God bless America, što bi rekao predsjednik Tramp. Može li nama sami Bog da pomogne, to je već pitanje. Ja sam optimista, kao i uvijek. Uostalom, zar Pinkiju nije bilo teže da se 1942. kroz bosanske klisure i četničke zasjede probije do vrhovnog komandanta, nego Milatoviću i Spajiću da dolete do Vašingtona i oni dobiju šansu da se obrate značajnom skupu kao njihova koleginica Osmani?! Ili još lakše, čudo da im nije zasmetalo stanje naše kuće u Vašingtonu koju su i oni više puta pohodili i da prije godinu ili dvije nijesu obezbijedili mali budžet za njeno uređenje. Ništa više od onoga koliko je trebalo za gume i famozni sedmosjed predsjednika. God bless Montenegro