Uoči koncerta u Splitu, legendarni pjevač prisjetio se početaka karijere, dovođenja ekskurzija do stana gdje živi, kako se jedne večeri na vratima porodičnog stana pojavila Makedonka u vjenčanici sa kumom, “spremna” da se uda za njega, te ispričao kako se upoznao sa suprugom Sandrom, kakve je probleme imala zbog njegovih obožavateljki, posebno jedne koja ju je napala nožem, odrastanju ćerki…

Zdravko Čolić 16. oktobra dolazi u Split. “Vatra i barut” naziv je aktuelnog koncertnog spektakla s kojim je nastupio u Sarajevu, Beogradu, Ljubljani, Osijeku, Skoplju, a pred koncert u Splitu govorio je za “Večernji list”.

“Od samih početaka 70-ih godina do današnjih dana druženje sa splitskom publikom uvijek je nezaboravno. Koliko je tačno koncerata do sada u Splitu bilo ne znam. Bilo ih je stvarno puno – ljetnje svirke na terasama, u dvorani na Gripama, na starom Hajdukovom stadionu i onda, prije pet godina, u Spaladiumu. Split je grad koji mi je u srcu. Ljeta sam često tu provodio. Bio sam 1972. i na Splitskom festivalu. Pjevao sam ‘Pod lumbrelom’. Simpatična, vesela pjesmica, ali nijesam ušao u finale”.

Te godine je i započela Čolićeva solo karijera.

“Prije Splita bio sam samo na vašem šlageru sezone. Pjevao sam Keminu pjesmu ‘Sinoć nisi bila tu’ i to je bio neki moj pravi početak. Ovo je bila prolazna stanica, bez ulaska u finale, a onda je došla ‘Gori vatra’ u Opatiji, koja je bila zapažena i koja me odvela na Evroviziju. Istina, plasman je bio loš, to nije bila pjesma za Evropu, ali zahvaljujući njoj dobio sam ugovor i odlazio u Njemačku, snimao. Imao sam ponudu da ostanem u Njemačkoj i radim, ali još nijesam bio završio fakultet…”

Čola je kazao da mu nije krivo što nije ostao u Njemačkoj.

“Završio sam fakultet, na radost mojih roditelja i mene samog, i ovdje sam napravio dobru karijeru. Sjećam se kada sam odbranio diplomski – okupilo se društvo, čestitari s poklonima u rukama. Neko je donio cvijeće, neko viski, neko bombonjeru, a pokojni Davorin Popović iz Indexa donio mi je veknu hljeba, zamotanu u celofan, s ružom, i rekao mi: ‘Evo, svoj si čovjek, imaš hljeb u rukama’. Jer glas te može izdati, ali diploma je ipak neka sigurnost u životu”.

Na pitanje kako je bilo živjeti pod opsadom obožavateljki, Zdravko se prisjetio raznih dogodovština.

“Živio sam na Grbavici, u Zagrebačkoj ulici broj 31, s roditeljima i bratom u dvoiposobnom stanu. Tada nije bilo nikakvih skrivanja. Bilo je vrlo prometno. Kad su dolazile ekskurzije u Sarajevo, išli su da vide gdje Čola stanuje. Morali smo da bojimo zidove jer su mi ostavljale poruke… Bilo je svakakvih slučajeva. Jednom neko zvoni na vrata. Mama je otvorila. Došla jedna Makedonka, korpulentna, u bijeloj vjenčanici, a s njom kum u odijelu. ‘Nije on još za ženidbu’, zaprepastila se majka (smijeh). Ma svakakvih je gluposti bilo. U Sarajevu je bilo više-manje normalno, ali na turnejama i na koncertima nijesi mogao poslije svirke slobodno u grad. Koncerti su bili u malim mjestima, u domovima kulture, kinima. Tek krajem 70-ih krenuo sam u ‘Putujući zemljotres’ s Lokicama. Ali u tim malim mjestima trebalo se tajnim ulazima probijati do hotelske sobe. Jednom se u Bitolju jedna cura maskirala u sobaricu, upala mi u sobu i onda pala u nesvijest na mene. U Vodicama sam spavao kada mi je odjednom gola žena ušla u sobu. Da se prestraviš…”

Novinarku “Večernjeg lista” je zanimalo kakav je bio Čolin ljubavni život u to vrijeme.

