Sud udovice ISIS-ovih boraca pristiglih iz inostranstva optužuje i izriče presude po hitnom postupku. Optužene žene, koje pred lice pravde često izlaze noseći svoju uplakanu djecu, imaju deset minuta da objasne svoje postupke. Njih 40 je već osuđeno na smrt, desetine drugih na doživotne kazne zatvora. Pomoć od svojih domovina ne mogu očekivati

Foto: Printscreen

U maloj ćeliji suda u Bagdadu francuska državljanka Djamila Boutoutao ljulja svoju dvogodišnju ćerku i preklinje za milost. Ova 29-godišnjakinja optužena je da je bila pripadnica terorističke organizacije Islamska država.

“Ovdje ću poludjeti”, šapće na francuskom dok stoji u prostoriji u kojoj su smještene i ostale zatvorenice, optužene za istu stvar, takođe strankinje poput nje. Tvrdi da je njen život postao nepodnošljiv, piše Guardian.

“Prijeti mi smrtna kazna ili doživotni zatvor. Niko mi ništa ne govori. Ni francuski ambasador, ni ljudi u zatvoru”, priča Boutoutao.

Kada su stražari primijetili da razgovara s novinarima, primakli su se bliže, a isto su napravile i ostale zatvorenice – žene iz središnje Azije ili Turske.

“Nemojte im dopustiti da mi uzmu ćerku. Možete li nazvati moje roditelje? Platiću vam. Molim vas izvucite me odavde”, preklinje mlada Francuskinja iz Lillea.

To su bile njene posljednje riječi prije nego je morala da prekine razgovor i vrati se u ugao gdje je nastavila da čeka da je prozove sudija koji sjedi u susjednoj prostoriji. Ako je proglasi krivom, prijeti joj doživotna zatvorska kazna u glavnom bagdadskom zatvoru ili vješanje.

Svih 15 žena koje su izašle na sud prošle sedmice dijele istu sudbinu – tokom pada Islamske države poginuli su im muževi, pripadnici ISIS-a, a u nekim slučajevima izgubili su i djecu. Neke od žena dobrovoljno su se pridružile ISIS-u te same, ili sa svojim partnerima, doputovale u Siriju ili Irak, u ono što su zamišljale kao obećanu zemlju.

Prema za sada dostupnim podacima, snagama ISIS-a tokom uspona Islamske države pridružilo se više od 40.000 stranih državljana iz čak 110 zemalja. Iz Francuske je, procjenjuje se, došlo njih 1.900, prenosi Jutarnji.hr.

Boutoutao je došla u Irak 2014. godine zajedno s mužem Mohammedom Nassereddineom i dvoje djece. Njen suprug ubijen je u borbama za Mosul 2016. godine, a sin Abdullah, godinu dana kasnije. Nju su zarobile kurdske pešmerge u sjevernom Iraku te poslale u Bagdad gdje je utvrđena zgrada suda u središtu grada postala centralno mjesto “ere nakon pada Islamske države.

Naime, ondje je zatvoreno čak 1.000 žena optuženih za pripadnost ISIS-u, a koje su zarobljene u iračkim gradovima razorenim u okrutnom ratu s teroristima. Velika većina bijesa iračke javnosti sručila se upravo na strane borce i njihove porodice.

Zajedno sa 1.000 žena zatvoreno je i njihovih više od 800 djece. Neke od njih su trudne.

Sud udovice ISIS-ovih boraca pristiglih iz inostranstva optužuje i izriče presude po hitnom postupku. Optužene žene, koje pred lice pravde često izlaze noseći svoju uplakanu djecu, imaju deset minuta da objasne svoje postupke. Njih 40 je već osuđeno na smrt, desetine drugih na doživotne kazne zatvora.

Foto: Printscreen

Pomoć od svojih domovina ne mogu očekivati. Francuska i ostale evropske zemlje insistiraju na tome da im trebaju suditi lokalne vlasti. Službeni Pariz pokazao je određenu naklonost za zbrinjavanje djece ISIS-ovih boraca, ali prema odraslima nema nikakve milosti. Ranije ove godine ministar obrane Florence Parly rekao je da će oni koji se uspiju vratiti u Francusku biti optuženi za svoja nedjela.

U Iraku takođe nema govora o pomirenju. Upitan šta bi rekao vođi ISIS-a Abu Bakr al-Baghdadi, šeik Qais al-Khazali, vođa jedne od iračkih šijitskih parlamentarnih skupina Asa’ib ahl al-Haq izjavio je: “Rekao bih mu da nije uspio. Da nije dovoljno dobar. Da je on ništa i ispod svih nas.

Mustafa Rashid, trgovac automobilima, takođe nema nijdnu lijepu riječ za ISIS-ove borce iz inostranstva.

“Nek su prokleti. Ne zaslužuju milost. Ni njihove žene”, rekao je novinarima.

Situacija sa domaćim osumnjičenicim nekada je drugačija – Guardian piše o slučaju jedne Iračanke koja je oslobođena optužbi i puštena na slobodu nakon što je uspjela da uvjeri sud da ju je brat natjerao da se pridruži ISIS-u. Belkis Wille, funkcioner Human Rights Watcha u Iraku, objašnjava zašto je to tako.

“U očima Iračana, ali i njihove izvršne i pravosudne vlasti, činjenica da ste stranac te da ste izabrali živjeti na teritoriji ISIS-a, puno govori o stepenu vaše krivice. Ukratko, ako ste kupili avionsku kartu, prešli granicu… neke stvari su jasnije”, kaže on ističući kako iračkim ženama neki specifični dokazi pomažu da dobiju manje kazne.

U sudnicu bagdadskog suda dovedena su dvanaestorica muškaraca. Ugurani su na sredinu, izrečena im je kazna vješanjem, te su ispraćeni natrag u ćelije. Nakon njih pred sudiju je izašla Zahraa Abdel Wahab Al Kaja, 17-godišnjakinja iz Tadžikistana. U rukama drži svoju bebu, djeluje potpuno dezorijentisano.

“Dovedena sam u Siriju prije pet godina zajedno s roditeljima. Udali su me za turskog državljanina. Bio je dobar prema meni. Ovo je njegovo dijete. Živjeli smo u Iraku. Moji otac i muž su ubijeni. U zatvoru sam zajedno s majkom i ćerkom. Želim se vratiti kući, iako moja zemlja nije dobra. Ondje nisam nosila hidžab. ISIS je dobar, ovdje su me naučili kako se pokrivati”, priča ova djevojka.

Odmah nakon nje, pred sudije izlazi još žena. Turkinja, Ruskinja, dvije iz Kirgistana… Svaki put postupak je isti – jedan od trojice sudija postavlja kratka pitanja, proziva jednu od žena iz sobe, tužilac čita kratku izjavu, a branilac takođe čita iz sažetka… Ispred sudnice jedan od advokata određenih po službenoj dužnosti priznaje da nikada nije prozborio ni riječ sa svojom klijentkinjom.

Više od sudbine udovica boraca ISIS-a iračke vlasti brine drugo pitanje – šta sa njihovom djecom. Neka od njih bezbrižno jedu jabuku dok traje saslušanje njihovih majki. Druge čuvaju ostale zatvorenice koje tek čekaju svoj red.

“Odrašće i postati upravo ono što su njihove majke… Ne, grijeh je to reći. Sva djeca su nevina”, kaže jedan od stražara.

“Možda. Hajdemo da završimo s ovim, pogledaj koliko ih još ima…”, odgovara drugi.