A on danas teško živi. Teško i mučno. Baćko više nema svoj krov nad glavom. Onaj koji je imao nestao je u, tuđom greškom, izazvanom požaru koji je buknuo na Bogojavljenje, u stanu do njegovog, u jednoj od trošnih baraka sa četiri stana u Šaćinoj Bari. Veliki dio krova, plafona, zidova i namještaja, kompletna instalacija i mnogo njemu vrijednih i dragih stvari oštećeno je ili nestalo u plamenu prije tri nedjelje

Svetislav Milivojević Baćko i baraka u kojoj je živio (Foto: Adem Ado Softić)

Ime Svetislav Milivojević samo po sebi ni Berancima ni Ivangrađanima ne govori ništa posebno, ali nadimak Baćko, po kome jedno kultno mjestu u Ivangradu, za koje mnoge od nas veže bezbroj lijepih uspomena, i danas, toliko godina nakon njegovog penzionisanja nosi naziv Baćkova trafika, govori mnogo toga o ovom gradu i o nama samima u njemu i van njega.

Na Bogojavljenje, 19. januara ove godine, u jednoj od baraka po kojima je prepoznatljiva Šaćina Bara, izbio je požar koji je Svetislava Milivojevića Baćka istjerao iz svog stana na ulicu.

Baćko je u tom trošnom malom stanu živio sam sa svojim dostojanstvom i uspomenama. Tih trideset kvadrata barake bili su sve što je stekao za čitav svoj radni vijek, časno proveden u nekoliko kvadrata “Borbine” trafike na vrhu glavne ulice, trafike koja i danas nosi njegovo ime. Mnoga današnja beranska djeca koja su rođena nakon njegovog odlaska u penziju ovo kultno mjesto i dalje zovu Baćkova trafika, a da i ne znaju ni ko je Baćko, ni gdje, ni kako danas živi.

A on danas teško živi. Teško i mučno. Baćko više nema svoj krov nad glavom. Onaj koji je imao nestao je u, tuđom greškom, izazvanom požaru koji je buknuo na Bogojavljenje, u stanu do njegovog, u jednoj od trošnih baraka sa četiri stana u Šaćinoj Bari. Veliki dio krova, plafona, zidova i namještaja, kompletna instalacija i mnogo njemu vrijednih i dragih stvari oštećeno je ili nestalo u plamenu prije tri nedjelje.

 (Foto: Adem Ado Softić)

Od te večeri Baćko luta Beranama od jedne do druge sestre, od jednog do drugog prijatelja koji mu, i sami nemoćni da ponude nešto više od toga, pružaju privremeno utočište gdje može da prespava, odmori se i bar na trenutak zaboravi na svoju muku. Često se može vidjeti kako sjedi u nekadašnjoj “Baćkovoj trafici” i ćaska sa svojim koleginicama, pokušavajući da sačuva onaj vedri duh i šeretski osmjeh po kome je u ovom gradu uvijek bio prepoznatljiv.

Baćku ne treba novi stan. Niko mu ga u ovim teškim i poganim vremenima ovdje neće ni ponuditi. Ali, Baćko sa svojom penzijom ni onih trideset kvadrata trošne barake u Šaćinoj Bari, koji čekaju na popravku, ne može da osposobi i vrati u kakvu-takvu funkciju. Za njega je velika investicija čak i desetak metara najlona kojim bi pokrio ogromnu rupu na krovu kroz koju je danima kiša natapala i ono malo stvari koje je plamen poštedio.

Tri nedjelje Baćko čeka pomoć, a pomoći niotkuda. Obećanja, komisije, procjene štete, proračuni, predračuni, premjeravanja i prebrojavanja greda zajedničke krovne konstrukcije koja treba da se sanira… Čovjek koji je obilježio jedno ljepše i srećnije vrijeme u Ivangradu i koji je sa svojom trafikom postao jedan od zaštitnih znakova ovoga grada i naših mladosti nije to zaslužio. Iskreno se nadam da su i Baćko i ovaj grad u ovim tmurnim i hladnim vremenima zaslužili malo topline i humanosti.

Pomozimo ovom čovjeku da svojih trideset kvadrata barake ponovo osposobi i vrati u funkciju, obezbijedi makar dio stvari i namještaja koje je progutala vatra i povrati zasluženi mir i toplinu svoga doma. A za to ne treba mnogo. Nešto malo dobre volje, građevinskog materijala, vremena, truda, novca, poštenja i ljubavi prema ovom gradu, prema sebi samima i svojoj mladosti provedenoj u njemu…

Pomozimo Baćku, ako ni zbog čega drugog, a ono makar zato da bi jednoga dana, kada ni Baćka a ni mnogih od nas ovdje više ne bude bilo, neki drugi mladi ljudi u ovom gradu mogli čistog obraza i punog srca ponovo reći jedni drugima: “Vidimo se kod Baćkove trafike!”

Adem Ado Softić (Facebook)