Autor: Boško Jakšić

Autor: Slavo Kukić

Iza nas je još jedna posjeta poglavara katoličke crkve, ovog puta pape Franje, Bosni i Hercegovini – i još jedno nepodijeljeno oduševljenje njezinih građana, neovisno o tome koje su etničke i konfesionalne pripadnosti, ali i o tome jesu li vjernici ili ne.

Autor: Faiz Softić

Autor: Brano Mandić

Oni što hoće da aboliraju četnike, kažu da to nije bila baš organizovana vojska i da se ne može komandno suditi za zločine nečemu tako labavo ustrojenom, pa čovjeku nekako dođe da zamisli 1943. godinu, da zamisli labavo ustrojenu grupu bradatih muškaraca kako prte kroz snijeg naoružani do zuba, piče kroz zimzelen i traže selo - blago selu, posebno ako je u pljevaljskom, čajničkom ili fočanskom srezu gdje je po izvještaju komandanta Đurišića izbrojano 8.000 “ostalih žrtava, žena staraca i dece"

Autor: Lauren Carasik

Tokom proteklog mjeseca, milioni imigranata bez dokumenata ostavljeni su u ilegalnom brisanom prostoru, zahvaljujući sudskom sporu između Bijele kuće i 26 država.

Sudija američkog Okružnog suda Andrew Hanen je 16. februara izdao zabranu u odgovoru na tužbu koju su podnijele savezne države, presudivši da su predsjedničke direktive Baracka Obame o imigraciji nezakonite.

Ta presuda obustavlja privremeno izuzimanje od deportacije i daje druge benefite za više od četiri miliona imigranata. Prema Obaminom planu, imigracionim vlastima je naređeno da deportuju prijestupnike, a ne porodice. Također, dozvoljeno je roditeljima američkih državljana i osobama sa stalnim boravkom te stotinama hiljada mladih koji su došli u SAD kao djeca da rade legalno, bez stalne prijetnje deportacijom.

Dvanaest država se priprema da podrži žalbu Ministarstva pravde

Obamina administracija je 23. februara zatražila od Hanena da ograniči tu zabranu i dozvoli nastavak provođenja imigracionog plana bez odgađanja, navodeći sigurnosne i humanitarne razloge. Ali 26 država koje su podnijele tužbu tvrde da bi im troškovi izdržavanja imigranata bez dokumenata izazvali nenadoknadivu štetu.

Saslušanje o problemu blizu 100.000 ljudi kojima je, kako kaže Vlada, već data trogodišnja odgoda i prije Hanenove naredbe, održano je 19. marta. Ministarstvo pravde je 12. marta zatražilo od Petog okružnog žalbenog suda ostanak Hanenove zabrane.

Dvanaest država se, u međuvremenu, navodno priprema da podrži žalbu Ministarstva pravde, uz argument da tim državama migranti ne predstavljaju ekonomski teret već donose ekonomsku korist.

Dok bi administracija u konačnici trebala pobijediti, jer je predsjednik djelovao u okviru svojih ovlasti, proces žalbi će vjerovatno trajati mjesecima ili godinama.

U međuvremenu, osim ako Kongres nešto ne poduzme u vezi s reformom imigracione politike, milioni migranata koji se pridržavaju zakona i koji su naporno radili u sjeni godinama - i dalje će živjeti u strahu da će deportacija podijeliti njihove porodice.

Stranačka politika

Obama je najavio predsjedničke direktive 20. novembra 2014, nakon što su stranačke nesuglasice godinama blokirale bilo kakav progres sveobuhvatne imigracione reforme.

Zastupnički dom je 2013. godine odbio glasati o dvostranačkom prijedlogu zakona Senata koji bi najzad okončao zastoj i donio olakšice nekima od 11 miliona migranata bez dokumenata.

To pitanje je ostalo uzrok oštrih podjela i za Republikansku stranku ulozi su porasli kada su im propali posljednji napori da ometu plan djelomičnim obustavljanjem rada Vlade 3. marta, nakon što je Kongres usvojio prijedlog zakona o finansiranju bez restrikcija. Republikanski guverneri predvodili su 24 od 26 država koje su podnijele tužbu.

Činjenica da Hanen prihvata argumente tužilaca nije slučajnost. Države tužioci su odabrale njegovu sudnicu zbog jasne predispozicije da on stane na njihovu stranu. Antipatija sudije prema migrantima bez dokumenata vidljiva je u njegovim ranijim odlukama.

Hanen, čija je sudnica u Brownvilleu udaljena manje od dva kilometra od rijeke Rio Grande, jasno je pokazao svoje stavove 2013. godine u slučaju vezanom za krijumčarenje jedne djevojčice.

