“Činjenica je da mi i nakon 25 godina imamo podijeljen odnos prema onome što se desilo 1. marta, dakle prema samom cilju referenduma i izlasku iz Jugoslavije. Ja mislim da treba to pitanje imati u vidu, naročito političari, a ne istoričari. Činjenica je da je većina Srba u BiH bojkotovala referendum 1. marta, ali je takođe činjenica da je jedan dio srpskog stanovništva u BiH izašao na referendum i dao svoj glas za nezavisnost BiH”, kaže profesor na Filozofskom fakultetu u Sarajevu Husnija Kamberović, uz napomenu da bi političari trebali da se dogovore o državnim praznicima koje bi priznali svi u BiH

Bosna i Hercegovina danas slavi Dan nezavisnosti, uprkos činjenici da jedan bh entitet, Republika Srpska, ne priznaje ovaj praznik.

Prije tačno četvrt vijeka većina Bosanaca i Hercegovaca na referendumu je odlučila da BiH od bivše jugoslovenske republike postane nezavisna država.

Tako je 29. februara i 1. marta 1992. godine većina građana, 64 odsto, izašlo na referendum o nezavisnosti, a 99 odsto odabralo je izlazak iz Jugoslavije.

Pripadnici srpskog naroda u Bosni i Hercegovini, prema instrukcijama tadašnjeg političkog vrha koji je predstavljao Srbe, bojkotovali su referendum.

Bosna i Hercegovina tada nije imala alternativu pa je organizovala referendum, kaže istoričar i profesor na Filozofskom fakultetu u Sarajevu Husnija Kamberović.

“Bosna i Hercegovina nije doprinosila raspadu Jugoslavije i imala je interesa da se Jugoslavija kao država u nešto transformisanom obliku sačuva. Odluka da se ide na referendum bila je posljedica činjenice da drugi veliki igrači u jugoslovenskoj krizi, pogotovo Franjo Tuđman i Slobodan Milošević, nisu prihvatali nikakvu transformaciju države koja bi na neki način očuvala cjelovitu Bosnu i Hercegovinu. Sjetimo se samo da su Izetbegović i Gligorov imali ideju stvaranja tzv. stepenaste federacije. Brojne ideje o transformaciji su odbačene, pa je BiH, kao i druge članice Jugoslavije, a na poziv Badinterove komisije, organizovala referendum, da čuje stav svog stanovništva da li je za ostanak u Jugoslaviji ili je za očuvanje cjelovite Bosne i Hercegovine”, objasnio je Kamberović istorijski kontekst donošenja odluke o referendumu.

Događajima tog vremana svjedočio je Miro Lazović, nekadašnji predsjednik Skupštine Republike Bosne i Hercegovine, koji napominje da je referendum bio rezultat zahtjeva Evropske zajednice da, ako BiH želi ići ka nezavisnosti, mora provjeriti mišljenje građana o tome.

“Prije donošenja te referendumske odluke, Bosna i Hercegovina je bila suočena sa ucjenama, prijetnjama, pritiscima i nestankom države i nestankom Bošnjaka kao naroda, i jednostavno smo morali u Skupštini Republike BiH naći najracionalniji pristup da bismo sačuvali svoju državu”, prisjeća se Lazović.

Ubistvo srpskog svata Nikole Gardovića na Baščaršiji 1. marta, bilo je povod da istu noć SDS organizuje barikade na punktovima u Sarajevu, a potom i drugim gradovima, označavajući njima područja koja će kasnije proglasiti srpskim.

Pozivajući se na ovaj događaj, predsjedavajući Predsjedništva BiH Mladen Ivanić nedavno je medijima rekao da 1. mart doživljava kao dan kada je 1992. godine počeo rat i kada je počela patnja svih građana u BiH, a posebno Srba.

