“Ja u ovim godinama preferiram komediju, i ako me neko pamti po Izetu, neka pamti, meni je tako svejedno po čemu će me pamtiti. Može vam zvučati smiješno, ali ja sam optimista i gledam daleko u budućnost, pa kolika god ona bila, i onda mi je svejedno po čemu će da me pamte. Na kraju, ne moraju me ni pamtiti. Najvažnije je da me ne pamte po zlu

Glumac koji u svojoj karijeri ima više od 100 uloga, od kojih su najpoznatije one u „Već viđeno“, „Velo misto“, „Miris dunja“, „Nepokoreni grad“, „Otac na službenom putu“, „Glembajevi“, „Gluvi barut“ i, naravno, u seriji „Lud, zbunjen, normalan“, nije ni zbunjen, još manje lud, a najviše je normalan. Skroman, tih, uljudan, strpljiv za obožavatelje koji su ga zaustavljali gdje god se pojavio u Herceg Novom. Na Herceg Novi Montenegro Filmski festival došao je nakon ravno 30 godina.

Festival čine glumci. Publika voli glumce. Pojedine i obožava. Mustafa Nadarević je jedan od njih.

“Ništa ne bih promijenio, ni u životu, ni u profesiji. Sve je gore zapisano kako je i kako će biti, i nema potrebe da to mijenjam. Greške i dobri potezi, to je sastavni dio života”, kazao je Mustafa Nadarević na početku razgovora za Pink M.

Publika Vas obožava, to se vidjelo i na Kanli kuli, i zanimljivo je da u tome prednjači mlađa generacija. Da li Vam smeta što vas ljudi danas najviše prepoznaju zbog uloge Izeta Fazlinovića?

“To vam je takav usud, da se ljudi čitavog života bave nekim ozbiljnim filmskim, televizijskim dramama, u teatru isto tako, i nekako se na vas kao takve naviknu. Što se tiče filmova, ja uvijek nekog koljem ili neko mene kolje, ili ja nekog ubijam, ili mene neko ubija, ili sam lud, još od Gorana Markovića i ‘Već viđeno’ do ‘Glembajevih’.  Onda poželite da vide i tu neku drugu vašu stranu, komičnu, koja mi je draža nego tragedija, naročito u vremenu kada tragedija imamo previše, kad se suza lako kotrlja niz oko, a smijeh liječi. Ja u ovim godinama preferiram komediju, i ako me neko pamti po Izetu, neka pamti, meni je tako svejedno po čemu će me pamtiti. Može vam zvučati smiješno, ali ja sam optimista i gledam daleko u budućnost, pa kolika god ona bila, i onda mi je svejedno po čemu će da me pamte. Na kraju, ne moraju me ni pamtiti. Najvažnije je da me ne pamte po zlu.

Djelujete kao jako skromna osoba. Da li je to danas vrlina ili mana?

“Mislim da je vrlina. Kad vidiš da onaj čovjek vozi autobus sa 50 duša unutra, ili onaj što vozi avion u kojem je više od 100 ljudi, i onaj čistač koji na ulici radi svoj posao pošteno, ne vidim razloga da bi ovaj moj poziv bio nešto važniji. Hiljadu puta je važniji jedan doktor. Evo, mene su spasili sa stentom prije dvije i po godine. Dakle, ako čovjek nije umišljen i ako je svjestan da je tako malen ispod zvijezda, onda je lakše živjeti.

Kada kažem skroman, mislim na jednostavnost življenja, na neumišljenost, jer toliko puta se pokazalo, kao nepisano pravilo, da što si ostvareniji, kvalitetniji, bolji u tome što radiš, jednostavniji si. Neke nove mlade generacije glumaca se ponašaju drugačije.
Nije lako podnijeti uspjeh. A šta znači uspjeh na našim prostorima? Znači neke pohvale, čak i laskanja. Uspjeh je opasan, jer ljudi koji nisu čisti u svojoj glavi, to ih može odvesti na krivi put. Umisle se i taj nazovi uspjeh ih odvede negdje nizbrdo, skotrljaju se. Ja ne znam šta znači uspjeh. Uspjeh bi bio da kao ovi sportisti mogu podijeliti bolesnoj djeci nekoliko miliona eura da mogu živjeti. Ne znam zašto bih bio bahat, kad je to sve tako siromašno i jadno, živi se od prvog do prvog, kao što se nekad govorilo. Ne znam vam na to dati pravi odgovor, osim da je bolje ne uspjeti, jer onda te svi tapšu po ramenu i kažu ‘Ma dobro je Mujo, biće dobro’”.

Da li ste upoznati sa kulturnim prilikama u zemljama bivše Jugoslavije?

“Moram priznati, posljednjih godina sve slabije. Idem na predstave kad mi većina mojih poznanika kaže da je dobra predstava, jer znam da tada kolegama neću lagati i laskati, nego ću istinu reći. Filmove odem pogledati ako mi isto neko kaže da su dobri, i ima posljednjih godina zanimljivih, nešto se u kinematografiji događa da se prelijeva iz jedne u drugu državu, i vidim da su uspješni i po svjetskim festivalima, i to mi je drago. Desetak godina nisam mogao raditi ništa od serije ‘Lud zbunjen normalan’ koja me zaokupila, tako da sam manje upućen.

Kada su pitali Miru Banjac kad će prestati da glumi, rekla je: „Kad prestanem da igram, ja sam mrtva žena“. Da li i Vi mislite isto?

“Mirica je to izvanredno rekla. Glumac ne ide u penziju dok god se kreće, dok hoda, pa čak i u kolicima neki igraju, tako da ima pravo Mira.

Publika se potajno nada da će Vas još gledati u ulozi Izeta?

“Nećemo više snimati. Ja sam to prestao raditi, malo sam umoran. Ipak je devet godina za nama. Ovaj posao je malo bolestan – da budeš Izet, a da nisi Nadarević, pogotovo kad tako dugo radiš. Mislim da je ovo neki rekord kada su sitkomi u pitanju. Ipak, obradovaćemo vjernu publiku, jer pripremamo komediju ‘Sjajni momci’, da se malo pročistimo od Fazlinovića”.

Mustafa je na kraju rekao da je počeo da se bavi golfom, da bi sačuvao kakvu – takvu kondiciju, s obzirom na to da se cijelog života bavio nekim sportom, i to mu sad puno fali.

“Doktori kažu treba šetati, tako da ako ništa ne radim odem igrati golf, ili nešto čitam, uglavnom uvijek sebi zadam neki zadatak. U ovim godinama strašno brzo prolazi dan, mjesec, pa evo 30 godina je prošlo od kako sam bio u Herceg Novom na festivalu, a kao da je juče bilo”.

Mirjana Maja Popović

Pink M