Sa jedne strane čovjek koji živi za pobjede, za kojeg je fudbal emocija, a vjernost prema klubu jača od svega… Sa druge grad koji sve to nosi u sebi. A, kada su zajedno onda i nemoguće postaje moguće.

Rijeka i “Rujevica” ovih dana podsjećaju na Južnu Ameriku, Kvarnerski zaliv slavi titulu, ali i crnogorskog stručnjaka Radomira Đalovića… Slike iz ovog grada, priču o Rijeci i Đaloviću teško da neko može da prenese i opiše sa više osjećaja od Danijela Vukušića, novinara koji je počeo u Radio Rijeci, pa bio dio redakcija Sportskih novosti, 24 sata i Nacionala, a sada piše za riječki Novi list. Kada se pomene Đalović, riječi same kreću…

“Tu sam krajnje subjektivan i vjerovatno bih pretjerao u superlativima, iako je sad teško u tome pretjerati. Skoro je 20 godina od kad je došao u Rijeku i između nas je 10 godina razlike, ali je zbog naravi, njegovog karaktera i sličnosti od početka bilo odmah na ti, a nakon toga je krenulo i “đe si, brate”. I tako je ostalo do danas”, počeo Vukušić priču za “Vijesti”.

Kako Rijeka doživljava čovjeka koji joj je donio drugu titulu u istoriji?

Foto: NK Rijeka/Facebook

“Kao nekoga ko kaže ono što misli, radi ono što najavi, pa ponekad je to bolje, nekad i lošije, ali on je u legendu ušao još kao igrač – to kakav on jeste i kako je igrao za svaki klub, ne može drugačije. Pa, oni njegovi sprintevi nakon pogodaka su legendarni, ne samo golovi”, prisjetio se Vukušić.

TROFEJA SKORO DA NIJE BILO BEZ CRNOGORACA

Pamtiće se Đalovićeva titula, ali na Kvarneru pamte gestove Crnogorca i iz nekih težih vremena.

“Igrao je kod nas u dva navrata, drugi put kad je došao bila je besparica mjesecima, ali on je uvijek stao prvi isped ekipe, nikad nije bježao od mikrofona, niti od bilo kakve odgovornost i jednostavno nosi čovjek emociju. I stvarno kažem – to je ljudina”, priča Vukušić i podsjeća na sada već legendarni transparent:

“Sve to su tako protumačili i u Rijeci i zato su podigli taj transparent koji govori o njegovom čojstvu i činjenici da je iz Crne Gore. Ali čovjek je čovjek odakle god bio, a veza Rijeke i Crne Gore datirao odavno. Đale ne folira kad je ljubav prema Rijeci u pitanju i ovaj grad njega voli iskreno. Tek treba da radim sa njim priču o ovom uspjehu, ali bih najradije na naslovnici stavio: Hvala ti, brate. I to je to”.

Pomenuta je veza Rijeke i Crne Gore, a Vukušić ih pamti sve – od nezaboravnih sedamdesetih kada je kao dječak svjedočio istoriji, preko Rada i Marka Vešovića, pa sve do Đalovića.

“Rođen sam 1972. i pamtim kad je otac počeo da me vodi na Kantridu – pamtih ih sve, Dragutina Spasojevića, Miodraga Kustudića, pa nadalje. I zaista trofeja skoro da nije bilo bez Crnogoraca. Predsjednik kluba Damir Mišković je prije nekoliko godina pozvao cijelu generaciju koja je osvojila prvi Kup, a moj veliki prijatelj Milan Krlja Radović (takođe legenda Rijeke) pozvao me i pokazao je ka jednom gospodinu sa brkovima. Bio je to Kule, Kustudić, “leteća tvrđava”… Prije toga sam napravio intervjue sa Francom Bekenbauerom, Dungom, Željkom Obradovićem, ali sam samo od njega uzeo autogram. Čovjeku kojem sam sa pet godina skandirao”.

VEŠOVIĆ ISTA EMOCIJA KAO ĐALOVIĆ

Druga titula je imala potpis Đalovića, a prva iz 2017. Marka Vešovića.

Foto: NK Rijeka/Facebook

“Pamtimo i Rada Vešovića, a njegov sin Marko je ušao u legendu kluba. Ista je to emocija kao Đale – ono kako se ponašaju tako rade. Moraš da budeš malo mangup, nijedna ekipa sa Balkana nije uradila ništa ako nije imala mangupe. Postoji ta veza sa Crnom Gorom, očigledno je sličan mentalitet, ljudi se ovdje osjećaju lijepo”, bio je slikovit Vukušić.

