeti ova djevojka iskoristi da konjem obiđe vrhove planina koje okružuju selo i osjeti slobodu koju joj nude Prokletije. A kada počnu da provejavaju prve pahulje, prepušta se zimskim čarolijama…

Svoje selo i slobodu kakve nema kao podno Prokletija, Elma nikada ne bi mijenjala za grad, u koji tek povremeno izađe u provod.

Elma zimi uživa i u skijanju

“Volim prirodu, cvijeće, drveće, šume, zvjezdano nebo, bistre potoke… Sve što me okružuje. Nijesam pristalica čestih izlazaka u grad, pa povremeno prošetam sa sestrama i drugaricama. Slobodno vrijeme radije provodima sa sestram, braćom i ocem. Mi smo jedna velika, složna porodica i veoma smo vezani”, kaže Elma.

Mnogo voli životinje, a posebno joj je bio drag konj Putko. Nažalost, ostala je bez svog vjernog drugara, pa su joj prijatelji ubrzo poklonili ždrebe sa kojim će, čim odraste, osvajati livade i šume Temnjaka i Prokletija.

Zimska idila: Kuća Lukovića u plavskom selu Temnjak

“Moj život se nije mnogo promijenio od kada je RTCG o meni snimila dokumentarac. Kao i svaka djevojka, i ja imam snove: da nađem čovjeka koji će me poštovati, ali od svega je najbitnije da ima unutrašnju ljepotu – ljepotu duše. Najviše bih voljela da ostanem u Plavu. Mnogo sam vezana za porodicu i mjesto. Jer, samo jedno mjesto na svijetu se zove dom. Ali, ako me život odvede na dalje puteve, nadam se da ću ih ladati”, veli Elma.

Kako kaže, njeni snovi i želje nijesu veliki – nema sve što voli, ali voli sve što ima.

Selma Šarkinović

UPOZORENJE: ZABRANJENO JE PREUZIMANJE TEKSTA I FOTOGRAFIJA BEZ PISMENE SAGLASNOSTI REDAKCIJE FOKUSA