Odbor za ljudska prava i slobode Skupštine Crne Gore nije podržao Prijedlog rezolucije o genocidu u Srebrenici. Kada je formirana Vlada Crne Gore sa trenutnom parlamentarnom većinom, niko nije mogao ni slutiti da će genocid u Srebrenici tako jako podijeliti crnogorsko društvo, na one koji osuđuju genocid i na one koji ga negiraju. Time je povučena jasna razlika između dvije Crne Gore, one koja njeguje civilizacijske vrijednosti i one koja bi da bude dio smetlišta istorije sa onima koji su počinili genocid.

Poznavaocima političkih kretanja u regionu odavno je sve jasno i važno je paralelno pratiti razvoj situacije u Crnoj Gori i Bosni i Hercegovini. Iako dvije zemlje imaju različite ustavne strukture, u obje se odvija prelamanje interesa velikih sila, a ishod tih prelamanja će dugoročno odrediti sudbinu obje države. Crna Gora je članica NATO, ali ne i Evropske unije, dok Bosna i Hercegovina nije članica nijednog od ta dva društva. Ono što je zajedničko objema je jak rusko-srpski uticaj koji pokušava paralizovati Bosnu i Hercegovinu na svaki način, a Crnu Goru zaustaviti na putu EU članstva i po mogućnosti je dugoročno isključiti iz NATO-a.

PRELAMANJE INTERESA VELIKIH SILA

U tim prelamanjima interesa, Bošnjaci igraju ključnu ulogu u obje zemlje. Bosna i Hercegovina u potpunosti zavisi od snage probosanskih opcija čiju okosnicu čine Bošnjaci, a u Crnoj Gori Bošnjaci su oni koji mogu odlučivati sastav parlamentarne većine, a samim tim i formiranja Vlade. Sve ovo pišem kako bih Bošnjacima u Bosni i Hercegovini i Crnoj Gori pojasnio kakve se štete mogu nanijeti svom narodu ako ne razumijemo pozadinu igara koje se tiču naše sudbine.

U Crnoj Gori su pobijedile prosrpske stranke pod ruskim uticajem u direktnom izbornom sudaru sa procrnogorskim partijama proevropske orijentacije. Najvažniji politički faktor su upravo Bošnjaci koji čine prevagu, i kome se oni priklone, taj će sačinjavati vlast. Iako većina Bošnjaka jasno zna gdje pripada i koji je interes njihovog naroda, jedan mali dio pod uticajem prosrpskih i crkvenih centara moći, dao je glas Dritanu Abazoviću koji je doveo Bošnjake u ovakvu poziciju. Nije kriv sam Abazović, nego i oni koji su agitovali za njegovu pobjedu poput Muamera Zukorlića čiji efekti podrške su svakim danom vidljiviji.

Najnovije glasanje za Rezoluciju o genocidu u u Srebrenici nije podržao ni Bošnjak Albin Ćeman koji je bio suzdržan kako ne bi povrijedio svoje nalogodavce iz prosrpske koalicije. To je sramota za svakog čestitog čovjeka, a najviša sramota za Bošnjake koji su dali glas bilo kome iz trenutne vladajuće većine. Krajnji cilj te politike jeste svrstavanje Crne Gore u Veliku Srbiju i rusku sferu uticaja, što bi trajno osakatilo Bošnjake Crne Gore i ubrzalo njihov nestanak. Crna Gora pod kontrolom Srbije i Rusije direktno slabi i Bosnu i Hercegovinu.

U BIH SLIČAN CILJ, METODE DRUGAČIJE

U Bosni i Hercegovini sličan je cilj, samo su metode drugačije zbog specifične ustavne strukture države, pa se Bošnjaci kao najbrojniji narod usitnjavaju kako bi postali beznačajni. Samo kod Bošnjaka u BiH pokušava se oslabiti nacionalni osjećaj pa se u perfidnim igrama govori o koalicijama gdje je jedan od uslova nespominjanje srpske agresije na Bosnu i Hercegovinu i genocida koji su počinile vojska i policija tzv. Republike Srpske. Pitao sam se zar ima neko od Bošnjaka ko može pristati na takvu autocenzuru? Zabrinuo sam se kad sam shvatio da ima i takvih pojedinaca i stranaka koji su spremni na takav moralni poraz. Konačni ishod bi trebalo da bude kao i u slučaju Crne Gore, odvojiti Bosnu i Hercegovinu od euroatlantskog puta i pripojiti je rusko-srpskom “svetu”.

Ako želimo zaustaviti takve tendencije, Bošnjaci moraju odigrati ključnu ulogu. U Crnoj Gori pod hitno treba organizovati vanredne izbore i svaki Bošnjak do posljednjeg treba glasati za proevropske partije koje neće sarađivati sa strankama koje su napravile nestabilnost sa novom vladom. I ona manjina Bošnjaka koja sarađuje sa novom vladom i skupštinskom većinom mora biti svjesna ovih procesa i ispraviti greške sa prošlih izbora.

RUSKO-SRPSKI ILI EUROATLANTSKI BLOK

U Bosni i Hercegovini su naredne godine možda presudni izbori za nastavak euroatlantskih integracija. Bošnjaci bi trebalo da znaju da prepoznaju zakulisne igre koje su građanima servirane na perfidan način i daju glas onim strankama koje će stabilizovati vlast i uticaj Bošnjaka u svojoj zemlji. Trebaće nam pojedinci i grupe sa iskustvom koje će obezbijediti jedinstvo probosanskih snaga, stabilnost na domaćem terenu i ugled u svijetu.

Demokratija je svakako dobra i poželjna, ali dijalog partija ne bi smio prerasti u arogantni sukob koji gledamo posljednjih nekoliko godina i koji djeli Bošnjake na jedan ružan i primitivan način. Iako se svi predstavljaju kao proevropske stranke, pojedini lideri probosanskih partija nisu svjesni da igraju za moskovske ciljeve. Same tenzije između Bošnjaka, koje su nezapamćene u poslijeratnoj BiH, vode slabljenju države i naroda i jačanju velikosrpske politike.

Na kraju, jedan blok će pobijediti i u Crnoj Gori i u Bosni i Hercegovini, rusko-srpski ili euroatlantski. Pojedinci koji zagovaraju euroazijske umjesto euroatlantske integracije bi morali trajno otići sa političke scene. Ako se ostvare snovi Moskve i Beograda, primitivizam i bijeda ostaju na sceni, a Evropa i NATO gube. Ako se stabilizuje region i krene snažno ka članstvu u Evropskoj uniji i NATOu, situacija je obrnuta.

Autor je član Udruženja građana porijeklom iz Crne Gore i predsjednik Skupštine Senata privrede EU u BiH

Izvor: Dnevne novine