U Frankfurtu održan omaž Vojislavu Voju Vuksanoviću – čovjeku koji je spajao ljude i gradio mostove između domovine i dijaspore
Rođen 17. januara 1935. godine u Baru, porodičnim korijenima vezan za Crmnicu, Vuksanović je 1964. godine otišao u Njemačku, gdje je izgradio svoj porodični i profesionalni život, ali nikada nije prekinuo čvrste veze sa zavičajem i Crnom Gorom. Kao osnivač i dugogodišnji predsjednik udruženja „Sloga“ iz Bergheima, jednog od najstarijih udruženja naše dijaspore u Njemačkoj, Vojo je okupljao ljude različitih nacionalnosti i vjeroispovijesti, njegujući vrijednosti solidarnosti, međusobnog poštovanja i zajedništva
U prostorijama Generalnog konzulata Crne Gore u Frankfurtu, 14. novembra 2026. godine, održan je dostojanstven i emotivan omaž Vojislavu Voju Vuksanoviću (1935–2026), jednom od pionira organizovanog djelovanja crnogorske dijaspore u Njemačkoj i Evropi, istaknutom humanisti, patrioti i neumornom graditelju prijateljstva među ljudima.
Skup je organizovao Savez asocijacija Crne Gore u Njemačkoj (SCANJ), na inicijativu predsjednika Beke Selimanjina, s namjerom da se oda počast čovjeku čiji su višedecenijski rad, humanost i posvećenost zajedništvu ostavili dubok i trajan trag među našim iseljenicima.
Ovom svečanom skupu prisustvovali su članovi porodice, prijatelji, dugogodišnji saradnici, predstavnici crnogorske dijaspore i brojni poštovaoci lika i djela Voja Vuksanovića, od kojih su neki doputovali i iz udaljenih njemačkih gradova kako bi svojim prisustvom iskazali poštovanje i zahvalnost čovjeku koji je veliki dio svog života posvetio drugima.
ŽIVOT POSVEĆEN LJUDIMA, ZAJEDNIŠTVU I DOMOVINI
Program omaža otvorio je Osman Destanović, koji je pozdravio prisutne i zahvalio im na dolasku. Posebnu zahvalnost uputio je generalnom konzulu Crne Gore u Frankfurtu i osoblju Generalnog konzulata na podršci, pomoći u organizaciji i ustupljenim prostorijama za održavanje ovog značajnog komemorativnog skupa.
Nakon uvodnog obraćanja riječ je prepuštena inicijatoru okupljanja, predsjedniku SCANJ-a Beki Selimanjinu, koji je u nadahnutom govoru podsjetio na životni put i izuzetno bogato društveno djelovanje Vojislava Voja Vuksanovića.
Selimanjin je istakao da Vojo nije bio samo ugledni iseljenik, već humanista, vizionar, organizator i jedan od utemeljivača organizovane crnogorske dijaspore u Njemačkoj.
Rođen 17. januara 1935. godine u Baru, porodičnim korijenima vezan za Crmnicu, Vuksanović je 1964. godine otišao u Njemačku, gdje je izgradio svoj porodični i profesionalni život, ali nikada nije prekinuo čvrste veze sa zavičajem i Crnom Gorom.
Kao osnivač i dugogodišnji predsjednik udruženja „Sloga“ iz Bergheima, jednog od najstarijih udruženja naše dijaspore u Njemačkoj, Vojo je okupljao ljude različitih nacionalnosti i vjeroispovijesti, njegujući vrijednosti solidarnosti, međusobnog poštovanja i zajedništva.
Njegov doprinos bio je posebno značajan u procesu povezivanja iseljeničkih udruženja, što je 2000. godine rezultiralo osnivanjem Saveza crnogorskih asocijacija Njemačke i Saveza crnogorskih asocijacija Evrope.
Govoreći o tim počecima, Selimanjin je naglasio da su upravo ljudi poput Voja Vuksanovića postavljali temelje organizovane dijaspore u vremenu kada nije bilo današnjih mogućnosti komunikacije i institucionalne podrške.
