Refik Radončić, porijeklom iz Gusinja, koji gotovo tri decenije živi u Njujorku, dobitnik je nagrade koju naša država dodjeljuje najzaslužnijim predstavnicima dijaspore. Radončić je nagradu dobio u oblasti diplomatije i promocije Crne Gore. U intervjuu Dnevnim novinama govori o nagradi, dijaspori, domovini, Fondaciji “Gusinje” čiji je osnivač, o našima u svijetu, poručujući da je postoji ogroman potencijal mimo Crne Gore.

“Taj potencijal ne postoji samo u kapitalu, nego i u znanju i ukoliko se bude valorizovao, to će puno značiti za ekonomski napredak Crne Gore”, kaže Radončić, prenosi CdM.

DN: Država Crna Gora je prepoznala Vaše napore i doprinos njenoj promociji. Šta za Vas znači nagrada?

RADONČIĆ: Znači podsticaj da uložim još više napora i još aktivnije nastavim sa promocijom moje domovine. Obradovala me je nagrada, ispunila me lijepim osjećanjima. Znam da sam činio dobra djela šireći ljubav među svim građanima naše domovine i u onim teškim vremenima nisam odustajao. U svakom narodu postoje ljudi dobri i loši, a ja sam uvijek vjerovao i vjerujem da je više dobrih od onih drugih. Ne dijelim ljude po nacionalnoj i vjerskoj osnovi, za mene postoje samo građani Crne Gore. Uvijek sam nastojao da ljubav prema državi prenesem na porodicu, prijatelje, sagovornike… cijeneći da svi moramo dati svoj doprinos jer od nas samih zavisi koliko će Crna Gora biti građanska. Na kraju ova nagrada, ma koliko bila značajna za mene, još je značajnija svima koj i su u dijaspori, kojima se šalje poruka da država cijeni ono što se za nju radi daleko od njenih granica.

DN: Koje su to sve aktivnosti koje ste preduzimali da Crnu Goru afirmišete, približite, promovišete …?

RADONČIĆ: Prvo da kažem zašto sve to radim. Teško mi je pao raspad Jugoslavije, duboko su me potresla dešavanja na prostorima bivše države i želio sam da dam svoj doprinos pomirenju, da ne dozvolimo da nas zlo pobijedi. Živim u sredini gdje su stotine vjera i nacija, gdje niko nikom ne smeta, gdje se ljudi vrednuju po znanju marljivosti i radu. Želio sam da kod naših ljudi utičem na razvijanju svijesti da moramo poštovati vrijednosti svakog pojedinca ma ko on bio i da je najbitnije što čovjek nosi u sebi. To je bio naš pravac djelovanja ovdje. Jednu od prvih tribina o Crnoj Gori i njenom putu održali smo upravo u Njujorku. Tu smo promovisali Crnu Goru i njene vrijednosti, zajedničku državu svih nas, državu ravnopravnih naroda. Na toj tribini su učestvovali gosti iz Crne Gore i predstavnici dijaspore. Ta praksa je nastavljena do današnjih dana kroz razne promotivne skupove. Uvijek sam bio na raspolaganju za sve vrste pomoći našim diplomatskim predstavnicima za sve aktivnosti koje su vezane za promociju naše države.

DN: Bili ste jedan od organizatora pokreta za crnogorsku nezavisnost u dijaspori?

RADONČIĆ: Tačno. Jedan od nosilaca i organizator pokreta za crnogorsku samostalnost, kao i aktivni promoter te ideje od ranih 90-ih. Od tada do danas na razne načine se borim za moju državu. Poslovnim partnerima i prijateljima predstavljam Crnu Goru kao destinaciju koju treba posjetiti.

DN: Da li sarađujete sa udruženjima naših iseljenika u SAD i svijetu?

RADONČIĆ: Učesnik sam i osnivač mnogih udruženja u Njujorku, a koja su direktno vezana za domovinu i rodni kraj iz kojeg potičem. Naše djelovanje je raznoliko. Sa ostalim udruženjima u svijetu sarađujemo najviše u domenu domenu humanitarnog djelovanja. Kao rezultat toga dobitnik sam i “Iskrine” nagrade za humanost.

DN: Kako vam danas izgleda Crna Gora?

