Novopazarka Mejrema (Mejra) Karišik umrla je juče, ostavljajući za sobom životnu priču koja je duboko dotakla srca svih koji su je upoznali ili čuli za njen bolni put.

Mejrema je postala poznata javnosti prije nekoliko mjeseci, kada je potresno ispričala kako je prije četrdeset godina, na Kosovu, svega nekoliko dana nakon porođaja, bila nasilno odvojena od svog novorođenog sina. Četiri decenije živjela je sa prazninom u grudima i tihom dovom — da bar sazna da li njen sin negdje živi.

Nova nada pojavila se zahvaljujući humanitarcu Hidu Muratoviću, koji je sa svojim timom pokrenuo potragu. Nakon dugih mjeseci traganja, provjera i razgovora, napokon je stigla potvrda: njen sin Faruk je živ i danas živi u inostranstvu.

Čim je saznao istinu o svom porijeklu, Faruk je bez oklijevanja krenuo put Sandžaka. Njihov emotivni susret snimio je Emir Smajović, a snimak je u rekordnom roku obišao cijeli region. Na njemu se vidi Mejrema kako pruža drhtave ruke prema sinu i tiho izgovara:

„Sine moj… Allahu dragi, je li ovo san?“

Faruk je zagrlio majku i šapatom rekao:

„Tražio sam je godinama… nisam znao ko sam. Kad sam saznao istinu, morao sam doći. Halalite mi…”

Povodom njene smrti, humanitarac Hido Muratović oprostio se od Mejre dirljivim riječima na svom Facebook profilu:

*„Danas želim podijeliti priču o ženi koju sam imao čast upoznati i pratiti kroz jedan od najtežih, ali i najljepših trenutaka njenog života.
Mejra je godinama živjela sama, tiha i skromna, noseći u sebi bol koju niko nije mogao vidjeti — bol majke koja je četrdeset godina čuvala nadu da će ponovo vidjeti svog sina.
Pomagao sam joj koliko sam mogao, bio uz nju u njenoj samoći i gledao kako se njeno srce bori da ostane snažno.

I onda se desilo ono što je čekala cijeli život.
Poslije četiri decenije, njen sin ju je pronašao. Taj susret… teško ga je opisati riječima. Kao da je sve što je proživjela dobilo smisao u jednom jedinom zagrljaju. Vidio sam kako se žena koja je toliko patila pretvara u majku ispunjenu srećom. Kao da joj se duša vratila.

Nažalost, nekoliko mjeseci poslije, nakon kratke bolesti, Mejra je tiho napustila ovaj svijet. Otišla je mirno, sa saznanjem da njen sin postoji, da je dobro i da ju je pronašao na vrijeme da joj vrati ono što je najviše željela — osjećaj da nije sama.

Meni ostaje čast da sam bio uz nju dok je čekala, i da sam vidio trenutak kada je njeno srce konačno pronašlo mir.
Allah da joj podari Džennet.
Ostat će upamćena po svojoj tišini, svojoj borbi i svojoj ogromnoj majčinskoj ljubavi.“*

Foto: Hido Muratović