Tri i po decenije nakon Titove smrti sve češće se u medijima mogu pročitati razne tajne vezane za „najvećeg sina naroda i narodnosti SFRJ”.

Ekskluzivno za Fokus, Zdravko Čolić, najpopularniji pjevač naroda i narodnosti bivše SFRJ, prisjetio se jedne koju je dugo čuvao. Naime, on je jedan od rijetkih pjevača koji je čak četiri puta pjevao maršalu.

Zdravko se sjeća svakog susreta sa Titom. Posebno onog kada je, kao vojnik, nastupao pred doživotnim predsjednikom SFRJ.

„Prije vojske pjevao sam jednom u Bugojnu, gdje je Tito bio u lovu sa stranim diplomatama. Sa mnom je bila i ekipa iz Sarajeva, gdje su, između ostalih, bili ‘Indexi’, Kemal Monteno, Mahir Paloš… To je bio dnevni zabavni program. Organizacija programa bila je povjerena Radio televiziji Sarajevo. Program smo izveli oko 13 sati, pred ručak. Bio sam fino obučen, dotjeran i uzbuđen, jer nije bilo lako nastupiti pred maršalom. Otpjevao sam pjesmu ‘Ljubav je samo riječ’… Naredni moj nastup bio je na velikoj priredbi povodom lova u Karađorđevu. Mislim da ne postoji izvođač u bivšoj Jugoslaviji koji se pojavio na televiziji, a da nije učestvovao u velikom programu koji je trajao od ručka do kasno u noć. Tu su bili svi ambasadori i naši poznati političari. Bio je i Džemal Bijedić, onako raspoložen, uz čašicu… Prava atmosfera za tadašnje prilike…”, priča Čolić, koji je tih godina snimio čuvenu pjesmu “Druže Tito, mi ti se kunemo”, koja je kao singl prodata u rekordnom tiražu od oko 700.000 primjeraka.

Kada je Zdravko obukao uniformu JNA bio je najpopularniji vojnik. Stizale su mu stotine pisama dnevno.

“Vojsku sam služio u Valjevu, kao pješadinac, i bio sam na obuci za minobacača. Strašno sam volio da budem vojnik, da ne pjevam nigdje. Bila je polovina novembra kada je uslijedio poziv da pjevam na dočeku Nove godine na Brionima. Imao sam već snimljenu pjesmu ‘Druže Tito, mi ti se kunemo’, koja je postala kao neka himna. Pjevao sam je na svim priredbama kao vojnik, a izvedena je i za Titov rođendan. To je bila posljednja Nova godina koju je Tito dočekao zdrav. U ponoć je krenuo da čestita, a mi počeli da pjevamo ‘Druže Tito, mi ti se kunemo’. Vidim ja da on pokušava da vidi ko to pjeva, i tek na trećoj strofi nekako nam se sretnu oči. Primijetio sam da ga je to podiglo, herojska je pjesma, lijep tekst… U meni je tada zavladalo veliko uzbuđenje. Kada mi je prišao bio sam s ‘Lokicama’, koje su nosile one svoje suknjice. Poljubio sam ga, a on me gleda i kaže:

‘E, dobro je tebi, dobro je tebi…’

‘Jeste predsjedniče, dobro mi je…’, odgovorim ja.

Bila je tu Sandra Kulijer, pjevačica iz Banjaluke. Imala je debeo sloj karmina na usnama, i kada je poljubila Tita njemu je ostao ruž na obrazu. Uzela je maramicu i obrisala ga. 

‘Navikao sam ja, navikao…’, nasmijao se Tito”.

Kako je Josip Broz bio vrhovni komandant, Čoliću je bilo posebno drago što je pred njim nastupio u uniformi, jer je, kako kaže, bio jedan od rijetkih koji je tako obučen pjevao pred Titom.

“Drugo je to kad su pred njim nastupali profesionalci, vojni muzičari iz garde”, kaže Čola.

Posljednji put Zdravko je pjevao Titu nakon maršalovog povratka iz Rusije. Nastupao je sa “Sedmoricom mladih”. Tada su, međutim, čuli nešto što nije trebalo. Tajna se, radi spasa svih naroda i narodnosti bivše SFRJ, morala po svaku cijenu čuvati.

“Šef Titovog protokola, Bere Badurina, moj odlični prijatelj, rekao nam je: ‘Vi ste naši ste ozbiljni građani i nećete nikome pričati…”, prisjeća se Čola tog nastupa i za čitaoce “Fokusa” otkriva dugo čuvanu tajnu:

“Tito je tada ispričao kako je susret s Brežnjevim bio srdačan i prijateljski. Naime, kada se pozdravio i krenuo prema automobilu, Brežnjev je ponovo pošao k njemu, zagrlio ga, podigao, i, gledajući ga u oči, obećao: ‘Dok sam ja živ, nikad ništa neće faliti Jugoslaviji i niko neće smjeti da stavi šapu na nju’. Tito je prije toga pričao kako je Leonid bolestan i izgedalo je da će prije njega umrijeti, ali desilo se da je Brežnjev bio na Titovoj sahrani. Bilo je tu još nekih priča koje meni nijesu izgledale kao tajna, ali mi, kao fini građani, ono što smo čuli u stvari nijesmo čuli… Bilo je to takvo vrijeme”, priča Čola, koji je tada sa “Sedmoricom mladih” dobio zadatak da nauči pjesmu – zdravicu.

“Kada je došao trenutak da nastupimo stali smo neposredno ispred Tita i zapjevali: ‘Da si živ i zdrav, druže Tito…’ Uslijedila je neprijatna situacija: ide pjesma, pa mali instrumentalni dio, a Tito mislio da je kraj pa počeo da aplaudira. Bilo mi je neprijatno, jer sam se nalazio na metar-dva od njega. Smješkajući se, nastavili smo zdravicu…”

Čola kaže da danas rijetko pjeva svoj čuveni hit “Druže Tito, mi ti se kunemo”.

“Ja sam se uvijek izjašnjavao kao Jugosloven. Bila su to srećna vremena. Danas se izjašnjavati tako nije nimalo popularno. Pjesma je ostala kao lijepo sjećanje na jedan period. Starije generacije je pamte. Jednom, prilikom nastupa u Makedoniji, publika ju je počela pjevati. Samo što se umjesto Titu klela svom gradonačelniku koga su mnogo voljeli. Ipak, ostaće zapisano da je to bila najprodavanija singl ploča u bivšoj Jugi”, kaže Čola.

Sead Hodžić

ARHIVA FOKUSA

UPOZORENJE: ZABRANJENO JE PRENOŠENJE TEKSTA I FOTOGRAFIJA BEZ PISMENE SAGLASNOSTI NAŠE REDAKCIJE!