Predsjedavao je u slučaju tužbe protiv Mirthe Veronice Nave-Martinez za krijumčarenje desetogodišnje djevojčice iz El Salvadora do njene majke, koja je migrantica bez dokumenata u SAD-u.

Nava-Martinez je uhapšena na kontrolnom punktu, ali vlasti su spojile majku i kćerku, kako nalaže zakon.

Iako je tvrdio da njegov Sud "nema stav o reformi imigracionog zakona niti bi se ovo mišljenje trebalo čitati kao komentar na to", Hanen je izrazio nezadovoljstvo vlastima jer nisu tužile ni deportovale majku.

"Umjesto da provodi zakone SAD-a", smatra on, "Vlada je poduzela direktne korake da pomogne pojedincima koji su ih prekršili." Iako se trenutna tužba tiče izvršne vlasti, sudija je opet raspravljao o naporima administracije u vezi s provođenjem plana o imigraciji, što je, kako kaže, pogoršalo situaciju s ilegalnom imigracijom i iscrpilo državnu blagajnu.

Tužitelji tvrde da države koje plaćaju troškove za imigrante bez dokumenata imaju pravo na tužbu. Državna administracija smatra da izvršna grana vlasti ima jasno tužiteljsko diskreciono pravo da postavi prioritete za deportaciju.

"Zakon je na našoj strani i historija je na našoj strani", kazao je Obama prošli mjesec nakon što je Hanen izdao zabranu.

Grupa od 136 pravnih stručnjaka pisala je u znak podrške Obaminim pravnim ovlastima, iznoseći argumente da je upotreba diskrecionog prava tužitelja uobičajena i "neizbježna kad god određeni resursi ne dozvoljavaju stopostotno provođenje".

Trošak deportacije blizu miliona imigranata iznosio bi 50 milijardi dolara, a ta cifra ne uključuje razorni lični i porodični danak nedjelovanju.

Obamina administracija deportuje blizu 400.000 imigranata bez dokumenata svake godine. Stoga je neophodno odrediti prioritete kada je riječ o ciljnim grupama deportacijskih napora.

Vrhovni sud je podržao diskreciono pravo tužitelja u provođenju imigracionih zakona. U slučaju iz 2012. godine ''Arizona protiv SAD-a'' Sud je ustanovio da deportacijski proces dozvoljava imigracionim vlastima da djeluju sa širokim diskrecionim pravom, uključujući i odluku da li "da uopće traže deportaciju".

Uprkos Hanenovoj zabrani, još su na snazi prioriteti tog plana, koji nalažu graničnim patrolama da se fokusiraju na prijestupnike, opasne kriminalce i one koji su nedavno prešli granicu.

Obamin plan je od početka narušen pogrešnim informacijama o njegovoj zakonitosti i obimu.

Prema tom planu, procjenjuje se da bi se četiri miliona imigranata - roditelja američkih državljana ili legalnih građana sa stalnim boravištem koji u državi borave najmanje pet godina - kvalificiralo za olakšice prema tom planu.

Taj plan bi proširio mogućnost kvalifikacije za blizu 300.000 ljudi u okviru programa DACA, koji je inicijalno obuhvatio 1,2 miliona ljudi.

Ne bi obuhvatio imigrante koji su nedavno prešli granicu, kao ni centralnoameričku djecu čiji je problem dospio na svjetske naslovnice prošlog ljeta, a koji ne zadovoljavaju kriterije.

Zapravo, većina ljudi koji bi mogli biti obuhvaćeni ovim planom već su više od 10 godina u SAD-u. Štaviše, njihov status bio bi privremen: ne osigurava im ni put ka dobijanju državljanstva a ni stalni legalni status. Osim toga, sljedeći predsjednik ga može opozvati.

Administracija je u međuvremenu poduzela korake da pokaže kako se zakoni o imigraciji zaista provode. Primjera radi, u petodnevnoj akciji provedenoj ranije ovog mjeseca, vlasti kažu da su pronašle 2000 imigranata koji su osuđivani.

sva vremena riješe državnu imigracionu krizu na human način.

Obamine agresivne politike deportacije već su suočene sa tužbama na drugim saveznim sudovima. Savezni sud u Washingtonu je 20. februara zaustavio administraciju i nije dozvolio da u pritvoru automatski zadrže odraslu žensku osobu i maloljetnu osobu, tražitelje azila, u okviru taktike da se pokolebaju drugi ljudi koji bi tražili azil.

Sedmicu kasnije, sud u Kaliforniji je naredio administraciji da ljudima deportovanim prisilnim taktikama da šansu da se vrate u SAD da traže legalan status.

