Azra Hasković je na ideju da se bavi konzervacijom i restauracijom došla, po sopstvenom priznanju, sasvim slučajno, da bi u međuvremenu “dogurala” do zvanja magistra u toj oblasti. Kruna njenog dosadašnjeg rada je restauracija rukopisa prvog imama Sultan Fatihove džamije u Istanbulu, hafiza Sulejmana, iz 18. vijeka.

Hasković, koja trenutno radi na očuvanju i istraživanju arhivskih dokumenata u Općini Novi Grad u Sarajevu, kaže da je za posao konzervatora i restauratora, pored ljubavi prema umjetnosti, potreban veliki osjećaj odgovornosti i maksimalna koncentracija, jer se može desiti da se zbog najmanje greške ošteti vrijedan dokument ili slika.

Prvi ste magistar na Interdisciplinarnom fakultetu konzervacije i restauracije, na Akademiji likovnih umjetnosti, Prirodno matematičkom i Arhitektonskom fakultetu Univerziteta u Sarajevu. Šta Vas je motivisalo da se bavite konzervacijom i restauracijom?

– Ideja da se bavim ovim zanimanjem je došla sasvim slučajno i iznenadno, kako za moju okolinu, tako i za mene. Oduševljeno sam ušla u ovu priču, za koju me vezala moja priroda, želja za istraživanjem, interesovanje za umjetnošću, starim predmetima i pričama koje se za njih vežu. Motivaciji je pridonijelo praktično iskustvo i poseban osjećaj kada ste svjesni da ste u direktnom kontaktu sa historijom, te da radom na očuvanju određenog predmeta ili objekta ostavljamo svoj trag na istom i predajemo ga budućim generacijama.

Šta je bila tema magistarskog rada? Koliko ste vremena spremali rad?

– Tema mog magistarskog rada jeste Konzervacija i restauracija orijentalnog rukopisa iz 1738. godine. U pitanju je bogato iluminirani rukopis, pisan rukom hafiza Sulejmana, prvog imama Sultan Fatihove džamije u Istanbulu.

Pored izuzetno zahtjevnih konzervatorsko-restauratorskih procesa primijenjenih na ovom rukopisu, urađena su teorijska istraživanja, te opsežne hemijske analize. Na osnovu ovih hemijskih analiza je objavljen i naučni rad koji se bavi analitičkim metodama u otkrivanju tehnika korišćenih od strane osmanskih kaligrafa. Ovi procesi su zahtijevali dvije godine aktivnog rada u restauratorskoj radionici i laboratoriji.

U čemu je razlika između konzervacije i restauracije?

– Često dobijem to pitanje i uvijek naglasim da je teško razdvojiti ove pojmove, za čije se definicije i stručnjaci razilaze. Najjednostavnije objašnjeno, konzervacija se bavi produžavanjem trajnosti objekta/predmeta, te usporavanjem procesa njegovog propadanja. Restauracija objedinjuje ove procese približavajući predmet originalnom stanju, a koji će se u određenim uslovima prilagoditi i daljoj upotrebi.

Gdje radite?

– Trenutno radim na očuvanju i istraživanju arhivskih dokumenata u Općini Novi Grad u Sarajevu.

Vaš posao je izuzetno zahtjevan i osjetljiv i lako se mogu desiti greške koje bi mogle zauvijek da oštete površinu koja se restaurira/konzervira…

– Upravo tako, sa sobom nosi veliku odgovornost i potrebu za konstantnom koncentracijom. Pored toga, u ovom poslu svaki predmet zahtijeva prilagođen pristup, tako da se stalno susrećemo sa različitim izazovima.

Koliko vremena treba za restauraciju određenog predmeta, prostora i slično?

– To je veoma teško odrediti i definisati. Svaki predmet je slučaj za sebe i na vremenski okvir imaju uticaj različiti faktori, kao što su vrste i opseg oštećenja, veličina predmeta, osjetljivost materijala i slično.

Šta posebno izdvajate u dosadašnjem radu?

– Posebno sam vezana za već spomenuti iluminirani rukopis iz 18. vijeka koji je bio tema mog magistarskog rada i njega bih uvijek izdvojila kao predmet na čije sam rezultate rada izuzetno ponosna. Pored ovog rukopisa, ne mogu da ne spomenem i preventivni rad na vrijednim rukopisima Mehmed-paše Sokolovića i Baščaršijsku džamiju u Sarajevu.

Koja Vam je restauracija bila najzahtjevnija?

– Po zahtijevnosti se može izdvojiti rukopis na kojem sam uradila magistarski rad. Ovaj rukopis je zatečen u izrazito oštećenom stanju, što podrazumijeva činjenicu da niti jedna stranica nije u cjelosti sačuvana, neke su lijepljene adhezivnim trakama, sačuvana je samo jedna korica i slično. Pored toga, poseban izazov predstavlja činjenica da je ovaj rukopis izrađen od izuzetno osjetljivih materijala, te je gotovo sve procese potrebno prilagoditi istim. U toku rada na ovom rukopisu susrela sam se sa različitim nedoumicama, pri čemu sam kroz istraživanje i traženje najboljeg rješenja otkrila mnoštvo novih različitih tehnika i materijala sa kojima ranije nisam imala dodira. Ovo je relativno nova nauka, stoga zahtijeva i daje prostor za stalno istraživanje kako bi se iznašlo najbolje rješenje.

Koliko je Vaša struka cijenjena u BiH?

– Generalno gledajući, mislim da su rijetki oni koji će sa pravom reći da je njihova struka cijenjena u BiH i na području Balkana. Moja struka se izdvaja po tome što je relativno nova nauka i na našim prostorima je uglavnom nepoznanica. Svi smo svjesni situacije u kojoj se nalazimo, ali tu smo da podižemo svijest i borimo se za ono što je predmet našeg interesovanja, te na taj način damo na značaju samoj struci.

Na kojem projektu trenutno radite?

– Trenutno radim na očuvanju vrijednih arhivskih dokumenata.

Šta Vam je najveći izazov u poslu?

– Najveći izazov mi je činjenica da ovaj posao uglavnom podrazumijeva rad na veoma osjetljivim materijalima, te svaki proces predstavlja rizik za njihovim gubitkom, odnosno gubitkom materijalnog traga istorije.

Da li su mladi ljudi zainteresovali za taj poziv?

– U svakodnevnom razgovoru primjećujem veliko interesovanje za ovim pozivom i često dobijem upite od mladih ljudi za studij Konzervacije i restauracije. Generalno je ljudima zanimljiva ova struka, a često i nepoznanica.

Koliko ste vezani za Bijelo Polje, rodno mjesto svojih roditelja?

– Raspuste sam često provodila u tom gradu i obilježio je moje, mogu slobodno reći, zdravo i srećno djetinjstvo. Za njega me je vezala porodica, a posebno dedo i nana. Moje posjete su sada veoma rijetke zbog obaveza, ali svaki put mi ovaj grad vrati poseban osjećaj i uspomene.

Brat Vam je nastavnik i akademski slikar. Koliko je na oboje uticao Vaš ujak, poznati akademski slikar Džeko Hodžić?

– Vjerujem da je to krenulo neprimijetno, još iz djetinjstva, kada smo posjećivali njegov atelje i izložbe. Ja sam otišla u malo drugačijem pravcu, ali i iza njega stoji veza sa umjetnošću.

Azra Hasković, prvi magistar konzervacije i restauracije u BiH