Prije četiri godine Sabahetine kćerke bliznake Jasmina i Jasminka teško su oboljele od bubrega. Transplatacija je bila neophodna i Sabaheta je svoj bubreg donirala jednoj kćeri, a drugoj je organ poklonio brat Anel. Sada svi u porodici žive sa po jednim bubregom

Sabaheta Osmančević sa kćerkama Jasminom i Jasminkom i sinom Anelom od prije nekoliko dana bezbrižno živi u stanu od 40 kvadrata u novosagrađenoj zgradi na Bandžovom brdu u Rožajama.

Stan su uslovno dogovorili Opština Rožaje i Fond za solidarnu stambenu izgradnju, a na ovaj gest su se odlučili zbog loše finansijske situacije Osmančevića kojima su iz zdravstvenih razloga neophodni normalni uslovi za život.

Porodici Osmančević ključeve od stana uručio je predsjednik opštine Ejup Nurković.

“Situacija ove porodice je specifična u svakom pogledu, a usred zime dobili su otkaz iz stana u kojem su živjeli, pa smo odlučili da im pomognemo”, kazali su u Opštini.

I stvarno, pomoć je stigla kad je najviše trebalo.

“Godinama živimo kao podstanari, i nakon rješavanja zdravstvenih problema mojih kćeri, ovo je za mene najsrećniji trenutak u životu”, kaže Sabaheta.

Podsjetimo, prije četiri godine Sabahetine kćerke bliznakinje Jasmina i Jasminka teško su oboljele od bubrega. Transplatacija je bila neophodna i Sabaheta je svoj bubreg donirala jednoj kćerki, a drugoj je organ poklonio brat Anel. Sada svi u porodici žive sa po jednim bubregom.

“Nas četvoro živimo sa po jednim bubregom, ali smo srećni. Pogotovo sada kada smo riješili i stambeno pitanje.”

Iz ove perspektive, proteklo vrijeme porodici Osmančević djeluje nestvarno. Bolest, dijalize, transplantacija, strah hoće li operacija uspjeti…

“Kad mi je najviše snage trebalo,  gotovo sam je  izgubila. Znala sam da ne smijem, pa sam snagu skupljala iz pogleda svoje djece koji su od mene tražili nadu, život i put”, kaže Sabaheta, prisjećajući se priprema za transplantaciju koja je za Jasminu obavljena u Podgorici.

“Izlišno je da pričam koliko sam tada bila i srećna i tužna. Jednoj kćeri sam produžila život, a drugoj tada nisam mogla pomoći. Svaki roditelj zna da se pred njega mogu staviti svi izbori ovoga svijeta, ali nikada da bira između djece. Uprkos tome što je Jasminka odlučila da Jasmina, koja je teže podnosila bolest, prva dobije organ, moje srce je bilo pocijepano na pola”, priča Sabaheta. Tada, brojni njihovi rođaci i prijatelji željeli su da pomognu Jasminki, ali nijesu bili „kompatibilni“. A onda je pred Sabahetu stao njen sin Anel i rekao da će drugoj sestri  dati bubreg.

“Činilo se da ne mogu da udahnem vazduh. Je li ovo moj sin koji je do juče bio dječak preko noći porastao, pitala sam se. Nisam mogla ni da pretpostavim koje su se bitke vodile u njemu prethodnih godina. Znala sam da on može biti naš spas, ali i počela da strahujem kako će njegov život nakon svega izgledati”, prisjeća se Sabaheta Anelove odluke da sestri donira bubreg.

Čim je 19. avgusta napunio 18 godina, Anel je otišao u podgorički Klinički centar na ispitivanja. Morao je više puta da se vraća kod psihologa i odgovara na njihova pitanja je li siguran da hoće bubreg da donira sestri. I konačno analize su pokazale da je kompatibilan davalac, pa je transplantacija obavljena već prvog oktobra.

“Bio mi je čudno veseo tog dana, kao da je jedva čekao da se naša agonija završi i što je imao priliku da, kao jedina muška glava, doprinese sreći  porodice”, prisjeća se Sabaheta, čija je porodica primjer solidarnosti.

K.M

Foto: www.rozaje.me