Bilo je nas nekoliko majmuna koji smo s Antom Markovićem išli okolo. Znaš koliko smo dobili glasova u Bosni i Hercegovini? Čak 1,7 posto! Lupam, ali daleko ispod cenzusa. A svi su se angažirali i Rade Šerbedžija i Nadrealisti, ma da ne nabrajam …

S Rambom se ekipa portala lupiga.com našla na dunavskom keju u Beogradu. Na glavi je nosio golemi šešir, a u ruci neobičnu “torbu”, koja ga, kako kaže često spašava. „Daje mi neki busy look, pa me ljudi na ulici ne safatavaju za slikanje, već misle – vidi Ramba što je ozbiljan, sigurno žuri, nećemo ga smetati“, kroz smijeh im je objasnio Rambo.

Svjetski Mega Car, kako još i zovu popularnog muzičara iz Herceg Novog, govorio je i o devedesetim…

– Uostalom, šta sad meni serete? Jesmo li devedesete imali izbore, demokratske, višestranačke? Jeste li svi skoro jednoglasno glasali za kapitalizam? I za nacionalizam i za to da vam crkve kroje kapu i da vam kapitalisti sve uzimaju ispred nosa. Šta sad hoćete?

Ti si Rambo od svih nas ovdje jedini koji je tada imao pravo glasa.

– I bio sam u teškoj manjini. Bilo je nas nekoliko majmuna koji smo s Antom Markovićem išli okolo. Znaš koliko smo dobili glasova u Bosni i Hercegovini? Čak 1,7 posto! Lupam, ali daleko ispod cenzusa. A svi su se angažirali i Rade Šerbedžija i Nadrealisti, ma da ne nabrajam …

Kako to objašnjavaš?

– Vrlo jednostavno. Narod je glup, a sad se buni zato što je glup. Pa ne možeš i biti glup i bunit’ se što si glup. Glasalo se za nacionalizam, dakle za to da se ide u rat. Sve su to u ponudi bile partije koje su vodile u rat. Glasalo se i za kontrarevoluciju, glasalo se da se društvena imovina otme i da se pojedinci obogate. I glasalo se za to da se crkva pita.

Ne „leži“ ti crkva?

– Izvini, molim te. Kako može da mi leži nešto što je uzrok svih ratova zadnjih hiljadu ili dvije godina, uključujući i posljednji na Balkanu. Pa eno ti pogledaj sve analize, rat u Jugoslaviji je bio uglavnom vjerski rat. Na taj su način uspjeli da zavade narod, a pravi cilj je bila kontrarevolucija. A kako bi mogao narod da zavadiš bez crkava?

Kako si ti u tom posljednjem ratu uspio da te ne mobiliziraju? Je’l te ganjalo?

– Jest, kako nije. Ganjalo me. Samo što sam ja imao foru. Pošto je vojni odsjek za civilnom administracijom uvijek kasnio jedno pola godine, ja sam svako godinu dana mijenjao prebivalište. Malo Beograd, malo Herceg Novi i onda kad stigne poziv u Novi ovi kažu „eee, pa on se preselio u Beograd“, a kad stigne poziv u Beograd „eeee pa on se preselio u Herceg Novi“. Iako, išao sam ja na samom početku u vojni odsjek i rekao im „nema problema, ja sam dao zakletvu da ću da branim teritorijalni integritet SFRJ i bratstvo i jedinstvo naših naroda, a koliko ja vidim ovdje se naši narodi kolju između sebe, e sad pošto hoćete da me mobilišete prvo me uputite u ambulantu da mi izvade krv i da mi prebroje krvna zrnca, ako tu ima više ovih ili onih zrnaca da znate gdje da me rasporedite ¬ja kukavica nisam, samo ne znam na kojoj strani da ratujem“. Sve je to bila demokratska volja naroda Jugoslavije, a sad pokušavaju bacati neke priče, kao mi smo bili neka strateška tačka interesa, ma jesmo moj kurac bila strateška tačka.

Nisu ti pobrojali krvna zrnca?

– Uvatili su me za kurac. Otac me je vaspitavao da budem dezerter. Dosta je on najebavao. Na kraju i Goli Otok.

Kako je završio na Golom otoku?

– On je radio kao učitelj, a usput je bio i ozbiljan zajebant i danas je, ima 93 godine. Dobili su obavijest da skinu Staljinove slike iz učionica. On je na sastanku partijaca pitao: „ljudi šta ja sada đeci da kažem“. Na to su mu odgovorili neka im kaže da je Staljin pogriješio. On se nije dao pa im je rekao: „znate, mi đecu učimo da je Staljin učitelj, a da je Tito njegov najbolji đak pa kako ja kao učitelj mogu da kažem da je učitelj pogriješio, valjda samo đak može da pogriješi”.

I to je bilo dosta?

– Navodno je to bilo dosta. Kaže da je bilo gadno. Tri puta su ih tukli na istu foru, on je tek tad ukapirao. Kažu, ove krtice, da je stigla ruska podmornica da ih spašava i onda ih pričekaju na obali i ubiju od batina…

Kompletan intervju sa Rambom Amadeusom možete pročitati na sledećem linku

Foto: http://ramboamadeus.com/