Do Lužićevog vozila u Vrbasu došao sam vrlo brzo, za manje od minut. Nisam skidao odjeću i odmah sam uskočio u Vrbas s namjerom da razbijem vjetrobransko staklo na Lužićevom automobilu”, kaže Oreč, naglašavajući da je Lužić imao dosta sreće u proklizavanju u rijeku.Lužićev auto, kaže, okrenuo se u rijeci na bok, tako da je vozač ostao u dijelu vozila iznad vode.“Kad sam razbio prednje staklo, nisam mogao otvoriti vrata na vozačevom mjestu, tako da sam Lužića morao izvlačiti kroz vjetrobransko staklo, u čemu sam uspio”, ističe Oreč, koji je sve vrijeme spašavanja imama, tri do četiri minuta, bio u vodi do pojasa

Mario Oreč (Foto: Facebook)

Saobraćajna nesreća na lokalnoj saobračajnici između Bugojna i Gornjeg Vakufa u BiH, koja se dogodila 11. januara ove godine, spojila je na čudesan način sudbine imama iz Gornjeg Vakufa Saudina Lužića (30) i Zagrepčanina Marija Oreča (53), koji se tog dana išao na sahranu u obližnje selo Pajić Polje.

PROKLIZAVANJE

“U vozilu su sa mnom bili moja majka i još jedan rođak, i na nekih 150 metara od porodične kuće u Pajić Polju uočio sam da automobil koji mi je dolazio iz suprotnog pravca polako skreće s puta i praktično leti u rijeku Vrbas, pored koje ide saobraćajnica”, započinje za “Jutarnji list” Mario Oreč prisjećanje na događaj koji nikada neće zaboraviti.

Oreč je zaustavio automobil i uputio se prema mjestu na kojem je vozilo, kojim je, kako se pokazalo, upravljao imam Lužić, sletjelo u Vrbas.

“Do Lužićevog vozila u Vrbasu došao sam vrlo brzo, za manje od minut. Nisam skidao odjeću i odmah sam uskočio u Vrbas s namjerom da razbijem vjetrobransko staklo na Lužićevom automobilu”, kaže Oreč, naglašavajući da je Lužić imao dosta sreće u proklizavanju u rijeku.

Lužićev auto, kaže, okrenuo se u rijeci na bok, tako da je vozač ostao u dijelu vozila iznad vode.

“Kad sam razbio prednje staklo, nisam mogao otvoriti vrata na vozačevom mjestu, tako da sam Lužića morao izvlačiti kroz vjetrobransko staklo, u čemu sam uspio”, ističe Oreč, koji je sve vrijeme spašavanja imama, tri do četiri minuta, bio u vodi do pojasa. Dobro, kaže, poznaje Vrbas u tom dijelu toka pa zna da rijeka nije tako brza i duboka.

Imam Saudin Lužić (Foto: Facebook)

“Mislim da se imam ne bi utopio da nije bilo nikoga u blizini, ali bi, s obzirom na to da je ostao blokiran u vozilu, bez ičije pomoći, sigurno stradao od hladnoće”, procjenjuje Oreč.

Temperatura vazduha u to vrijeme bila je oko nule, a budući da je još bio dan, oko 15 sati, dobro se moglo vidjeti.

Dok su Lužić i njegov spasilac izlazili iz Vrbasa, na saobraćajnici se zaustavilo još nekoliko vozila, od kojih je iz jednoga pozvana Hitna pomoć, koja je brzo došla na lice mjesta i prevezla imama u ambulantu u Gornjem Vakufu.

POMOĆ

“Lužić je mogao da hoda, bio je pri sebi, ali pod vidnim šokom. Kasnije mi se javio da mi zahvali na pomoći, pa znam da je ugruvao rame i ima neke sitne posjekotine po licu. Javiću mu se prvom prilikom kad budem opet išao u Pajić Polje”, kaže Oreč, privatni preduzetnik koji je kasnih osamdesetih godina prošlog vijeka stigao u Zagreb na studije, gdje je i ostao, ali nije zaboravio ni rodni kraj, u koji često navraća.

Nakon što je izvukao Lužića iz Vrbasa, Oreč je otišao do kuće, gdje se presvukao i ugrijao, a zatražio je ljekarsku pomoć zbog velikog podliva na lijevom oku koji se još vidi, a zaradio da je spašavajući život imamu Lužiću. Dobio je, kaže, puno poruka zahvalnosti i podrške.

“Drago mi je da je cijeli događaj privukao takvu pažnju. Ne zato što želim od sebe da pravim nekakvog junaka ili heroja, već zato što vidim da bi moja pomoć imamu u nevolji mogla doprinijeti poboljšanju odnosa između naroda u tom dijelu BiH, gdje su ratne posljedice još vidljive”, kazao je Mario Oreč.