Posebno je ukazao na Vuksanovićev doprinos afirmaciji kulture i umjetnosti. Zahvaljujući njegovom angažovanju, publika u Njemačkoj imala je priliku da prisustvuje nastupima istaknutih umjetnika, među kojima su bili Gertruda Munitić, Mira Stupica, Miodrag Petrović Čkalja i Arsen Dedić.
Njegov rad nije ostao nezapažen ni u njemačkom društvu. Za izuzetne zasluge u integraciji stranaca, povezivanju ljudi različitih kultura i razvijanju međunacionalnog razumijevanja odlikovan je Saveznim krstom za zasluge Savezne Republike Njemačke (Bundesverdienstkreuz), jednim od najviših njemačkih civilnih priznanja.
Selimanjin je posebno naglasio da najveća vrijednost Vuksanovićevog nasljeđa nijesu priznanja i odlikovanja, već prijateljstva koja je gradio, ljudi kojima je pomagao i generacije kojima je pokazao da se ljubav prema domovini najbolje potvrđuje odgovornošću, radom i poštovanjem drugih.
„Najveća zahvalnost jeste da nastavimo ono što su započeli“, poručio je Selimanjin, pozivajući nove generacije iseljenika da čuvaju vrijednosti zajedništva i solidarnosti na kojima je izgrađena organizovana crnogorska dijaspora.
POŠTOVANJE I PRIZNANJE ZA IZUZETAN ŽIVOTNI DOPRINOS
Prisutnima se potom obratio Aleksandar Saša Kovačević, konzul Crne Gore u Frankfurtu, koji je u svom govoru odao duboko poštovanje životnom djelu Voja Vuksanovića.
Kovačević je podsjetio na Vuksanovićevu prepoznatljivu energiju, dostojanstvo i izuzetnu sposobnost da okuplja ljude, bez obzira na njihovo porijeklo, uvjerenja ili društveni položaj.
Istakao je da je Vojo pripadao generaciji iseljenika koja je svojim ličnim angažovanjem stvarala osnove organizovanog društvenog života naših ljudi u Njemačkoj, povezujući ih međusobno, ali i sa domovinom.
Posebno se osvrnuo na Vuksanovićev ugled u njemačkom društvu, njegova brojna priznanja, kao i činjenicu da je svojim radom stekao iskreno poštovanje i u zemlji porijekla i u zemlji u kojoj je proveo najveći dio života.
Prisjećajući se svog ličnog susreta sa Vuksanovićem, Kovačević je govorio o njegovom živom sjećanju na važne periode postojanja Generalnog konzulata, ali i o neposrednosti, britkosti i upečatljivoj ličnosti čovjeka koji je iza sebe ostavio neizbrisiv trag.
Na kraju obraćanja izrazio je zahvalnost za sve što je Vojo učinio i uputio saučešće njegovoj porodici i cjelokupnoj crnogorskoj dijaspori.
SJEĆANJA SARADNIKA I PRIJATELJA
Posebnu vrijednost omažu dala su obraćanja Miloša Bukilića, dugogodišnjeg saradnika Voja Vuksanovića, i Sokolja Dacića, koji su se pridružili govornicima u odavanju počasti pokojniku.
Njihovo učešće dodatno je naglasilo značaj okupljanja ljudi koji su poznavali Voja Vuksanovića i bili dio društvenog života i zajednice kojoj je posvetio decenije rada.
Omaž je tako, pored podsjećanja na značajne istorijske činjenice, imao i snažnu ljudsku dimenziju – bio je susret prijatelja i saradnika okupljenih oko uspomene na čovjeka koji je umio da povezuje, okuplja i podstiče druge na zajedničko djelovanje.
„ČOVJEK KOJI JE CRNU GORU NOSIO U SRCU“
Završno obraćanje održao je književnik Dino Burdžović, čiji je nadahnuti govor, naslovljen „Vojo Vuksanović – čovjek koji je Crnu Goru nosio u srcu“, dao posebnu emotivnu i misaonu dubinu ovom okupljanju.
Burdžović je podsjetio da postoje ljudi čiji se život ne može mjeriti godinama provedenim daleko od rodnog kraja, već tragom koji su ostavili među ljudima.
