Independent navodi da je impeachment proces koji ne mora nužno da znači uklanjanje sa položaja, ali da je to ozbiljna situacija za predsjednika ili bilo kog visokog državnog zvaničnika i predstavlja prvi korak ka selidbi

Foto: Youtube/Printscreen

Otkriće da je predsjednik SAD-a Donald Trump dao ruskim zvaničnicima tajne obavještajne informacije tokom njihove posjete Bijeloj kući, dovelo je Washington u stanje ludila, a sve češće se pominje termin koji nijedan predsjednik SAD-a ne želi da čuje – impeachment, odnosno procedura za opoziv.

Kako piše Independent, republikanski predsjednik Trump se možda nikada neće suočiti sa opozivom, ali su zahtjevi iz Demokratske stranke da Predstavnički dom ozbiljno razmotri to pitanje sve glasniji.

List navodi da je impeachment proces koji ne mora nužno da znači uklanjanje sa položaja, ali da je to ozbiljna situacija za predsjednika ili bilo kog visokog državnog zvaničnika i predstavlja prvi korak ka selidbi.

Tehnički, to je formalna optužba protiv službenika koju izdaje Kongres i ne mora da ima veze sa suđenjem ili pronalaskom krivičnog djela.

Poslije debate u Predstavničkom domu, navodi list, zakonodavno tijelo glasa o dokumentu Komiteta sudija, a ako dobije većinu glasova, predsjednik se smatra svrgnutim, prenosi Al Jazeera. 

Potom, navodi Independent, dokument Komiteta sudija ide u Senat.

Optuženi izlaže odbranu, a ako dvotrećinska većina u Senatu glasa protiv predsjednika – predsjednik je razriješen funkcije.

Trumpova administracija je prepuna skandala, navodi Independent, i dodaje da oni koji pozivaju na obaranje Trumpa svoj zahtjev baziraju na njegovoj kampanji i navodnim vezama sa Rusijom, što je još u domenu spekulacija.

Trumpova odluka da iznese ruskim zvaničnicima povjerljive obavještajne podatke tehnički je u skladu sa zakonom, navodi list, i dodaje da predsjednik ima pravo na osnovu Ustava da odluči da li američka vlada smatra neku informaciju povjerljivom ili ne i razgovara o tome sa bilo kime.

Do sada su tri američka predsjednika bila suočena sa postupkom opoziva, piše Independent, i navodi da je riječ o Andrewu Johnsonu (1866-69), koji je ponudio amnestiju zvaničnicima Konfederacije i stavio veto na zaštitu ljudskih prava bivših robova, Richardu Nixonu (1969-74), zbog afere “Watergate”, i Billu Clintonu (1993-2000), zbog afere “Lewinsky”.

Nijedan od njih, međutim, nije bio i zvanično opozvan. Johnsonu i Clintonu je kasnije Senat ukazao povjerenje, a Nixon je podnio ostavku prije okončanja procesa opoziva, podsjeća Independent.