Djela, posvećenost i uspjesi ovogodišnjih dobitnika najvećeg državnog priznanja, Trinaestojulske nagrade, samo su simbol onoga što 13. jul treba da bude u 21. vijeku, rekao je na ceremoniji dodjele tog priznanja predsjednik Skupštine Crne Gore Andrija Mandić.

„Nagradu su dobili pjesnik Bećir Vuković za djelo ’Kuće beskućnika’ koje prodire u dubine ljudske duše i oslikava našu stvarnost na način dostojan najvećih imena srpske književnosti. Grafičar Veljo Stanišić za autorsku izložbu ’Evolucija’ koja predstavlja snažan umjetnički izraz i podsjeća nas da se narodna istorija ne piše samo perom i mačem, već i potezima četkicom po platnu. Vaša djela, posvećenost i uspjesi simbol su onog što 13. jul treba da bude u 21. vijeku“, poručio je Mandić, dodajući da „više nikad ne smijemo dozvoliti da se ime Crne Gore izvrće“.

Dobitnici Trinaestojulske nagrade za ovu godinu su, osim pjesnika Bećira Vukovića, grafičar Veljo Stanišić i muzičar Miloš Karadaglić, koji je ranije saopštio da ne može primiti tu nagradu “u ovim okolnostima”.

Uoči ceremonije došlo je do incidenata ispred Vile Gorica na protestu u organizaciji Strategije za evropsku i građansku Crnu Goru (STEGA), zbog toga što je, po njihovom i mišljenju drugih pravnih stručnjaka, prekršen zakon prilikom dodjele ovogodišnje Trinaestojulske nagrade.

Oni su, pišu “Vijesti”, ukazali da se po zakonu u jednoj oblasti ne može dodijeliti više od jedne Trinaestojulske nagrade, dok su ove godine svi dobitnici nagrađeni u oblasti umjetnosti.

Demonstranti su večeras više puta bezuspješno pokušali da probiju policijski kordon koji je obezbjeđivao prilaz Vili Gorica gdje se održava svečanost. Policija je reagovala korišćenjem biber spreja, na što su demonstranti odgovorili gađanjem jajima i kamenicama.

Foto: Screenshot/Vijesti video

Kako je Mandić kazao, dok stojimo ovdje „pod zastavama koje simbolizuju dvije ključne prekretnice naše prekretnice 13. jul 1878. i 13. jul 1941. godine, duboko se klanjamo slavnoj prošlosti i sa odgovornosti gledamo u budućnost“.

„Ove dvije godine spaja ista vrijednost – borba za slobodu i dostojanstvo Crne Gore. Upravo smo prije nekoliko dana u Nevesinju obilježili 150 godina od Nevesinjske puške, ustanka koji je otvorio istočno pitanje i najavio Velji rat koji će se okončati Berlinskim kongresom. Jedna istorijska činjenica ostaje neupitna tog 13. jula 1878. godine, Crna Gora i Srbija dobile su međunarodno priznanje. Postali su subjekti međunarodnog prava i svoje istorijske slobode učinile vidljivim i prisutnim u diplomatskim salonima Evrope“.

On je kazao da je 13. jul 1878. temelj na kojem „moramo vaspitavati mlade generacije“.

„Drugi 13. jul, onaj iz 1941. godine, svjedoči o istoj onoj iskonskoj iskri slobode koja gori u srcima naših naroda. Taj dan je bio autentičan i opštenarodni odgovor na pokušaj okupatora da ponizi čast i ime Crne Gore. Okupirana Crna Gora je tog 13. jula ustala i sama sebe oslobodila u narednih nekoliko dana. Upravo je snaga ustanka počivala na zajedništvu i slozi. Sve razlike su bile ostavljene po strani, jer je cilj oslobođenja Crne Gore svima bio na prvom mjestu“, rekao je Mandić.

On je istakao da je to onaj isti narod koji nikad nije ljubio lance.

„… I koji je hrabro ustao da brani ono što mu je najsvetije – slobodu, čast i ime Crne Gore. Nažalost to stanje nije dugo potrajalo. Crna Gora se podijelila i nastupio je krvavi građanski rat. U tom gradskom polomu stradalo je, kako su to do sada utvrdili naši renomirani istoričari i istoriografi, oko 46.000 građana Crne Gore. Od toga 25.000 žrtava bili su borci i simpatizeri jugoslovenske vojske, dok su žrtve komunističkog pokreta bile oko 21.000 ljudi. Nikad se, u istoriji zemlje, nije otvorila tako velika i duboka rana koju vidamo do današnjeg dana“, kazao je.