Istakao je da je Vojo Vuksanović bio jedan od onih rijetkih pojedinaca koji su razumjeli da iseljeništvo ne znači odricanje od svojih korijena, već priliku da se vrijednosti zavičaja prenesu u novu sredinu i oplemene dobrim djelima.
U središtu njegovog obraćanja bila je Vuksanovićeva ljudskost – spremnost da pomogne, pruži podršku, ohrabri i poveže ljude različitih sudbina i životnih puteva.
Burdžović je posebno ukazao na činjenicu da je Vojo, iako udaljen od domovine, ostao njen iskreni ambasador, gradeći mostove prijateljstva između Crne Gore i Njemačke.
Naglašavajući da se istinska veličina čovjeka ne ogleda samo u javnim priznanjima i društvenim funkcijama, već prije svega u njegovom odnosu prema drugim ljudima, Burdžović je poručio da Vuksanovićevo nasljeđe ostaje trajno svjedočanstvo o snazi humanosti, prijateljstva i zajedništva.
Svoje obraćanje završio je riječima koje su na upečatljiv način sažele smisao cijelog skupa:
„Takav je bio Vojo. Čovjek koji je otišao iz Crne Gore, ali Crna Gora nikada nije otišla iz njegovog srca.“
OD SJEĆANJA DO NOVIH INICIJATIVA
Tokom omaža bile su izložene i knjige književnika Dina Burdžovića, kao i knjiga Selmana Sijarića, čime je dodatno istaknuta važnost pisane riječi, kulture i stvaralaštva u očuvanju identiteta naših ljudi u dijaspori.
Posebno vrijedan trenutak dogodio se na samom završetku skupa, kada je Mijaz Ramdedović, podstaknut životnim djelom Voja Vuksanovića i njegovom posvećenošću organizovanju dijaspore, iznio prijedlog da se pokrene glasilo Saveza asocijacija Crne Gore u Njemačkoj.
Prema njegovoj zamisli, takvo glasilo bilo bi prostor za bilježenje aktivnosti, dostignuća i iskustava crnogorskih iseljeničkih udruženja, ali i trajno svjedočanstvo o ljudima koji su svojim radom gradili i razvijali organizovanu dijasporu.
Ova inicijativa dala je omažu i posebnu simboličnu dimenziju, jer je pokazala da sjećanje na zaslužne pojedince može biti podsticaj za nove ideje i konkretne korake u očuvanju zajedničkog nasljeđa.
NASLJEĐE KOJE OBAVEZUJE
Omaž Vojislavu Voju Vuksanoviću protekao je u dostojanstvenoj, toploj i emotivnoj atmosferi, ispunjenoj poštovanjem, zahvalnošću i uspomenama na čovjeka koji je svojim djelima obilježio jedno značajno razdoblje organizovanja crnogorske dijaspore u Njemačkoj.
Njegovim odlaskom, 15. maja 2026. godine, dijaspora je izgubila jednog od svojih pionira, a brojni prijatelji i saradnici čovjeka koji je znao da zajedništvo nije samo lijepa riječ, već svakodnevna obaveza prema ljudima.
Skup održan u Frankfurtu pokazao je da se istinski doprinos jednog čovjeka ne mjeri samo onim što je za života ostvario, nego i vrijednostima koje ostavlja generacijama koje dolaze.
Zato ovaj omaž nije bio samo čin sjećanja na Voja Vuksanovića, već i podsjećanje na odgovornost svih nas da sačuvamo ono što je stvarao – prijateljstva koja ne poznaju granice, zajedništvo koje prevazilazi razlike i ljubav prema domovini koja se potvrđuje djelima.
Jer najveći spomenik ljudima poput Voja Vuksanovića nijesu riječi zahvalnosti, već spremnost da se nastavi njihov put.
Vojo Vuksanović otišao je iz života, ali njegovo djelo ostaje utkano u istoriju crnogorske dijaspore – kao trajno svjedočanstvo da jedan čovjek, vođen dobrotom, upornošću i iskrenom ljubavlju prema ljudima, može ostaviti trag koji nadživljava vrijeme.
Pripremio: Osman Destanović




Komentari