Kada je mladi Petar Divizić 1920. godine kročio na tlo Amerike, nosio je sa sobom samo kofer pun nade i želju za boljim životom. Napustio je rodnu Grudu u Konavlima, ostavljajući za sobom porodično imanje i težak seoski život, vođen snom o uspjehu u zemlji koja se tada smatrala obećanom za mnoge iseljenike iz Evrope.

Međutim, ništa nije došlo lako. Prvih nekoliko godina proveo je radeći najteže poslove. Nakon što je neko vrijeme boravio u New Yorku i Michiganu, odlučio je krenuti put Kalifornije, gdje su mnogi njegovi sunarodnjaci već pronašli priliku za napredak u poljoprivredi.

San mu je bio jasan – izgraditi vlastiti vinograd i voćnjak. Godine 1924. stigao je u Porterville, u sušnu i negostoljubivu dolinu San Joaquin, gdje su ekstremne ljetne vrućine i nestašica vode činili život i rad izuzetno teškim. Sa samo hiljadu dolara ušteđevine i malim bankarskim zajmom kupio je komad zemlje i počeo raditi od zore do mraka.

Prve godine bile su teške – radio je ne samo na svom imanju već i kod drugih farmera kako bi preživio. Polako, uz ogroman trud, zasadio je prvi vinograd i proširio posjed. Njegova otpornost i sposobnost prilagođavanja donijele su rezultate.

IZGRADNJA VINOGRADARSKOG CARSTVA

S godinama, Divizićevo imanje raslo je, a njegov ugled među lokalnim farmerima i trgovcima jačao. Postao je član katoličke organizacije Kolumbovi vitezovi, a kasnije i Rotary kluba, gdje je bio vrlo cijenjen.

Tokom Velike depresije 1930-ih, kada su mnogi izgubili sve, Divizić je uspio opstati. Prodavao je voće i grožđe po niskim cijenama, ali je zadržao svoj imetak. Njegovo grožđe bilo je izuzetnog kvaliteta i steklo je reputaciju ne samo u Kaliforniji, već i u inostranstvu.

Kako je njegov posao rastao, širio je posjed – kupovao je nove vinograde, ulagao u infrastrukturu i postavljao sisteme za navodnjavanje. Do 1940-ih, postao je jedan od najvećih vinogradara u Kaliforniji, a njegova kompanija „P. J. Divizich Fruit Corporation“ postala je vodeće ime u industriji.

Njegove grožđice bile su toliko popularne da ih je tokom Drugog svjetskog rata kupovala američka vojska za prehranu vojnika. U tom periodu zapošljavao je stotine radnika, a njegov godišnji promet bio je milionski.

Vrhunac njegovog uspjeha dogodio se kada je posjedovao oko 5.000 hektara vinograda, što ga je činilo jednim od najvećih vinogradara ne samo u Americi, već i u svijetu.

PAD CARSTVA I GUBITAK IMANJA

Ali, kao i u mnogim pričama o velikom uspjehu, uslijedio je težak pad. Tokom 1960-ih, suočio se s nizom problema – ekonomska kriza, pad cijena poljoprivrednih proizvoda i štrajkovi meksičkih radnika koje je predvodio Cezar Chavez ozbiljno su uzdrmali njegovo poslovanje.

Pored toga, velike korporacije počele su preuzimati nezavisne farmere, koristeći finansijske i pravne trikove kako bi im otežale poslovanje. I Divizić je bio meta.

Do 1970-ih, pritisak je postao neizdrživ. Njegova imanja su bila pod dugovima, a banke su prestale davati kredite. U razdoblju od 1970. do 1972. godine, izgubio je gotovo sve – njegovih 5.000 hektara vinograda preuzela je velika korporacija Tenneco-West, ostavljajući mu samo kuću u kojoj je živio.

Za decenije mukotrpnog rada i milijune dolara uloženih u izgradnju svog vinogradarskog carstva, na kraju je dobio samo 600.000 dolara. Njegov slučaj postao je toliko poznat da se o njemu raspravljalo i u američkom Senatu, ali pravdu nikada nije dočekao.

POSLJEDNJE GODINE I NASLIJEĐE

Iako je izgubio imanje, nije izgubio duh. Ostao je živjeti u svojoj kući u Kaliforniji, gdje je radio kao savjetnik za istu kompaniju koja mu je oduzela imanje. Do kraja života bio je aktivan, održavao kontakte s prijateljima i povremeno posjećivao Hrvatsku.

Njegov posljednji put u domovinu bio je 1978. godine, ali se vratio razočaran. Shvatio je da se mnogo toga promijenilo i da se više ne osjeća kao kod kuće.

Preminuo je 1. juna 1989. godine u Delanu, ostavljajući iza sebe priču o nevjerovatnom usponu i padu.

Kako je prenio Hrvatski katolički kalendar, Henry Foley, autor knjige o njemu, nazvao ga je „vodećom osobom u historiji američke poljoprivrede”.

Divizić je ostao upamćen kao vizionar i pionir kalifornijskog vinogradarstva, ali i kao primjer kako se veliki snovi mogu srušiti pod teretom sistema koji favorizuje korporacije nad pojedincima.