Odmah nakon eksplozije u Černobilju preminula je 31 osoba. Ne postoje precizni podaci o broju umrlih u protekle tri decenije, ali se procjenjuje da su hiljade ljudi preminule od posljedica radijacije. Nakon 26. aprila 1986. godine evakuisano 116.000 ljudi, a ista sudbina je u narednim godinama zadesila još 230.000 stanovnika tog mjesta i okolnih gradova tada sovjetske Ukrajine

Širom Ukrajine sjećanje na žrtve Černobila. Najteža nuklearna katastrofa u istoriji dogodila se prije tačno tri decenije. Porodice žrtava prisustvovale su bdenju u Kijevu.

Odmah nakon eksplozije u Černobilju 26. aprila 1986. godine preminula je 31 osoba. Ne postoje precizni podaci o broju umrlih u protekle tri decenije, ali se procjenjuje da su hiljade ljudi preminule od posljedica radijacije.

Veliki broj ljudi bio je prisiljen da napusti svoje domove nakon černobiljske katastrofe.

Ukrajinski predsjednik Petro Porošenko u Kijevu je položio cvijeće i odao počast stradalima u černobiljskoj katastrofi. Osim njega, počast je odalo još nekoliko ukrajinskih političkih zvaničnika.

POMOĆ ZA SANIRANJE

Uoči 30. godišnjice nuklearne katastrofe u Černobilju Evropska komisija (EK) je najavila novih 20 miliona eura pomoći za saniranje posljedica nesreće.

“Evropska unija je predvodnik u međunarodnim naporima za uklanjanje posljedica černobiljske nuklearne katastrofe, dekomisije nuklearne elektrane, kako bi to mjesto ekološki bilo sigurno. Danas najavljena sredstva pomoći će da se ti projekti uspješno završe”, izjavio je evropski komesar za međunarodnu saradnju i razvoj Neven Mimica.

Novih 20 miliona eura dio je pomoći od 45 miliona eura koja se očekuje od grupe G7 i Evropske komisije.

Tim novcem se finansira gradnja skladišta za potrošeno nuklearno gorivo, piše Hina, prenosi portal balkans.aljazeera.net.

Predsjednik Rusije Vladimir Putin rekao je danas da je Černobilj ozbiljna lekcija za čovječanstvo, a da bi tragedija bila još veća da nije bilo neizmjerne hrabrosti i samopožrtvovanja vatrogasaca, vojnika i drugih.

Putin je naveo da je černobiljska tragedija umanjena samo zahvaljujući naporima stručnjaka koji su obavljali svoju građansku dužnost, prenosi Sputnjik.

“Mnogi od njih su žrtvovali vlastiti život kako bi spasili druge”, rekao je ruski predsjednik.

ĆUTANJE U BIVŠEM SSSR-U

Tog dana u 1:14 sati eksplodirao je četvrti reaktor Memorijalne nuklearne elektrane “Vladimir Iljič Lenjin” u Černobilju.

Tadašnja sovjetska vlada najprije je prećutala nesreću.

Nijedan medij u bivšem SSSR-u dan nakon eksplozije nije ništa izvijestio o Černobilju.

U ostatku Evrope o nesreći se nije znalo sve dok u nuklearnoj elektrani “Forsmark” u Švedskoj nije zabilježena alarmantna količina radijacije.

Tek tada SSSR priznaje da je došlo do nesreće, ali njihov šturi izvještaj nije rekao mnogo o razmjerama katastrofe.

Za saniranje nuklearke EK je do sada dala skoro 730 miliona eura.

Rojters, u reportaži iz Černobilja, navodi da je u danima nakon 26. aprila 1986. godine evakuisano 116.000 ljudi, a ista sudbina je u narednim godinama zadesila još 230.000 stanovnika tog mjesta i okolnih gradova tada sovjetske Ukrajine.

OD EVAKUACIJE DO IZBJEGLIŠTVA

“Za stanovnike Černobilja trodnevna evakuacija je prerasla u 30-godišnje izbeglištvo”, konstatuje britanska agencija i prenosi sjećanja stanovnika radničkog naselja u kojem su živjeli zaposleni u nuklearnoj elektrani sa svojim porodicama.

“Tog 26. aprila 1986. niko nije mogao da kaže šta se to istopilo u reaktoru IV nuklearne elektrane. Sve se odvijalo uobičajenim tempom dok smo udisali smrtonosan vazduh”, sjeća se Zoja Perevozčenko.

Nekadašnja stanovnica Černobilja, Perevozčenkova je obišla svoj rodni grad.

“Jedva sam našla moj stan. To je sada zapravo šuma, drveće raste kroz trotoare i temelje, a krošnje listaju kroz rasturene krovove… Sve je uništeno”, sjeća se Zoja tragičnog dana po tome što se njen suprug nije vratio iz treće smjene.

Zoja je pošla da ga traži.

“Sjećam se da mi je bilo vrućina i da me čudilo što neki ljudi nose maske, dok su bosonoga djeca skakutala po baricama”.

Zoja je muža našla u lokalnoj bolnici sa teškim povredama na licu od smrtonosne doze zračenja, piše Rojters, prenosi portal blic.rs. Ona se, kao samohrana majka dvije djevojčice, preselila u Kijev.

Elena Kuprijanova je imala 12 godina kada je evakuisana iz Pripjata, radničkog naselja u sada zabranjenoj zoni.

“Bio je lijep gradić. Boli me duša”, rekla je Kuprijanova, čija porodica je sa još 50.000 stanovnika iseljena tek 27. aprila, uz komandu da spakuju “samo dokumenta i najneophodnije stvari za trodnevnu evakuaciju”.

“Sjećam se vrućine, sjećam se da je mirisalo voće i da sam se pitala šta znači radijacija”, rekla je Kuprijanova.

Rojters prenosi i svjedočenje 64-godišnje Valentine Lermakove, koja je nakon evakuacije krijumčarskim mrežama uspjela da vrati neke stvari iz starog stana.

“Plaćali smo krijumčare da provale u naše zaključane stanove kako bi nam vratili dragocjenosti, fotografije”, sjeća se ona.

Lemarkova, čiji suprug je preminuo od posljedica radijacije, kaže da, “iako je razara bol, samo u Černobilju se oseća kao kod kuće”.

Ovaj dio Ukrajine, veličine Luksemburga, i danas je zabranjena zona.

Radnička naselja postala su “gradovi duhova”, stanovnika nema, mada se vegetacija obnovila. Stepen radijacije je i dalje iznad granica normale, čak 35 puta veći od radijacije dozvoljene u SAD.

Turistički obilazak ovog područja dozvoljen je isključivo uz dozvolu ukrajinskih vlasti.