“Čim je on zakoračio u ćeliju, Magaš je skočio i zauzeo bokserski stav. Lazarević mu je rekao da je došao privatno i da je vrijeme da Magaš ispuni svoje prijetnje, posebno one o ‘prebijanju i zavrtanju ušiju’. Detalji obračuna bili bi suvišni, sem onog da je Magaš prvi zamahnuo na Lazarevića i da su ga dežurni stražari jedva iščupali iz ‘zagrljaja’ bacača kugle, nekako mu povratili disanje, a potom podigli s poda i poniženog smjestili u krevet ne bi li došao sebi…”

Foto: Wikipedia

Ljubomir Magaš, nadaleko znan kao Ljuba Zemunac, poznati je srpski kriminalac koji je osuđivan zbog brojnih krivičnih djela, a na teret mu se stavljalo i ubistvo. O njemu su pričane mnoge priče, a nekadašnji upravnik Okružnog zatvora u Beogradu, Branko Šormaz, za Newsweek.rs je ispričao slučaj za koji do sada, vjerovatno, niko nije znao.

“Stražar, tadašnji osvajač brojnih medalja u bacanju kugle, Jovan Lazarević, dvometraš sa približno 150 kilograma težine, postao je meta Magaševih dobacivanja, provokacija, uvreda na račun njegovih seksualnih sklonosti, porodice… Bez povoda, samo zbog Lazarevićevog gabarita i Magaševog ubjeđenja da od njega samog nema, niti smije da bude jačeg, važnijeg i odvažnijeg. Dobacivanja su postajala sve glasnija i uvredljivija, nailazeći na oduševljenje ostalih vucibatina u ćelijama. Zatvorski komandiri su pokušavali da ućutkaju Magaša prijeteći mu samicom, istovremeno ne shvatajući svog kolegu džina koji ćuti i trpi uvrede izrečene na njegov račun. Ali, ništa se nije promijenilo”, ispričao je Šormaz.

Nakon nekog perioda, Lazarević, koji je sve slobodno vrijeme posvetio treninzima, došao je do Magaševe ćelije i mirno mu saopštio da je bilo dosta uvreda, da mu to više ne padne na pamet, inače će biti problema. Magaševa reakcija bila je pljuvanje u pravcu stražara. Istog dana, kada mu je prošlo radno vrijeme, Lazarević je skinuo uniformu, složio je u orman, obukao trenerku, došao do Magaševe ćelije i rekao kolegama stražarima da je otključaju. Iako zbunjeni, oni su to i učinili. Čim je on zakoračio u ćeliju, Magaš je skočio i zauzeo bokserski stav. Lazarević mu je rekao da je došao privatno i da je vrijeme da Magaš ispuni svoje prijetnje, posebno one o “prebijanju i zavrtanju ušiju”.

Detalji obračuna bili bi suvišni, sem onog da je Magaš prvi zamahnuo na Lazarevića i da su ga dežurni stražari jedva iščupali iz “zagrljaja” bacača kugle, nekako mu povratili disanje, a potom podigli s poda i poniženog smjestili u krevet ne bi li došao sebi.

Prijetnji i uvreda, osim jednog “srešćemo se mi negdje”, više nije bilo.