U raskoraku

Hanenova odluka predstavlja privremenu pobjedu za protivnike Obaminog plana, ali naišla je na protivljenje javnosti. U anketi koju je prošli mjesec objavio Javni vjerski istraživački institut blizu tri četvrtine anketiranih je reklo da bi "Kongres trebao dati prioritet usvajanju zakona o sveobuhvatnoj imigracionoj reformi nad zakonima koji bi srušili Obamine imigracione politike". 

Osim toga, blizu 60 posto ispitanika podržava put do državljanstva za imigrante bez dokumenata, uključujući većinu u svakoj državi. Podrška reformi imigracionog zakona opala je kada su politike povezivane sa Obamom, podcrtavajući stranačku politiku diskursa.

Tužitelji mogu uživati u pobjedi, ali oni samo odgađaju neizbježno: SAD se mora suočiti s imigracionom reformom prije ili kasnije, a to neće biti masovna deportacija 11 miliona ljudi koji borave u državi bez legalnog statusa.

Većina njih su produktivni ljudi koji poštuju zakon i imaju duboke korijene i porodične veze u toj naciji imigranata. Cijepanje porodica zbog političkih razloga je bezdušno i kontraproduktivno.

Umjesto toga, naši izabrani predstavnici bi trebali da se iskreno potrude i nađu zajednički jezik da za sva vremena riješe državnu imigracionu krizu na human način.

Stavovi izraženi u ovom tekstu su autorovi i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.

Izvor: Al Jazeera

Autor: Erol Avdović

Na Istočnoj obali Amerike, gdje živim već dvadesetak godina, ne pamtim ovoliko snježne prašine, izravno sa Sjevernog pola, kao ovog produženo ledenog marta. Ovaj je mjesec sve, samo još ne - nagovještaj proljeća!

No, pravu političku buru protekle sedmice u glavnu političku metropolu svijeta Vašington donio je izraelski premijer Benjamin Netanjahu (Netanyahu). Obraćajući se pred oba doma američkog Kongresa, prouzrokovao je istinsku oluju.

Suprotstavili su mu se kritičari iz cijele plejade američkih Jevreja, sve sami prvaci Demokratske stranke. Oni su nastup izraelskog premijera nazvali "političkim teatrom"! I, kako je to kazala kongresmen Djen Šakovski (Jan Schakowsky), bio je to pokušaj "ratnog stampeda". Ta riječ "stampede" je izraz koji koriste kauboji za divlji trk goveda koja ne mogu zaustaviti. I tako su Netanjahua optužili da Ameriku huška na rat s Iranom.

Pogrešna retorika

Razočarani zakonodavci Stiv Koen (Steve Cohen) i Erl Blumner (Earl Blumenauer) očitali su izraelskom premijeru do sada neviđenu lekciju, tamo gdje se to moglo najmanje očekivati: u bijelom zdanju američkog Kongresa. Blumner je čak podsjetio kako je iranski narod jedan od onih koji najviše voli Ameriku. I da prosječni Iranci predugo trpe zbog decenijskih sankcija.

Netanjahu je blago upozoren da postoji granica između istine i propagande. Ovo drugo je predvorje pakla ako topovi progovore.

Bijela kuća je nešto ranije izraelskom premijeru dostavila poruku da su u laži kratke noge. U Tel Avivu se, rekli su, ne bi smjeli igrati riječima skrnaveći činjenice.

Vašington je optužio Izrael da pogrešno prikazuje stavove SAD o nuklearnim pregovorima, koje Obamina administracija, očito, pokušava uspješno okončati ovog proljeća s Teheranom.

- Nema sumnje da su bile netačne neke stvari koje su Izraelci kazali pri opisu našeg stava u vezi s nuklearnim pregovorima - rekao je Obamin portparol Džoš Ernst (Josh Earnest) 18. februara ove godine.

Kuda onda vodi ta Netanjahuova retorika? I zašto se Bibi, kao što su mu to spočitavali upravo neki od najuglednijih američkih proizraelskih kongresmena, nije potrudio da realizira bar nešto od mirovnog sporazuma s Palestincima. To je prioritet, a ne rat s Irancima!

Oko svega se, čini se, diglo toliko atlantske prašine i zbog toga što je Netanjahu, odmah poslije krvavog pariškog januara 2015. godine, pozvao francuske (i evropske) Jevreje na masovno preseljenje u Izrael!?

Neprimjereno je u narodu koji je preživio najveće egzoduse, holokaust i druge tragične pogrome, uključujući, nažalost, i kod nas na Balkanu - agitirati za kolektivno iseljenje. Pa ljudi vole i svoje stare domovine!

