Životna ispovijest Bekija Bekića o odrastanju sa 12 braće i sestara i siromaštvu: „Svi smo spavali u istoj sobi“

“Velika porodica, a mala kuća. Živjeli smo složno, koliko nas je bilo, živjeli smo kao da smo imali osam soba, a mi smo u istoj sobi spavali. Bili smo maleni, ništa nam nije smetalo, sve je bilo kako treba. Nekada se i nije imalo, ali smo živjeli skromno i lijepo. Bili smo tada bliski i sada smo, jedno bez drugog ne možemo, stalno se čujemo. Nas je 12 djece koji smo rođeni, ne računam djecu koju su moji roditelji usvojili i odhranili, bilo ih je šestoro”, rekao je Beki u emisiji „Nije lako biti ja“

U velikoj životnoj ispovijesti za Grand pjevač Beki Bekić govorio je o odrastanju, teškom djetinjstvu i roditeljima.

Pjevač je otvoreno govorio o periodu kada su njegovi roditelji branili njemu da se bavi muzikom, a onda se prisjetio djetinjstva i momenta kada je njih 20 živjelo u jednoj sobi.

Beki je odrastao u porodici gdje je bilo dvanaestoro djece, dok su njegovi roditelji usvojili i odhranili još šetoro djece.

“Velika porodica, a mala kuća. Živjeli smo složno, koliko nas je bilo, živjeli smo kao da smo imali osam soba, a mi smo u istoj sobi spavali. Bili smo maleni, ništa nam nije smetalo, sve je bilo kako treba. Nekada se i nije imalo, ali smo živjeli skromno i lijepo. Bili smo tada bliski i sada smo, jedno bez drugog ne možemo, stalno se čujemo. Nas je 12 djece koji smo rođeni, ne računam djecu koju su moji roditelji usvojili i odhranili, bilo ih je šestoro”, rekao je Beki u emisiji „Nije lako biti ja“.

Iako su se, kako kaže, braća i sestre rasuli po svijetu, Beki kaže da su i danas vezani i da se stalno čuju, a on želi da ih sve jednom godišnje okupi da se kao porodica sastanu i da se zajedno prisjete djetinjstva.

“Braći i sestrama sam predlagao da se mi sami bez žena i muževa okupimo bar jednom godišnje. Da možemo da se družimo, pjevamo, plačemo, da se prisjećamo djetinjstva. Ali nikako, rasuli smo se po svijetu i ne možemo nikako da organizujemo to”, dodao je pjevač.

Beki priznaje da su se na početku karijere njegovi roditelji protivili da se bavi muzikom, ali je on bio uporan i uspio je da ostvari svoj najveći san.

“Ranije se to drugačije gledalo, da mi sin bude muzikant! Bilo je ono da se završi škola, od čega ćeš da živiš, a da muzika bude sporedno. Ja sam počeo u horu, pjevao sam u kulturno umjetničkom društvu i onda je sve krenulo. Ovdje sam u Beogradu upisao Višu ugostiteljsku školu, ali je nikada nisam završio. Počeo sam aktivno da se bavim muzikom i tako je ostalo”, kazao je Beki.

Njegovi roditelji su tek povjerovali da je on ozbiljno riješio da se bavi muzikom i da živi od nje tek onda kada su ga prvi put vidjeli na televiziji nakon što je snimio prvu ploču.

“Nisu mi vjerovali da sam snimio prvu ploču. Pojavio sam se na „Hit paradi“ koju je gledala cijela Jugoslavija i tada su me vidjeli. Nisu mogli da vjeruju kada su me vidjeli i onda su shvatili da je to sa muzikom kod mene ozbiljno” zaključio je on.

Cio razgovor pogledajte na linku.

Foto: Printscreen/grand.nova.rs

Idi na VRH
error: Content is protected !!