“Prvi mart je dan koji i za srpski narod i za mene lično predstavlja početak rata. To je bio razlog za rat i to je stvar koju srpski narod nikada neće zaboraviti, kao ni licemjerstvo onih koji danas osporavaju 9. januar, a slave 1. mart, iako to nije praznik na nivou BiH”, izjavio je Ivanić novinskoj agenciji SRNA.

Dan nezavisnosti 1. mart već godinama osporavaju iz Republike Srpske. Nedavno je Narodna skupština ovog bh entiteta tražila ocjenu ustavnosti ovog praznika pred Ustavnim sudom Bosne i Hercegovine, uz obrazloženje da ne odražava volju svih konstitutivnih naroda u BiH.

Ipak, i Srbi su izašli na referendum 1992. godine jer, kako tvrde poznavaoci prilika, bez pristanka dijela tog naroda ne bi bilo moguće proglasiti nezavisnost, što je potvrdila i tadašnja Evropska zajednica, nazvavši referendum građanskim, a ne nacionalnim, kakvim će ga u BiH kasnije proglasiti.

“Činjenica je da mi i nakon 25 godina imamo podijeljen odnos prema onome što se desilo 1. marta, dakle prema samom cilju referenduma i izlasku iz Jugoslavije. Ja mislim da treba to pitanje imati u vidu, naročito političari, a ne istoričari. Činjenica je da je većina Srba u BiH bojkotovala referendum 1. marta, ali je takođe činjenica da je jedan dio srpskog stanovništva u BiH izašao na referendum i dao svoj glas za nezavisnost BiH”, kaže Kamberović, uz napomenu da bi političari trebali da se dogovore o državnim praznicima koje bi priznali svi u BiH.

Zemlje članice Evropske zajednice su 6. aprila 1992. godine, a dan kasnije i Sjedinjene Američke Države, priznale Bosnu i Hercegovinu kao nezavisnu i suverenu državu. Zastava Bosne i Hercegovine se zavijorila 22. maja 1992. godine na East Riveru u New Yorku, jer je BiH postala članica Ujedinjenih nacija.

“Mislim da Mladen Ivanić nije u pravu kad govori da je 1. mart bio okidač za rat i da je to bio referendum protiv srpskog naroda. Niti je 1. mart bio okidač, niti je to bio referendum protiv srpskog naroda. Ja mogu reći da je 1. mart bio okidač za međunarodno priznanje Bosne i Hercegovine. Dakle, bez međunarodnog priznanja, Mladen Ivanić danas ne bi bio prvi čovjek ove države”, poručio je Lazović.

Rat u Bosni i Hercegovini okončan je 1995. godine Dejtonskim sporazumom. Uprkos političkom previranju i brojnim problemima u funkcionisanju države u postdejtonskoj BiH, što pokazuje i najnovija kriza nastala predajom zahtjeva za reviziju presude protiv Srbije za genocid, prema mišljenju člana Predsjedništva BiH Dragana Čovića, BiH je jednako nezavisna kao i odmah poslije rata.

“Lično mislim da smo mi jednako nezavisni i danas, kao i 1996. i 1997. godine… Nismo kao političari iskoristili ovaj period, od Dejtona do danas, da se transformišemo prirodnim potrebama Bosne i Hercegovine kada je u pitanju transformacija cijeloga društva, a jednako tako i našeg puta ka Evropskoj uniji i NATO-u. Mi smo daleko od toga što smo trebali da uradimo, zbog strahova i upliva međunarodne zajednice i, konačno, naših odluka. Mi smo koristili jednu “alibi” politiku. Kad bi god zapelo, mi bismo se izložili odlukama OHR-a, a time bi neka strana bila manje ili više zadovoljna”, ocjenio je Čović.

Povodom Dana nezavisnosti BiH, kao i svake godine, i ove će biti upriličen prijem u zgradi Predsjedništva BiH, na kojem će domaćini biti članovi Predsjedništva iz reda hrvatskog i bošnjačkog naroda.

Aida Đugum (Radio Slobodna Evropa)