“Imate uspješnu naučnu i univerzitetsku karijeru, imate titulu šefa kabineta potpredsjednika vlade jedne evropske zemlje, a sljedećeg trena ste u siromašnom istočnom dijelu Montreala, u jednosobnom stanu i ne poznajete nikoga. Sanela, sa osam godina, i Dino, sa samo jedanaest mjeseci, očekuju da im pustimo omiljeni crtani film, a u jednom trenutku nemamo ni televizor, niti znamo gdje možemo da kupimo te kasete. Imamo 5.000 tadašnjih njemačkih maraka u džepu i znamo da je to dovoljno samo za sledećih mjesec i po dana. Posle mjesec i po dana shvatamo da su te marke samo istorija, da je suprugina stipendija dovoljna samo za vrlo skroman život jednog studenta. Ne razumijem francuski jezik, a jedini veterinarski fakultet koji postoji u Kvebeku je na francuskom univerzitetu. Trpim bol, a činjenica je da nas samo desetak sati vožnje avionom dijeli od ovog pakla i pozicije gdje sam sada niko i ništa, i Beograda gdje sam 16 godina gradio svoj život. Imamo sve prijatelje i porodicu tamo. Tamo sam pisao naučne radove, držao konferencije za novinare, a u Montrealu ne znam ni kako se kaže kisela voda u prodavnici, pa dobijem običnu, a umjesto 300 grama mesa dobijem tri kilograma. Znam da ću na tih tri kilograma potrošiti sve pare na kartici, ali se stidim da kažem da to nisam htio”, kaže Musić