Prošla je godina otkako te nema među nama, a ipak si svakog dana tu.
U našim mislima, u tišini, u svakom sjećanju koje zaboli, ali i ugrije dušu.
Nedostaješ u svakom trenutku – u riječima koje nijesmo stigli izgovoriti,
u zagrljajima koji su ostali nedovršeni.

Vrijeme ide dalje, ali tvoja ljubav ne blijedi.
Tvoj osmijeh i tvoj glas žive u našim srcima,
u uspomenama koje čuvamo kao najveće blago.
Praznina koju si ostavio ne može se ispuniti,
ali se s njom učimo živjeti – s tugom, ponosom i beskrajnom ljubavlju.

Voliš se i pamtiš, dokle god dišemo.
Molimo Allaha, Milostivog, da ti podari vječni Džennet,
a nama snagu da nosimo tvoje ime, tvoju dobrotu
i uspomene koje nikada, nikada neće izblijediti.

Zauvijek u našim srcima.

Tvoji:
Majka, brat, sestre, zetovi, snaha, bratić, bratična, sestrići i sestrične.