Odluka Vlade Crne Gore da na mjesto generalnog konzula u Njujorku imenuje bivšu poslanicu SNP-a Snežanu Jonicu otvara ozbiljna pitanja o kriterijumima, namjerama i razumijevanju uloge dijaspore u savremenoj Crnoj Gori. Umjesto da Generalni konzulat u jednom od najvažnijih svjetskih gradova bude most povezivanja, profesionalizma i državnog kontinuiteta, ova odluka prijeti da postane još jedan simbol političke improvizacije i produbljivanja podjela među iseljenicima.

PARTIJSKI KLJUČ VAŽNIJI OD DIPLOMATSKOG ZVANJA

Generalni konzulat u Njujorku nije ni politički plijen ni partijska nagrada. To je institucija koja treba da okuplja, a ne da dijeli; da gradi povjerenje, a ne da ga ruši. Upravo zato se s pravom postavlja pitanje koje su to konkretne diplomatske i profesionalne reference preporučile gospođu Jonicu za ovu funkciju. Dosadašnja politička karijera, bez ikakvog diplomatskog iskustva, teško može biti dovoljna preporuka za jednu od najosjetljivijih diplomatsko-konzularnih pozicija Crne Gore u inostranstvu i glavnom centru crnogorske dijaspore.

Dodatnu zabrinutost izaziva činjenica da je riječ o političarki koja je u prethodnom djelovanju zastupala stavove partije prepoznate po bliskosti sa politikom Slobodana Miloševića — politike čije su posljedice upravo mnoge porodice sa prostore bivše Jugoslavije osjetile na sopstvenoj koži, kroz ratove, sankcije i egzodus. Imenovanje takvog profila na funkciju koja podrazumijeva rad sa iseljeništvom, posebno u Sjedinjenim Američkim Državama, teško da može biti shvaćeno kao gest pomirenja ili napretka.

Posebnu simboličku težinu nosi i činjenica da je gospođa Jonica svega nekoliko dana prije imenovanja sa društvenih mreža uklonila fotografiju na kojoj nosi majicu sa natpisom „NE“ (nezavisnoj Crnoj Gori). Umjesto da se jasno i javno distancira od takvih poruka, ovaj potez ostavlja utisak političkog kalkulisanja, a ne iskrenog prihvatanja državnih vrijednosti koje bi jedan generalni konzul morao bespogovorno da zastupa.

Dijaspora u Sjedinjenim Američkim Državama već godinama ukazuje na probleme u odnosima sa domovinom. Umjesto profesionalizacije diplomatsko-konzularne mreže, svjedočimo nastavku prakse u kojoj se važne pozicije popunjavaju po partijskom ključu, bez dovoljno sluha za specifičnosti sredine u kojoj te institucije djeluju. Posljedica toga je rastuće nepovjerenje i sve izraženiji bojkot državnih institucija među iseljenicima.

Podsjetimo, predsjednik Jakov Milatović je svojevremeno spriječio ozbiljnu diplomatsku bruku — imenovanje ambasadora Crne Gore kojima naša država nije bila stvarni izbor, već tek rezervna varijanta. Riječ je o kadrovima koji su Crnu Goru doživljavali kao privremenu stanicu i koji su, prema sopstvenim političkim stavovima i ranijem djelovanju, radije vidjeli neku drugu državnu, ideološku ili političku konstrukciju, a ne nezavisnu i međunarodno priznatu Crnu Goru.

Takva praksa, upozoravalo se tada, ne bi bila samo uvreda za državu, već i poruka dijaspori i međunarodnim partnerima da Crna Gora nije u stanju da jasno zastupa sopstvene interese — već interese onih koji je doživljavaju kao slučajnost, a ne kao trajnu vrijednost.

Ako Vlada Crne Gore želi istinsko partnerstvo sa dijasporom, onda je prvi korak depolitizacija diplomatskih imenovanja i na čelne funkcije izbor ljudi koji imaju znanje, iskustvo i kredibilitet da predstavljaju državu u punom smislu te riječi. U suprotnom, Generalni konzulat u Njujorku rizikuje da postane još jedna propuštena prilika — i još jedan dokaz da se glas dijaspore i dalje ne čuje tamo gdje bi morao biti najvažniji.

KAD DIJASPORA PITA, A DRŽAVA ĆUTI

U želji da zaznamo nešto više o imenovanju političarke na vodeću funkciju u Generalnom konzulatu Crne Gore u Njujorku, ministarstvu vanjskih poslova smo poslali sledeća pitanja:

• Molimo Vas da nam pojasnite koje su konkretne profesionalne i diplomatske reference bile presudne da se bivša poslanica SNP-a, gospođa Snežana Jonica, imenuje na poziciju generalne konzulke Crne Gore u Njujorku
• Da li je, prilikom donošenja ove odluke, razmatrana mogućnost da imenovanje političarke, bez prethodnog diplomatskog iskustva, koja je u svom političkom djelovanju zastupala stavove partije prepoznate po bliskosti sa politikom Slobodana Miloševića, može dodatno produbiti postojeće podjele i izazvati još izraženiji bojkot institucija Crne Gore među dijasporom u Sjedinjenim Američkim Državama?
• Takođe, imajući u vidu da je gospođa Jonica svega nekoliko dana prije imenovanja sa svog Facebook profila uklonila fotografiju na kojoj nosi majicu sa natpisom „NE“ (nezavisnoj Crnoj Gori), zanima nas da li to znači da će Generalni konzulat Crne Gore u Njujorku, pod njenim rukovodstvom, organizovati obilježavanje Dana nezavisnosti Crne Gore.

Na žalost, odgovore nijesmo dobili.

Ćutanje Ministarstva vanjskih poslova na postavljena pitanja govori možda i više od eventualnih odgovora. Ono potvrđuje obrazac u kojem se dijaspora ne doživljava kao partner, već kao puka publika koja treba da prihvati gotove odluke — bez objašnjenja, bez dijaloga i bez preuzimanja odgovornosti. Takav odnos dodatno produbljuje jaz između države i njenih građana van granica Crne Gore.

Nezadovoljstvo koje su iskazali predstavnici iseljeničkih udruženja i brojni pripadnici dijaspore u SAD nije rezultat ličnih animoziteta, već dugogodišnjeg iskustva sa partijskim kadrovanjem koje je donosilo podjele, sukobe i gubitak povjerenja. Generalni konzulat u Njujorku, umjesto da bude kuća svih građana Crne Gore, rizikuje da postane još jedno mjesto političkog svrstavanja — i još jedan razlog zbog kojeg se dijaspora udaljava od institucija koje bi, po svojoj ulozi, morale da je okupljaju.

Na kraju, država koja ozbiljno računa na svoju dijasporu mora pokazati da poštuje njeno pamćenje, vrijednosti i iskustvo. Sve dok se diplomatske pozicije budu dijelile kao partijski plijen, a ne kao državna odgovornost, svaka priča o partnerstvu sa iseljenicima ostaće prazna fraza — a Crna Gora će nastaviti da šalje pogrešne signale onima koji, i na hiljadama kilometara udaljenosti, o njoj često brinu više nego oni koji njome upravljaju.

Sead Hodžić