Poslanik u Skupštini Crne Gore Nikola Zirojević pružio je javnu podršku doktoru istorijskih nauka Saitu Šabotiću, poručivši da ovaj slučaj nije samo pitanje radnog statusa jednog profesora, već i odnosa države prema znanju, poštenju i obrazovanju.

U emotivnoj objavi Zirojević ističe da za njega Sait Šabotić nije samo ugledni istoričar, već čovjek kojeg poznaje od djetinjstva.

„Sait Šabotić za mene nije tamo neki doktor istorije o čijoj bih diplomi i profesionalnom angažmanu trebalo da govorim.

Sait Šabotić je otac mog školskog druga, neko u čiju sam kuću prvi put ušao sa osam ili devet godina. U časnu i poštenu kuću u kojoj je Sait tada živio sa svojom majkom, sada nažalost rahmetli, suprugom i dva sina. U toj sam kući uvijek dočekan na najljepši mogući način“, napisao je Zirojević.

On naglašava da Šabotić nikada nije koristio poznanstva i uticaj kako bi sebi obezbijedio privilegije.

„Moram reći i to da, iako se uvijek kretao u društvu obrazovanih ljudi, intelektualaca i ljudi na pozicijama, te iako je svoje ime i prezime lako mogao iskoristiti da sebi obezbijedi lagodniji život, Sait to nikada nije uradio. Dok je, otkako ja znam za njega, pomagao mnogim drugima, njegova porodica ostala je po strani.

Tako je Sead Šabotić u svojoj branši uspio samo zahvaljujući svojoj muci, nadarenosti i posvećenosti, bez bilo čije pomoći. Tako je Dino, vrijedni i pošteni momak, morao ići trbuhom za kruhom po Evropi kako bi za volanom zaradio koju paru i olakšao svojim roditeljima. Tako Igbala, Saitova supruga, i danas radi u trgovini, u teškim uslovima, za minimalnu platu.“

Zirojević ističe da dr Šabotiću pripada mnogo više od onoga što je do sada dobio od države.

„Nije se Sait, kako mi to danas kažemo, ‘snašao’ da sebi obezbijedi lagodnu poziciju koja ga, u konačnom, i sljeduje sa diplomom doktora nauka i kao jednog od najboljih istoričara ovog doba u Crnoj Gori. On je svoja poznanstva, svoj uticaj i svoj položaj uvijek koristio da pomogne drugima.“

Prema njegovim riječima, mnogo važnije od akademskih zvanja jeste činjenica da je u ovom slučaju pogođen dobar čovjek.

„Zato je danas mnogo važnija poruka da je država Crna Gora u tešku i nezavidnu situaciju dovela dobrog i poštenog čovjeka, pa tek onda doktora nauka i jednog od najboljih crnogorskih istoričara ovoga doba.“

Posebno upozorava na stanje u obrazovnom sistemu.

„I dok Sait, sa diplomom doktora istorije, ogromnim brojem potpisanih naučnih radova, knjigama čiji je autor, nebrojenim naučnim skupovima, simpozijumima i tribinama, danas razmišlja da li će se neko sjetiti da mu obezbijedi normu kako ne bi ostao bez jedinog izvora prihoda, našu djecu istoriji uče ponavljači u srednjoj školi i oni koji su istoriju Crne Gore na fakultetu jedva polagali sa šesticom, nakon što su prethodno više puta padali na tom ispitu.

To je tužna zbilja crnogorskog obrazovnog sistema i razlog zašto je naše mlade generacije lakše ubijediti u istorijske falsifikate nego u istorijske činjenice.“

Na kraju poručuje da su se prema Šabotiću ogriješile i prethodne i sadašnje vlasti.

„O Saita se, iako je uvijek bio lojalan državi, ogriješio i onaj sistem prije 2020. godine, kao i ovaj danas. Jer je dozvoljeno da ovaj čovjek toliko godina radi bez trajno regulisanog radnog statusa. A ovaj sistem danas, nažalost, prijeti da dobrog i poštenog čovjeka, vrhunskog intelektualca, izbaci iz sektora obrazovanja i ostavi bez hljeba.

Zbog toga, prije svega ljudski, kao dijete koje je dolazilo u Saitovu skromnu porodicu kao Sejov školski drug, a danas kao odrastao čovjek i poslanik u Skupštini, dižem glas i apelujem na odgovorne u sistemu da Sait Šabotić, doktor istorije, ne smije završiti na birou rada. Jer bi, u svakom normalnom društvu, bila privilegija imati ovakvog čovjeka“, zaključio je Zirojević.