Vratio se sagovornik “Vijesti” još jednom na Đalovića i početak sezone kada je prvi put dobio priliku da samostalno vodi neki tim.

“Nije da nismo sumnjali, bilo je i kritika nakon poraza, primio je pet komada od Olimpije… Primijetio sam da se malo zatvorio u sebe, jer je po 20 sati sa svojim saradnicima radio. Vjerovao je i radio i stvorio ekipu koja je njegova slika i prilika, onakva kakvu želi. Osvojio je titulu, možda dođe i dvostruka kruna, a i da sjutra kaže da ide na Saturn i nikad više se ne vraćam ostaće zlatnim slovima upisan. I on i Marko i svi ostali iz Crne Gore”.

NE MOGU TO DA URADIM RIJECI

Mnogo je primjera kojima je Đalović pokazao, između ostalog, i zbog čega je nastao pomenuti transparent o njegovom čojstvu, a jedan se desio kada je kao jedini iz stručnog štaba Sergeja Jakirovića odbio da pređe u Dinamo iz Zagreba.

“Bilo je to pet-šest sati teške konfuzije, a prvi koji mi je odgovorio na poziv bio je on. Mislio sam da idu svi i poželio mu sreću, a on mi je odgovorio: “Ne idem ja, ne mogu to da uradim Rijeci”. Već tada je kupio sve, a tek ovo sad – sa ekipom koja nije stvarana da bi nešto osvojila već je prodano sve što se moglo zbog nekih stvari koje traju još od korone”.

Za čovjeka iz Bijelog Polja bilo je najvažnije da ima povjerenje predsjednika kluba.

“Prije svega ovo je Miškovićevo djelo, jer on je čovjek koji je Đaloviću dao šansu. Ali igra Rijeke je Đalovo djelo – možda nije najatraktivnija, a možda bi to i bila da ima više boljih igrača”, precizirao je Vukušić.

DINAMO IMA PETKOVIĆA, HAJDUK RAKITIĆA I LIVAJU, A PRVAK JE ĐALOVA RIJEKA…

Rijeka je postala šampion u vjerovatno najuzbudljivijem prvenstvu Hrvatske ikada – neočekivane poraze je upisivao i klub sa Rujevice, naravno i Dinamo i Hajduk. Da li to govori o kvalitetu lige ili možda da on nedostaje?

“Dinamo prolazi kroz razdoblje promjena i sigurno da nije bio na ranijem nivou, a Hajduk je 20 godina u nekom svom limbu i nemogućnosti da spoji silne emocije i modela vođena kluba. Liga je zanimljivija, a da li je slabija vidjećemo u evropskim takmičenjima”, smatra Vukušić i podsjeća na još jednu izjavu Đalovića:

“Sve to možda najbolje opisuje njegova rečenica koja je već ušla u legendu: “A, šta ako osvojimo? Ko te pita?”. Uostalom, za Dinamo igra Bruno Petković koji je dao gol Brazilu, za Hajduk Marko Livaja i Ivan Rakitić, a prvak je Đalovićeva Rijeka. Ono što je, svakako, jasno je i da su manji klubovi napravili iskorak i oni su “otimali” bodove ekipama koje su se borile za titulu”.

KADA JE NEOČEKIVANO I ŠOKANTNO EMOCIJE VAS DUGO DRŽE

Može li se napraviti paralela između prve i druge titule Rijeke?

🏆 About Sunday night 🔵⚪#ZajednosmoRijeka #HNKRijeka pic.twitter.com/GCbb1Vdbhh

— NK Rijeka (@NKRijeka) May 27, 2025

“Prvi put je uvijek prvi put, a ovo sad niko nije očekivao – nakon 5:0 u Ljubljani (eliminicija iz Lige konferencije na početku Đalovićevog mandata) govorili smo da ćemo se boriti za opstanak. Vidio sam emocije oba puta i ne pravim veliku razliku između prve i ove titule, ali kad je sve ovako neočekivano i šokantno emocije vas dugo drže, suze same kreću”, zaključio je Vukušić.

Tačku na nezaboravnu sezonu Đalović i Rijeka pokušaće da stave danas osvajanjem dvostruke krune – u drugom meču finala Kupa (prvi 1:1) “bijeli” od 19 sati dočekuju Slaven Belupo, istu ekipu protiv koje su proslavili titulu u nedjelju.

Izvor “Vijesti”

Foto: Đalović na rukama navijača tokom proslave titule (HNK Rijeka)