„Tu sam samo ja i nebo“ – sjećanje na Roka Camaja iz Tuzi, čovjeka koji je život izgubio perući prozore na Blizancima u Njujorku
Roko je 11. septembra 2001. godine radio u Južnoj kuli, na 105. spratu. Oko 9:15 ujutru uspio je da kontaktira suprugu i operatere Port Authority-ja preko dvosmjernog uređaja. To je bio njihov posljednji razgovor. Nedugo zatim kula se srušila, a Roko je izgubio život zajedno s hiljadama drugih nevinih ljudi
Kada je 1969. godine iz rodnog Sukuruća kod Tuzi emigrirao u Sjedinjene Američke Države, Roko Camaj vjerovatno nije slutio da će postati neraskidivo povezan s jednim od najprepoznatljivijih simbola Njujorka – kulama Bliznakinjama Svjetskog trgovinskog centra.
Poput hiljada naših iseljenika, krenuo je u svijet tražeći bolji život za sebe i svoju porodicu. Smjestio se u Manhassetu, na Long Islandu, gdje je sa suprugom Katarinom odgajao troje djece.
Već 1973. godine zaposlio se u kompaniji ABM Industries kao perač prozora. Bio je to posao koji su mnogi doživljavali opasnim i napornim, ali za Roka je to bila – strast. Tokom skoro tri decenije, gotovo svakodnevno je bio uz kule, gledajući kako rastu, žive i mijenjaju lice Njujorka.
Na Blizancima je bilo gotovo 44.000 prozora. Većinu je čistila ogromna mašina kojom je Roko upravljao s krova. Ipak, postojalo je mjesto gdje mašina nije mogla doprijeti – 107. sprat, čiji su prozori bili širi i zahtijevali ručni rad.
Tada je Roko ulazio u svoju omiljenu ulogu: penjao bi se u korpu za održavanje, stajao na visini od 1.300 stopa iznad ulica Njujorka, i ručno čistio staklene površine. Dok bi drugi osjetili strah, Roko je osjećao slobodu.
„Tu sam samo ja i nebo! Ne smetam nikome, i niko mi ne smeta“, govorio je, opisujući osjećaj dok lebdi između čelika i oblaka.
Njegove kolege su ga opisivale kao tihog i vrijednog čovjeka, posvećenog poslu i porodici. Nije tragao za slavom niti bogatstvom – njegov svijet bio je u jednostavnosti: porodica kod kuće i prozori na nebu, koje je čistio s pažnjom i ljubavlju.
Nažalost, Roko je 11. septembra 2001. godine radio u Južnoj kuli, na 105. spratu. Oko 9:15 ujutru uspio je da kontaktira suprugu i operatere Port Authority-ja preko dvosmjernog uređaja. To je bio njihov posljednji razgovor. Nedugo zatim kula se srušila, a Roko je izgubio život zajedno s hiljadama drugih nevinih ljudi.
Njegovo ime je urezano na Južnoj strani spomenika Nacionalnog memorijala 11/9 (Panel S-37). Na njegov rođendan, 17. avgusta, porodica i prijatelji polažu bijeli cvijet na njegovu ploču – simbol da Roko nije zaboravljen.
Danas, kada govorimo o Blizancima, često se sjetimo heroja u uniformama – vatrogasaca, policajaca, spasilaca. Ali priča Roka Camaja podsjeća nas i na one „tihe heroje“ – ljude iz naših krajeva koji su, radeći svoj obični posao, utkali sebe u istoriju Njujorka.
Podsjetimo, pored Camaja, iz Crne Gore su živote izgubili i Mon Đonbaljaj i Simon Dedvukaj.
Sead Hodžić
Foto: Voicescenter