“Imao sam ja tri velike ljubavi i veze u životu. Jedna je trajala četiri, druga sedam godina, a sa Sandrom sam prije braka isto dugo hodao. Nijesam tip koji privatnost voli da iznosi u javnost. Privatno je privatno. Nastojim to da sačuvam iako se bavim javnim poslom. Nemam ništa protiv ako nas neko ‘uhvati’ i slika negdje na putu, ili kako pijemo kafu. Neću se naljutiti ni razbiti fotoaparat, pogotovo zato što cijenim novinare. Ali, da se sad dogovorimo: biću tu, pa ti me kao uhvati i slikaj za naslovnicu?! Možda to nekad i treba, ali još ne! Treba čuvati privatnost, posebno zbog djece. Ćerke odrastaju, ne bi valjalo da dobiju neke komplekse”.

Zdravko se oženio u 50-oj godini, a supruga Sandra nije bila njegova obožavateljka.

“Slučajno smo se upoznali u Brelima. Ja sam se od 1985. do 1990. bavio malom privredom. Tada nijesam pjevao i pola godine sam bio u Splitu. Jedne večeri izašao sam van. Bio sam u Brelima, u hotelu ‘Berulia’. I tu je došla ona sa svojom rođakom iz Zagreba. Sandra je iz Osijeka. Mi smo nastavili da se viđamo i ta veza je trajala. Jesam se malo kasnije oženio, bilo je i prije zaljubljivanja, ali prije nijesam bio za brak. Muškarcu treba malo vremena da se stabilizuje. To kad dođe – dođe. Sudbinski. U ženi prepoznaš nešto u šta se zaljubiš. Privrženost, nepokolebljivost, ne znam šta bi to sve bilo, ali čovjek u toj osobi mora prepoznati prijatelja, nekog ko te može pratiti. To je nekako bilo presudno”.

Mnogim obožavateljkama je smetalo kad se Zdravko oženio, a jedna je napala njegovu suprugu.

“Sandra je imala jednu neugodnost. U Beogradu, na Banovom brdu, jedna obožavateljka ju je napala nožem. Sandra se izmakla, ali čak ju je malo zakačila po licu. Srećom, nije bilo posljedica. Ništa drugo neugodno nije se dogodilo”.

Čola ima 64 godine, a žene mu i dalje bacaju grudnjake na pozornicu.

“Nekoliko sam puta uzeo neki crveni kao suvenir. Gdje završe drugi ne znam. To su grudnjaci za jednokratnu upotrebu, za koncert”.

Njegova supruga je svjesna posla kojim se Čola bavi.

“Ona to prihvata normalno, s obzirom na to da je to dio mog posla. Mi smo navikli na te stvari. Ona kao supruga i majka zna šta može očekivati. Ima tu provokacija, ali mi smo stvorili fenomenalan odnos da se otprilike zna šta je istina, a šta ne”.

Priznaje da je kao otac popustljiv prema ćerkama.

“Sad je starija počela da izlazi, sad je tu pubertet i tata je u službi. Vozi i razvozi. Nekad ja, nekad očevi njenih prijateljica, rade se kombinacije. Što se tiče odnosa s djecom, trebao bih malo više da podržim ženu. Ovako se zna da je tata popustljiv, a djeca to uvijek koriste. Žena treba da bude gazda u kući. Kod nas je bila majka – ona je bila domaćica, a otac je glava, zarađuje, od jedne platice se živjelo, ali u kući je glavna majka. Moja supruga je završila filološki fakultet, ali ne radi. Cijeli dan ima obaveza s djecom. To je veliki posao”.

Čolina karijera traje više od 40 godina, ali popularnost ne jenjava. Kaže da kao ekonomista nije bio dobar za sebe.

“Nijesam štedio, nijesam ni kockao, što se pitala moja majka, jer nije mogla da vjeruje kako u ladici može da bude 5.000 maraka, a sjutra ih nema. Trošilo se, znaš ono: ‘Posudi mi 2.000 do sjutra’. Neko vrati, neko ne. Ali popravio sam se otkako sam dobio djecu. Prije toga, sve što sam zaradio potrošio sam na život, putovanja. Priznajem, bio je tu i jedan latentni minus, što jednom ekonomisti nije na čast. Kad je bilo – bilo je, kad nema – nema. Meni puno ne treba, mogu ja da sjedim sa sendvičem na plaži i isto mi je super. Međutim, kada dobije djecu, čovjek se uozbilji”.