RADONČIĆ: Po prirodi sam veliki sanjar i optimista. Dobijanjem nezavisnosti očekivao sam mnogo i lično imao puno ideja, čak i da se vratim. U Americi sam ostvario svoj san i želim da ga živim u Crnoj Gori. Moram priznati da se puno toga uradilo, ali je moglo mnogo više. Čini mi se da je u Crnoj Gori najviše onih koji čekaju da neko drugi nešto uradi za njih. Nema toga, ljudi moraju biti odgovorni prema sebi, prema državi, moraju biti svjesni da svi zajedno možemo učiniti više. Svi misle da je negdje drugo bolje, ja im kažem da nije i da samo od njih zavisi koliko će im u sopstvenoj zemlji biti dobro. U drugim sredinama nikome ništa nije bitno, samo koliko radiš i koliko si vrijedan. Nema emocija.

DN: Osnivač ste Fondacije Gusinje. Koliko je ova Fondacija pomogla kraju iz kojeg potičete?

RADONČIĆ: Fondacija Gusinje je formirana 2006. godine, a cilj nam je bio da na konkretan način pomognemo kraju iz kojeg potičemo. Kao njen nosilac i prvi predsjednik želio sam da prvo upoznam crnogorsku javnost o Gusinju, pa i o problemima i uzrocima iseljavanja i aktuelizujem mnoge probleme. U tom pravcu sam bio jedan od promotera za povraćaj opštine Gusinje. Aktivnosti Fondacije su mnogobrojne i ne samo u Gusinju. A što se Gusinja tiče, pomogli smo izgradnju zgrade Opštine, uređenje gradskog groblja, obnovu ambulante, podizanje ograde oko Doma kulture, opremanje škole… Puno je na tom području bilo donacija, bezbroj humanitarnih akcija. Takođe smo lobirali za izgradnju puta preko Albanije za Podgoricu. Podsjetiću da Fondacija Gusinje svake godine u decembru ima svoje promotivno i donatorsko veče na kojem učestvuju razna udruženja i predstavnici opština širom Crne Gore.

DN: Bili ste predsjednik Odbora za izgradnju Crnogorske kuće u Njujorku. Dokle se stiglo s tim projektom?

RADONČIĆ: Fondacija za izgradnju Crnogorske kuće u Njujorku formirana je s ciljem da pomogne da se napravi prostor u kojem bi bila državna predstavništva, ali i sva naša privredna predstavništva koja imaju interes da budu prisutna na američkom tržištu. Planirali smo da taj prostor, ta kuća, bude sjedište svih kulturnih i promotivnih aktivnosti vezanih za Crnu Goru, da se tu okupljamo svi mi živimo i radimo u Njujorku, da tu razmjenjujemo mišljenja i konkretne aktivnosti koje su vezane za našu dijasporu.

Nažalost, do realizacije nije došlo, iako mislim da je to bilo prijeko potrebno i dijaspori i državi. Ipak, ostajem u ubjeđenju da će neko prepoznati značaj ove ideje i dovesti je do realizacije.

DN: Šta nam možete reći o sebi?

RADONČIĆ: Ne volim da se hvalim i da pričam kako sam bogat, uspješan čovjek. To za američke uslove nije neko bogatstvo, ali za čovjeka koji je bez znanja jezika i bez ikakvog kapitala došao iz Gusinja u SAD, onda ovo što sam ostvario jeste uspjeh čak i gledano očima Amerikanaca. Moje primarno zanimanje je razvoj, vlasnik sam mnogih nekretnina koje sam izgradio, među kojima su hoteli, ketering, građevinske firme… Inače, u Njujorku živim od 1998. godine.

DN: Koliko je država uradila za dijasporu, koliko dijaspora za Crnu Goru?

RADONČIĆ: Formiranjem Uprave za dijasporu, ta saradnja ide u pravcu da bude na zavidnom nivou. Postoji ogroman potencijal mimo Crne Gore i ukoliko se on bude valorizovao, to će puno značiti za ekonomski napredak. Ne samo u kapitalu, nego u znanju. Postoje mladi ljudi iz naše dijaspore koji se školuju na prestižnim koledžima i univerzitetima, neki su već afirmisani kao uspješni u svijetu bankarstva i finansija, pravnih nauka. Mnogi rade u svjetski poznatim kompanijama. To je potencijal koji se mora pokušati animirati, da se putem razmjene informacija, konsultantskim uslugama ili direktnim angažovanjem pomogne daljem razvoju Crne Gore. U tom smislu moram pohvaliti angažovanje Uprave za dijasporu koja je na dobrom putu da okupi i animira sve u dijaspori koji mogu pomoći da nam Crna Gora bude ljepša, bolja i uspješnija.

Foto: Facebook