Mandić je kazao da je misija da se vaspitavaju mladi da znaju odakle su.

„… Da ih učimo da sloboda nije data, već da je izborena. Da pravda nije deklaracija, već borba. Da služenje narodu nije fraza, već životni poziv. I ono najvažnije, da bratska ljubav i pomirenje nemaju cijenu, a ni alternativu“.

Izjavio je da Crna Gora mora ostati „sinonim za slobodu“.

„Plate i penzije moraju da budu još veće. Moramo da stvorimo sigurnost za nove naraštaje, ali i one najstarije koji su svoj životni vijek posvetili ovom društvu. Zacrtali smo jasne ciljeve. Moramo da učinimo da naša Crna Gora bude zemlja slobodnih, srećnih i bogatih ljudi. Na spoljnopolitičkom planu, put se zna – uvešćemo Crnu Goru u zajednicu najrazvijenijih demokratskih zemalja Evrope… Moramo da se, prije svega, pomirimo među sobom… Završeno je sa vremenom diktature jednog čovjeka, jedne partije i miljea. Ta mračna vremena se nikad više neće vratiti. Ovo je vrijeme dogovora, praštanja i bratskog mirenja“, poručio je Mandić.

Akcentovao je da je pomirenje „most između dvije obale istih ljudi i naroda“. Pomirenje je, kako je istakao, luča ljubavi i razuma i ono ne može biti slabost. „Bratska riječ pomirenja i ljubavi je snažna, a djela, bila ona velika ili mala, još snažnija. I svi moramo da damo svoj doprinos – da se međusobno izmirimo, da nestane sumnje, sebičnosti i malodušnosti“.

Dobitnik Trinaestojulske nagrade i pjesnik, Bećir Vuković rekao je da se svijet zatekao u velikom haosu i „svi osjećamo opšta pomjeranja“.

„Morali bismo ponešto poraditi na sebi i okrenuti se svijetu koji protiče pored nas. I kao društvo i kultura krenuli smo u civilizovanu Evropu. Samo da ne smetnemo sa uma. Da nas Evropa ne zove pod zajednički krov ovako podijeljene. Elem, Evropa se ujedinjuje, a mi se dijelimo. Kultura nalaže da naše probleme riješimo kući, pa tek onda krenemo preko praga u svijet. Zavađeni i nepomireni, nigdje nemamo mjesta, a najmanje u hrišćanskoj i civilizovanoj Evropi. Nepomireni ne mogu pod jedan krov. On je simbol budućnosti, a podrum je prošlost i rupa“.

On je rekao da „smo mi još u dubokoj sjenci onoga čega više nema“, dodajući da se „moramo probuditi iz sna“.

Poručio je da prolazi vrijeme diskriminacija, progona, ideoloških hajki, kao i nepodobnih.

„Onaj kojeg gone, progonitelji na neki čudan način vole. Isto kao što onaj što ga gone, voli svoje goniče… Suviše smo mali i nemoćni da bismo se dijelili. Pomirenje, u suštini, znači preobraženje. Ovaj dan me podsjeća na dan kad smo svi nekad bili zajedno – pod jednim nebom i zastavom… Od svih podjela najgore su vještačke. Ipak živimo u realnom, a ne vještačkom svijetu. I treba nam istina, odnosno istinsko, a ne vještačko pomirenje“, kazao je.

Vuković je kazao da „ako se ne pomirimo, onda ne izlazimo iz kuće“.

„Da nije bilo 13. jula 1878, ne bi bilo ni ovog 13. jula kojeg slavimo. Zato se valja sjetiti i oca“, istakao je.

Vuković je, zatim, pročitao odlomak iz nagrađene knjige „Kuća beskućnika“ koji glasi: „Uvek sam verovao da će mi Bog, nekako, drukčije pomoći. Ili proterati ili vešati“.

Kulturno umjetnički dio svečanosti otvorilo je srpsko pjevačko društvo “Jedinstvo” iz Kotora.

Foto: Andrija Mandić sa dobitnicima Trinaestojulske nagrade (Screenshot)