“Još kada sam kao dječak posjetio očnog ljekara, javila se ljubav kod mene prema ovom pozivu. Želja mi je bila da i ja liječim druge, tako da sam na tom putu istrajavao. Naravno, podrška familije nije izostala, a kada sam nakon osmogodišnjeg školovanja stekao doktorsko zvanje mojoj sreći nije bilo kraja. Sam pogled na moje roditelje u tim trenucima i ostale članove familije bilo je nešto što nikada neću zaboraviti”, kaže za Portal Revije Fokus dr Markišić