Vratite se kući

U istom danu kada se Netanjahu obraćao američkom Kongresu na njujorškoj Drugoj aveniji, koju inače nazivaju Put Jicaka Rabina, zatekle su me demonstracije ortodoksnih njujorških Jevreja. Oni imaju svoje viđenje Izraela i tu politiku najčešće osuđuju i javno zbog nje prosvjeduju. Dali su mi letak koji sam kasnije pročitao.

- Paralelno s posjetom izraelskog premijera Benjamina Netanjahua Vašingtonu i govoru pred Kongresom, pretendirajući da je on 'emisar cijelog jevrejskog naroda' – Centralni rabinski kongres (Central Rabbinical Congress - CRC) SAD i Kanade zakazao je ove demonstracije da ukaže da je ovo pogrešno: Netanjahu ne govori u ime svjetskih Jevreja - piše u proglasu, na kojem još stoji da imaju članstvo od 200.000 ljudi.

CRC sugerira da je ova izraelska politika dovela Jevreje u opasnost na mnogim svjetskim meridijanima.

- Naša je najiskrenija želja da živimo u miru i spokojstvu u zemljama u kojima živimo i gdje smo u mogućnosti da prakticiramo naše religijske običaje... - pišu američki Jevreji.

Prisjetih se Bosne iz porodičnih saga i uspomena: Perla Ovadija, Erna Maestro, Ljerka Majer..., sve dobre drugarice moje majke Munevere iz Druge ženske gimnazije kraj sarajevske Drvenije, zaslužuju da njihovi potomci imaju svoje mjesto u našem Sarajevu.

Vratite nam naše Jevreje! Iz čisto "sebičnih" razloga, kako bismo i „Energoinvestu" vratili staru slavu iz doba Emerika Bluma! Treba nam opet i neko kao Isak Samokovlija da bez mržnje pripovijeda o Bosni! Vratite mi iz Tel Aviva mog Ranka Rihtmana, jer Sarajevska filharmonija bez njega ne zvuči kao istinska bosanska simfonija.

Sad, kad ih je ostalo oko 700, zovimo, dovedimo, otvorimo kapije za njihove potomke – za više od 12.000 bosanskih Jevreja, koliko ih je iz Bosne otjerano u Drugom svjetskom ratu.

Oni su zauvijek Bosna i oni su naši Bosanci! Neka se Bernar-Anri Levi (Bernard-Henri Lévy) iz Francuske već jednom preseli u Bosnu; on ima i bosanski pasoš! Bit će nam svima bolje na Balkanu. A Bibi, ako je moguće, neka pripazi šta priča.

