Držao sam fotoaparat, gledao Žarka, ali mu nijesam prilazio. Poštovao sam njegovu želju za anonimnošću. Nakon nekog vremena, u pauzi Kesićevog nastupa, odlučio sam da mu se obratim, ali bez fotoaparata. Prišao sam mu tiho, izvinio se što ga uznemiravam. Podigao je pogled i pokazao rukom na stolicu pored sebe. Sjeo sam. Htio sam da mu objasnim da nisam želio da ga remetim svojim objektivom, ali preduhitrio me je, kao da je unaprijed znao šta ću reći…