Uvijek je u dobroj kondiciji i otkriva kako to postiže.

“Pa moram skakati. Treniram samo u kafani. Šalim se. Šetam. Punim baterije u prirodi. Imam svoje faze, malo lijenosti, malo rekreacije. Imam tu latentnu kondiciju, a adrenalin je taj koji me povuče. Ja plešem instinktivno. Lijepo je kada se uče pokreti, ali onda mozak ode na tu stranu, razmišljaš koji ćeš korak napraviti. Više volim da mi kretanje dođe spontano. Bio sam atletičar u mladosti, rekreativac. Darko Glavan jednom je rekao: ‘Čolini nastupi su nešto između atletske egzibicije i plesa’. Znači, trka na kratke staze, skok u dalj, razgibavanje i pokušaj da se nešto otpleše”.

Čola nema stilistu. Kako kaže, bira sebi odjeću i frizuru. Novinarku “Večernjeg lista” je zanimalo da li se, osim što farba kosu, podvrgao još nekom zahvatu za pomlađivanje.

“Samo dobrom vinu. Šta bih ja mogao na sebi raditi?! Ja sam Bosanac! Još da neko nešto pomisli?! Šalim se. Životna energija je najbitnija. Čovjek, dok je zdrav, može sve. Pozitivna energija ono je što te nosi i to nema veze s godinama. Imam 64 i nosi me taj adrenalin i bosanski inat. Često odem u Sarajevo. Imam tamo puno prijatelja, no puno nas ima koji smo raseljeni po svijetu”.

Na pitanje zamjeraju li mu što se odselio u Beograd i što nije bio u Sarajevu za vrijeme rata, Čola je odgovorio:

“Otišao sam 1984, prebacio mjesto boravka u Domžale i osnovao diskografsku kuću ‘Kamarad’ s Bregovićem. Izdali smo tamo dva albuma, među njima i ‘Ti su mi u krvi’. Onda sam izašao iz posla i bavio se malom privredom. Bio sam u Zagrebu, pa u Splitu”.

Bili su, dodaje, u domenu PTT programa.

“Radili smo za pošte u Zagrebu, Velikoj Gorici… Za Slovence smo isto radili. To su bile neke kutije, neki pribor i tako”.

Čola je, na interesovanje novinarke zašto je napustio muziku odgovorio da dođe do zasićenja i da čovjek poželi da se malo odmori od posla kojim se bavi”.

“To mi se dogodilo poslije američke turneje s albumom ‘Ti si mi u krvi’. Preko društva ‘Dalma’ ušli smo u neke poslovne aranžmane. Napravili smo pogone u Brštanovu i Dugobabama, u selu Iva Sanadera. Ali iz Sarajeva sam izašao prije nego što je taj nesretni rat počeo, a mjesto boravka bilo mi je u Hrvatskoj do kraja 90-ih. Bio sam prijavljen u Jastrebarskom, Kolodvorska 3. Ja sam pravi regionalni aktivista”.

Dodaje da se, kao domaći, a ne strani izvođač, osjećao kao kod kuće na cijeloj teritoriji bivše Jugoslavije i šire. Tu ubraja i Albaniju, Bugarsku i kaže da ljudi znaju sve njegove pjesme.

Kada ga pitaju odakle je kaže:

“Sarajlija! To je moj grad, to se ne može promijeniti”.

Upitan je li jugonostalgičar Čola je odgovorio:

“Ne u političkom smislu, neka svi imaju svoje države, ali lijepo bi bilo da imamo bliže veze u trgovini, ekonomiji, sportu… Volio bih da postoji fudbalska regionalna liga. U početku bi tu bilo i ludila, ali ljudi bi se navikli i s boljim osiguranjem i policijom na kraju bismo gledali odlične utakmice između velikih klubova”.

A kada je u pitanju navijanje ostao je vjeran sarajevskom klubu i kaže:

“Željo, to se zna. Ali volim Hajduk i Crvenu zvezdu, premda sam kao dečkić morao da navijam za Partizan, jer mi je otac bio policajac”.

Na utakmice je nekada, dodaje, išao sa Davorinom Popovićem, Bregom…

“Sad odem kada je neka važnija utakmica”.

Kad su koncerti u pitanju ide na velike spektakle – AC/DC, Rolling Stones, ali i na klasiku, Vlatka Stefanovskog…