Oglas za posao u ruskoj fabrici šampona izgledao je kao idealna prilika za Jeana Onanu. Bio je bez posla u glavnom gradu Kameruna Yaoundéu i jedva izdržavao suprugu i troje male djece, pa je prihvatio priliku da zaradi solidnu platu, ispričao je ukrajinskim ispitivačima, piše Telegraph. Skupio je novac za avionsku kartu i u mart odletio u Moskvu te se pridružio mnogim mladim Afrikancima koji u Rusiju dolaze radi studija ili posla.

Ali, umjesto izlaza iz finansijskih problema, taj put ga je odveo ravno na ratište na istoku Ukrajine, što je bilo iskustvo koje je jedva preživio. Onana je tek stigao kad su njega i još desetak muškaraca iz Bangladeša, Kameruna, Zimbabvea i Gane priveli. Rekli su im da neće raditi u fabrici, već da moraju potpisati jednogodišnji ugovor s ruskom vojskom i otići na prvu crtu ratišta u Putinovoj invaziji na Ukrajinu.

AFRIKANCE SU PRIVLAČILA OBEĆANJA O VELIKOJ ZARADI

Onana je samo jedan od stotina, možda i hiljada Afrikanaca koji su se našli u rovovima. Mnogi drugi završili su u fabrikama koje snabdijevaju rusku ratnu mašineriju. Afrikanci i državljani siromašnih zemalja regrutovani su jer Rusiji već treću godinu nedostaje ljudstva za nastavak iscrpljujuće ofanzive.

Prema procjeni američkog Centra za strateške i međunarodne studije (CSIS), od početka invazije poginulo je i ranjeno gotovo milion ruskih vojnika.

Većinu regruta i dalje čine siromašni Rusi, ali zbog hroničnog manjka ljudstva Kremlj se okreće inostranstvu i dovodi desetine hiljada vojnika iz Sjeverne Koreje. Afrikance su privlačila obećanja o velikoj zaradi, ali mnogi su prevareni ili prisiljeni da potpišu ugovore s vojskom, pokazala je istraga Telegrapha.

Kamerunska vlada toliko je zabrinuta zbog vojnika koji dezertiraju i odlaze u Rusiju da je u martu pooštrila pravila za odlazak vojnog osoblja iz zemlje. Mnogi afrički regruti nisu se vratili.

POGINULO VIŠE OD 60 MUŠKARACA IZ KAMERUNA

Žrtve su taktičkih pješačkih napada u kojima ruska vojska svakodnevno gubi više od 1.100 ljudi, osvajajući minimalnu teritoriju. Objave na kamerunskim društvenim mrežama ukazuju na to da je već više od 60 muškaraca iz te zemlje poginulo.

Onani su obećali visoku platu, nakon čega je prošao pet sedmica vojne obuke u Rostovu i Lugansku. U njegovoj jedinici bilo je desetak stranaca iz Bangladeša, Zimbabvea i Brazila. Tokom obuke smio je da kontaktira porodicu, ali su mu na putu prema oduzeli oduzeli telefon i dokumente.

Njegova vojna karijera završila je gotovo odmah. Početkom maja poslali su njega i još osmoricu u bunker na prvoj crti. Bunker je pogođen i svi osim njega su poginuli. Ležao je ranjen šest dana pod ruševinama prije nego što su ga pronašli i zarobili Ukrajinci.

PONUDILI MU POSAO PRANJA SUĐA ZA 5.700 DOLARA MJESEČNO

Drugi nedavno zarobljeni Afrikanac, 25-godišnji Malik Diop iz Senegala, ispričao je ukrajinskim vlastima da je studirao u Rusiji kad su ga u trgovačkom centru kontaktirali regruteri. Ponudili su mu posao pranja suđa u Lugansku, daleko od borbi, za platu od 5.700 američkih dolara mjesečno. Ali, već nakon sedam dana dali su mu pušku, ručne granate i kacigu te ga prebacili na front kod Torecka.

“Vidjeli smo mrtve ljude u šumi. Puno mrtvih u zgradama. To me jako pogodilo”, rekao je. Čim je dobio priliku, bacio je uniformu i oružje pa pobjegao. Hodao je dva dana prije nego što su ga zarobili. Mnogi nisu imali tu sreću.

Kamerunske društvene mreže posljednjih mjeseci su preplavljene objavama o nestalim rođacima koji su otišli u rusku vojsku i prekinuli kontakt s porodicom. Uz poruke priložene su i fotografije Afrikanaca u ruskim uniformama.

“Moj prijatelj je otišao u Rusiju da se pridruži ruskoj vojsci i već skoro četiri mjeseca nemamo nikakve vijesti o njemu”, stoji u jednoj objavi. “Željeli bismo da znamo je li živ ili mrtav.”

PRITVORENI NA AERODROMIMA I PRISILJENI DA POTPIŠU VOJNE UGOVORE

Neke objave kasnije su ažurirane informacijama da je nestala osoba ubijena. Na jednom profilu koji prati podatke o poginulima procijenjeno je da je u ratu dosad poginulo 67 muškaraca iz Kameruna. U nekim porukama stoji da su muškarci pritvoreni na aerodromima i prisiljeni da potpišu vojne ugovore.

Ogromna razlika između vrlo niskih vojnih plata u Kamerunu i obećane ruske plate dodatno je pogoršala problem dezertiranja. Mjesečna plata običnog kamerunskog vojnika iznosi oko 80 eura, dok Rusija nudi oko 1.780 eura. U jednoj objavi vojnik je pokazao obračun plate i naveo: “Zato radije idemo da poginemo u Rusiju.”

“NE POKREĆE IH PODRŠKA RUSIJI, NEGO NOVAC”

Raoul Sumo Tayo, istraživač iz Instituta za bezbjednosne studije u Pretoriji, rekao je: “Oni kažu da je bolje ići boriti se tamo gdje mogu da zarade dovoljno da ostave nešto za svoje porodice. Mislim da ono što ih pokreće nije podrška Rusiji, nego novac.”

Ne završavaju svi Afrikanci u Rusiji na ratištu. Prema izvještaju organizacije Global Initiative Against Transnational Organised Crime (GI‐TOC), ruska fabrike je prošlog mjeseca angažovala stotine mladih žena iz Afrike da rade u proizvodnji iranskih dronova Shahed.

Radile su u fabrici u Jelabugi, posebnoj privrednoj zoni u Tatarstanu, oko 800 km istočno od Moskve. Regrutovane su uz obećanja o dobroj plati i obrazovanju, ali nisu obaviještene da je fabrika vojna meta. Nekoliko ih je ranjeno u ukrajinskom napadu dronovima u aprilu 2024.

Izvor: Index.hr

Foto: Screenshot/АЗОВ