Ljubav je poput kamena: možeš je razbijati, lomiti, mrviti i sitniti do najfinijeg pijeska i u rijeku prosuti; no, ne možeš je uništiti – ona će i takva, u vodu bačena, i dalje i najsitnijim svojim djelićem biti ljubav. Mogu je i vjekovi prekriti, no, ne mogu je ubiti – ona će i takva, stara i prastara, istim poljem rascvjetati, kao da ju je jutros sunce ogrijalo. Eno, i sada poljem mirišu cvjetovi koje posijaše lijepa Pava i njen paša Ahmet