Štafeta mladosti 1981: Vuković naslijedio Tita, a svečanost umalo upropastio Sergej Krajger

“Predsjednik Predsjedništva stajao je sa moje desne strane. Imao je tremu i znoj mu je oblio čelo. Počeo je da govori i već u prvoj rečenici je pogriješio. Umjesto da omladini čestita priredbu, predsjednik je čestitao privredu”, sjeća se Miodrag Miško Vuković, koji je 1981. godine primio štafetu

Nekada je maj bio najradosniji mjesec u Socijalističkoj Federativnoj Republici Jugoslaviji. Razni praznici, proslave, priredbe organizovane su širom zemlje. Onima koji se sjećaju tog vremena posebno je ostala u sjećanju Štafeta mladosti, manifestacija u kojoj je, tokom 43 godine, svaki treći Jugosloven bio aktivni učesnik. Neposredan povod za organizovanje štafete bila je odluka Centralnog komiteta Saveza komunističke omladine Jugoslavije da se 25. maja 1945. posebnim programom proslavi rođendan Josipa Broza Tita.

PRVA ŠTAFETA

Prva štafeta mladosti krenula je iz Kumrovca, rodnog mjesta Josipa Broza. Svake naredne godine štafeta je polazila iz drugog mjesta, iz druge republike, obilježavajući datume događaja iz istorije jugoslovenskih naroda i narodnosti. Štafetne palice nošene su širom Jugoslavije, po nekoliko mjeseci, unaprijed utvrđenim maršrutama. Štafetu su nosili i ronioci pod vodom, planinari su je iznosili na najviše vrhove, sa njom su padobranci iskakali iz aviona, mornari je prenosili preko mora, a one minijaturne i najlakše nosili su golubovi pismonoše. U početku, putem radija, a kasnije i u televizijskim izvještajima, javnost je svakodnevno informisana o kretanju štafete i pratećim programima i proslavama.

Na vijest o smrti Josipa Broza Tita, 4. maja 1980, Predsjedništvo konferencije Saveza socijalističke omladine Jugoslavije odlučilo je da Štafeta mladosti prekine svoj put.

 Naredne godine, sa zavjetom Jugoslovena da će i ubuduće biti čvrsti i nepokolebljivi na Titovom putu, štafetnu palicu, ispod portreta Josipa Broza, posljednji nosilac predao je predsjedniku Saveza socijalističke omladine Jugoslavije.

U BROZOVOJ LOŽI 

“Na stadionu JNA bilo je 70.000 ljudi. Opšta euforija. Skandira se Titu, Partiji, bratstvu i jedinstvu. Štafetu nosi momak iz Vojvodine, a ja sjedim u loži gdje je sjedio Broz. Oko mene su bile sve istorijske ličnosti: Mojsov, Krajger, Kopitar, Marković, Đuranović, Hodža, Alimpić, Stambolić, Marković. Onog omladinca dočekao sam u stilu svog prethodnika, izgrlio ga i izljubio, a nakon toga pročitao govor koji su mi pomagali da napišem čuveni pjesnici Pero Zubac i Dragomir Brajković. Čitav stadion je aplaudirao, a ja sam dao riječ predsjedniku Predsjedništva SFRJ Sergeju Krajgeru”, prisjeća se Miodrag Miško Vuković, koji je prvi nakon Titove smrti primio štafetu.

Vuković se 1981. nalazio na dužnosti predsjednika omladine Jugoslavije.

“Predsjednik Predsjedništva stajao je sa moje desne strane. Imao je tremu i znoj mu je oblio čelo. Počeo je da govori i već u prvoj rečenici je pogriješio. Umjesto da omladini čestita priredbu, predsjednik je čestitao privredu. U svečanoj loži imalo je jedno dugme kojim se aktivira vatromet. Kada se Krajger zbunio, aktiviran je vatromet i na stadionu je nastalo opšte narodno veselje”, priča Vuković.

Vuković kaže da je to bio jedan od ljepših perioda u njegovom životu.

„Josipa Broza Tita vidio sam dva puta. Kao učenik Osnovne škole ‘Risto Manojlović’ 1968. godine bio sam u ekipi deset najboljih osnovaca Crne Gore, i nas je 25 maja na Dedinju primio drug Tito. On je tada dvadesetak minuta sjedio sa nama. Drugi put sam vidio Tita, kada je bio zemljotres 1979. On je tada bio u Igalu, a ja sam kao predsjednik omladine Crne Gore sa Vasilom Tupurkovskim koji je bio predsjednik omladine Jugoslavije otišao kod Tita i on nam je kazao da se omladina mora angažovati u radnim akcijama u Crnoj Gori. Ta akcija se zvala ‘Bratstvo i jedinstvo’, i odazvao se ogroman broj mladih ljudi.“

Sead Hodžić (ARHIVA REVIJE FOKUS)

Komentari

Daj prvi komentar na ovu priču

Ostavi odgovor

Idi na VRH
error: Content is protected !!