Sandra Bojanić, dvadesetsedmogodišnja lijepa djevojka iz kotorskog sela Dragalj, odlučila je da do kore hljeba dolazi teškim putem – sječom i prodajom drva.

Ova jaka djevojka, koja bi svojom snagom mogla da parira bilo kojem muškarcu, taj teški posao naučila je od oca.

„Ujutro ustanem rano, posječem kamion drva, onda nešto radim oko kuće. Ta drva pilam, cijepam, tovarim i vozim dalje“, kaže Sandra, koja kamion i vozi.

Davno je, kaže, naučila da vozi kamion, a ponekad bi ga ukrala ocu da „vježba“.

U njenom selu nema omladine. Svi su otišli u grad. Sandra je izabrala da ostane.

„Mogu poći. Dolje mogu da radim, ali ne mogu da trpim šefove iznad glave, kolektiv katastrofa… Radila sam dolje. Tako da sam sama svoj gazda“, kaže Sandra, koja je završila školu za kuvare, ali kuhinju zaobilazi u širokom krugu.

„Domaćica sam nula. Tražim momka koji zna da skuva i opere. Eto toliko. Neka se javi neko ko će da se uda. Ja ću da se ženim“, kroz smijeh kaže Sandra u emisiji „Gledajmo se Televizije Crne Gore.

Ipak, svjesna je da neće moći da radi ovaj posao cio život, a planova za sada nema. Za nju je šuma i posao i način života.

Za reportažu o Sandri Bojanić novinarka Televizije Crne Gore Marija Radulović je prije nekoliko dana osvojila drugu nagradu na 30. Međunarodnom Interfer festivalu reportaže u Beogradu.

Foto: Sandra Bojanić (Printscreen/RTCG)