Za rijetko koji događaj u stvarnom vremenu možemo reći: „Evo, upravo ovdje se desio istorijski preokret!“, ali vijest da je Izrael, samo 24 sata nakon što je u američkim i evropskim medijima „procurio“ njihov plan, zaista i izveo napad na iranska nuklearna postrojenja, likvidirajući pritom nekoliko visokopozicioniranih zvaničnika Revolucionarne garde, svakako spada u takve događaje.

Izraelci su, pod okriljem noći, izveli seriju hirurški preciznih i koordinisanih napada duboko na teritoriji neprijateljskog Irana. Režim u Teheranu je potvrdio ubistvo generala Mohammada Bagherija, komandanta oružanih snaga i drugog najvišeg državnog zvaničnika Islamske Republike, kao i komandanta Hosseina Salamija, koji je ujedno djelovao i kao svojevrsni ambasador libanonskom Hezbolahu.

Meta najžešćeg napada bilo je postrojenje u Natanzu, gdje se nalazi „srce iranskog nuklearnog programa“. Upravo tu Teheran proizvodi većinu svog nuklearnog potencijala, a tu su i prvi obrisi oružja koje Izrael (s razlogom) vidi kao egzistencijalnu prijetnju svom opstanku.

Kao što se moglo očekivati, došlo je do ozbiljnih potresa na globalnom tržištu – cijena nafte je skočila u nebo. Brent, međunarodni referentni standard, porastao je za skoro 9 odsto i sada iznosi čak 78 dolara po barelu, što je izazvalo pad vrijednosti akcija na berzama širom svijeta.

Sama činjenica da je Mosad uspio da prodre toliko duboko – ne samo na teritoriju, već i u samu organizacionu strukturu države – predstavlja ogroman udarac za već uzdrmani režim ajatolaha Alija Hamneija. Zato ne čudi što je vrhovni iranski vođa, putem državne televizije, Izraelu poručio da „očekuje brutalnu osvetu“.

Već smo nekoliko puta posljednjih mjeseci svjedočili sličnim napetostima između Izraela i Irana. Tenzije su tada bile smirene kroz serije kozmetičkih (i prethodno najavljenih) udara.

Međutim, sada smo suočeni sa situacijom koja ima sav potencijal da eskalira u ozbiljan sukob – neviđeno krvav čak i za standarde Bliskog istoka. Teško je zamisliti da će Teheran moći da odgovori simbolično na ovako direktan i brutalan udar na samo državno rukovodstvo.

Po prvim reakcijama, Izrael i sam očekuje snažan odgovor. Prema pisanju Wall Street Journala, bolnice su već prebačene na režim „vanrednog stanja“, pa se svi pacijenti koji nijesu hitni otpuštaju kućama.

Portparol jordanske vlade, Mohammed Momani, upozorio je obje strane da Jordan neće dozvoliti korišćenje svog vazdušnog prostora za međusobne napade. Podsjetimo, Jordan je prije samo nekoliko mjeseci imao ključnu ulogu u presretanju iranskih projektila upućenih Izraelu, čime je šteta bila minimalna.

Nepoznata varijabla, koja će najviše definisati obim i dinamiku ovog sukoba, jeste uloga Trumpove administracije u podršci Izraelu. Naime, obavještajne službe su još prije nekoliko sedmica upozorile da Tel Aviv nema kapacitete da sam vodi rat protiv Irana, te da mu je neophodna pomoć SAD-a. Trump nije bio naročito zainteresovan za ulazak u bliskoistočni konflikt, jer se fokus njegove politike nalazi na Pacifiku, gdje planira suočavanje (ne nužno vojno) sa Kinom.

Činjenica je da je Trump znao da će do napada doći – zato je i povukao svo neesencijalno diplomatsko osoblje iz američkih ambasada na Bliskom istoku. Međutim, ostaje nejasno da li će, i u kojoj mjeri, biti spreman da se aktivno uključi u ovaj sukob.

Znakovito je i to što se ajatolah u svom govoru nijednom riječju nije osvrnuo na SAD, što sugeriše da su, možda, kroz zakulisne diplomatske kanale, dobili određene garancije da će podrška Izraelu biti isključivo pasivna i prećutna.

Ipak, to tek ostaje da se vidi. Ono što je sigurno jeste da upravo svjedočimo ozbiljnom restrukturiranju snaga na Bliskom istoku – a takve promjene se, istorijski gledano, nikada nijesu dešavale bez mnogo nasilja, prenosi Jutarnji list.