Menadžerka Tošeta Proeskog nakon deset godina od pogibije pjevača: Nisam bila na njegovom grobu, niti mogu da slušam njegove pjesme

Te kobne noći Ljiljana je bila u kolima sa Tošetom, sa teškim povredama prebačena je u bolnicu u Novoj Gradiški, gdje je i saznala da je Proeski preminuo na licu mjesta. Otada je njen život izgubio smisao. Kada se oporavila, odlučila je da promijeni život i presječe sve veze koje će je sjećati na njega

Foto: YouTube/Printscreen

Za Ljiljanu Petrović, menadžerku preminulog pjevača Tošeta Proeskog, 16. oktobar 2007. godine uvijek će biti sinonim za bol.

Tu noć, po povratku sa nastupa u Hrvatskoj, nije ni slutila da će im to biti posljednje putovanje. Ljiljana se poslije nesreće preselila u Niš, gdje gaji lavandu i u radu utapa tugu. Ni posle deset godina nije preboljela Tošeta, ali ni skupila snagu da ode na njegov grob.

“Vrijeme ne liječi rane. Na Tošetovom grobu nisam bila nikada, nemam snage za to ni poslije deset godina. Nikada više nijednu pjesmu koju je otpjevao nisam pustila. Ne mogu. Još ne mogu da čujem njegov glas i sve to. Meni je omiljena njegova pesma ‘Kad zamiriše trešnja’, ali nisam je slušala deset godina”, kaže Ljiljana sa sjetom u u glasu i dodaje:

“Oktobar i ovaj period su uvijek nekako najteži za mene. Taj mjesec mi je izuzetno težak i tada sam baš onako…”, drhtavim glasom je za Pulsonline.rs kazala Petrovićeva, ne završivši rečenicu.

Te kobne noći Ljiljana je bila u kolima sa Tošetom, sa teškim povredama prebačena je u bolnicu u Novoj Gradiški, gdje je i saznala da je Proeski preminuo na licu mjesta. Otada je njen život izgubio smisao. Kada se oporavila, odlučila je da promijeni život i presječe sve veze koje će je sjećati na njega.

ODREKLA SE MENADŽERSKOG POSLA

“Bilo je potrebno mnogo hrabrosti da promijenim život iz korijena. Uvijek je teško da se odreknete nečega u čemu ste bili dobri i krenete u nešto novo od nule. Pogotovo kada ste u stanju u kom sam bila ja, naravno da je teško. Priroda mi je u tom trenutku bila lijek za dušu, tako da ja njoj dugujem mnogo”, ističe Ljiljana, koja već deset godina uzgaja lavandu i od toga živi.

“Poslije estrade ovaj posao mi je bio jedini lijek. Poslije sveg tog ludila. Sve što mi se tada dogodilo nisam umjela da prebolim. Ja više jednostavno nisam mogla da se bavim poslom kojim sam se bavila. Meni je Toše isuviše značio, mnogo više nego muzika i moj posao. Poslije svega, nisam bila sposobna za tako nešto”.

Kada je nakon Tošetove smrti rekla da stavlja tačku na karijeru menadžera, mnogi su pomislili da tuga govori iz nje i da će promijeniti mišljenje. Ljiljana priznaje da su joj za ovih deset godina nebrojeno puta stizale ponude da se vrati starom poslu, ali da je ih je bez imalo razmišljanja odbijala. S odlaskom Proeskog ona je taj svoj život ostavila iza sebe.

ODBIJA SVE PONUDE ZA POSAO

“Stizale su mi ponude da se vratim menadžerskom poslu i to puno, puno. Niko me očigledno nije na početku shvatio ozbiljno kada sam poželjela da se sasvim povučem iz tog posla. Svi su mislili da mi je to samo jedna faza i da će me proći poslije nekog vremena. Međutim, vjerujem i nadam se da sada, poslije deset godina, shvataju da je to moja konačna odluka i da me neće proći”.

Iako uzgojom lavande zarađuje daleko manje nego kada se bavila estradom, Ljiljana je svjesna da njena tuga nema cijenu.

“Može od ovog posla pristojno da se živi. Ovo nije skup posao, ali može da se lijepo zaradi i lijepo živi i od njega. Daleko je to manje nego kada sam se bavila estradom i puno zarađivala, ali ovo mi prija”.

Ljiljana sjećanje na Tošeta čuva duboko u sebi, sa prijateljima, porodicom i poznanicima ne priča o njemu. Osim što nije skupila snage da ode na njegov grob i pusti neku njegovu pjesmu, ona se nikada nije pojavila na koncertima organizovanim u njegovu čast. Njegovo ime i za medije teško izgovara.

“Često me zovu bivše kolege, pjevači i prijatelji kada je njegova godišnjica i kada se održava neki koncert u Tošetovu čast, ali nemam snage da odem. Još mi to teško pada, kao da se juče dogodilo, i ne mogu da prevaziđem to. Nedostaje mi samo on! Ne nedostaje mi ni slava, ni popularnost, ni putovanja, ni koncerti, već samo on!

PREKINULA KONTAKT SA TOŠETOVOM PORODICOM

Toše je izgubio život u 26. godini. Njegovu smrt je oplakivao cio Balkan. Iza sebe je ostavio ucvijeljene roditelje, sestru, djevojku i sestriće. U rodnom Kruševu postoji memorijalni muzej sa Tošetovim stvarima, od kimona za džudo, do brojanica i ikona koje je nosio sa sobom. Njegovi roditelji Dominika i Nikola ni jednom nisu došli u te odaje, baš kao ni Ljiljana Petrović u njihovu kuću. Svi tuguju odvojeno i ne žele da se sreću, jer prisustvo sjeća na zajedničku bol.

“Nemam nikakav kontakt sa njegovom porodicom. Ja sam, prosto, zatvorila tu priču. Odrekla sam se svega, samo njega nosim sa sobom uvijek, i to mi je dovoljno. Ljudi moraju da shvate da sam ja bila dio Tošetovog života, cijelu sebe sam davala u to, i zato smo bili i tako uspješni. Sa njegovim odlaskom otišao je i dio mene”.

Komentari

Subscribe
Notify of
guest
0 Comments
Inline Feedbacks
View all comments
Idi na VRH

error: Content is protected !!