IZVOR: AVAZ

Autor: Susan Greenbaum

Jeb Bush najavio je da će u januaru uspostaviti Odbor za političko djelovanje (PAC) kako bi istražio mogućnost kandidature na predsjedničkim izborima 2016. godine. Vijesti o njegovim strateškim pojavljivanjima u saveznim državama sa procesima preliminarne podrške glasača, jasno su pokazale da su njegove namjere ozbiljne. Opisan kao favorit Republikanaca, Busha veličaju i predstavljaju kao najboljeg umjerenog kandidata koji ima šanse da bude izabran.
Sudeći po njegovom dosadašnjem učinku, kao guvernera Floride, Jeb Bush kao predsjednik, je zadnja stvar koja treba Americi.
U vremenu rastućih nejednakosti i sve većeg bogatstva koncentriranog u utjecajnim porodicama, čini se prirodnim da Sjedinjene Američke Države dobiju još jednog Clintona ili Busha na vlasti. Kada novinari upoređuju Jeba i Georgea W. Busha, oni obično tvrde da je Jeb Bush pametniji, suosjećajniji, umjereniji – da više liči na njihovog oca, Georgea H.W. Busha.
Oni koji su imali priliku vidjeti kako je Jeb Bush upravljao Floridom, imaju drugačije mišljenje. Vrijeme koje je proveo na vlasti pokazalo je da on nije ništa manje konzervativan od Georgea W. Busha, te da je ponekad i zlobniji. Iako je vjerovatno tačno da je Jeb Bush pametniji, to ga samo čini težim protivnikom liberala.
Zakoni Divljeg zapada
Bush je imao svoj politički debi 1994. godine kada je izazvao populistu Lawtona Chilesa, koji se borio za svoj drugi mandat na poziciji guvernera Floride. Suprotnost između njih dvojice bila je jasna i ona je prevagnula u Chilesovu korist. Bush je bio autsajder iz bogate porodice koji je svoju moć zasnivao na podršci ultrakonzervativnih kubanskih Amerikanaca u Miamiju. Predstavljajući se u drugačijem svijetlu, u ostatku Floride, Chiles ga je jedva pobijedio.
Chiles je bio posljednji demokratski guverner Floride – početak kraja stranke koja je nekoć dominirala državnom politikom. Sljedeći put, Bush je lako pobijedio manje talentovanog protivnika Buddyja MacKaya. Pod Bushovim vodstvom, republikanska vlast na Floridi brzo je ojačala. Razlog toga su, između ostalog kreativna rješenja za određivanje izbornih jedinica 2000. godine i značajno poboljšana izvršna vlast.
Izbori 2000. godine, za vrijeme kojih su kružile priče o neadekvatno probušenim glasačkim listićima i neovlaštenom 'pročišćavanju' glasačkih lista osramotili su državu, ali George W. Bush je pobijedio. Državna sekretarica Floride Katherine Harris postala je lice tog debakla, time je Jeba Busha spasila od prezira javnosti.
Sa Georgeom W. Bushom u Bijeloj kući i Jebom Bushom u guvernerskoj rezidenciji, projekat porodice Bush je našao plodno tlo u sunčanoj saveznoj državi. Florida je postala najveća testna zona za reforme javnog obrazovanja. Ona je također postala poligon za privatizaciju, outsourcing i smanjenje poreza za bogate. Ukinuo je pozitivnu diskriminaciju prilikom sklapanja ugovora i školarinu na univerzitetima, uzrokujući 1996. godine mirne proteste zaposlenika svog kabineta u kojima su učestvovala i dva zastupnika.
Još hrabriji potez je bio kada je, kao jedan od tri povjerenika državnog penzionog fonda, 2002. godine odobrio kupovinu Enronovih dionica u vrijednosti od 325 miliona dolara, pošto su novine objevile propast firme. (Ken Lay, tadašnji direktor Enrona, stari je porodični prijatelj porodice Bush). Bush je postao finansijski savjetnik firme Lehman Brothers nekoliko mjeseci nakon što je otišao sa dužnosti 2007. godine, kada je prodao penzioni fond Floride za 800 miliona dolara bezvrijednih hipoteka.
Voditelj penzionog fonda podnio je ostavku zbog ovog skandala, a Bush je još jednom izbjegao skandal.
Čvrst prema kriminalu i prijateljski nastrojen prema oružju, agresivan prema radnicima i javnom obrazovanju Bush se, kao guverner, udružio sa Američkim vjećem za zakonodavnu raspravu (ALEC) kako bi donio neke radikalne zakone. Najpoznatiji je zakon usvojen na Floridi, kojim je dozvoljeno korištenje smrtonosne sile u samoodbrani. Bush i Nacionalna asocijacija za vatreno oružje bili su glavni zagovornici ovog zaklona koji podsjeća na Divlji zapad i koji omogućava uplašenim vlasnicima oružja da prvo pucaju na potencijalne prijetnje, a onda postavljaju pitanja.
Slučaj Trayvona Martina skrenuo je pažnju nacije na zakon sa Floride, ali tek nakon što je usvojen u još 21 državi. Drugi slični zakoni, doneseni za vrijeme Bushove vlasti, osmišljeni su kako bi povećali obaveznu minimalnu kaznu i smanjili sudsku diskreciju, čija bi posljedica bila povećavanje zatvorske populacije i uskraćivanje prava glasa za 20 posto afroameričkih glasača.
Bush je pokušao ubrzati žalbeni proces za zatvorenike osuđene na smrtnu kaznu, što je mjera koju je Vrhovni sud odbio. Ovo je dijelom zato što Florida ima veći broj osuđivanja nevinih ljudi na smrtnu kaznu – greške kojima ponekad treba vremena da se ustanove. Bush je zatvorio Predstavnički ured zadužen za zatvorenike koji izdržavaju smrtnu kaznu u Tallahasseeju, sačinjen od javno finansiranih advokata i istražitelja koji su radili na žalbama u slučajevima smrtne kazne. Njihov rad je doprinio ukidanju toliko velikog broja smrtnih kazni izrečenih nevinim ljudima, da je to postalo sramotno.
Naravno, on je srčano bio na strani života po pitanju pobačaja, istraživanja matičnih ćelija i sudbine Terri Schiavo, žene iz St. Petersburga koja je pretrpjela velika oštećenja na mozgu zbog srčanog udara 1995. godine i koja je ostala u vegetativnom stanju dok njen muž nije dobio pravnu borbu 2005. godine, da se skine sa aparata.
'Guverner obrazovanja'
Bush sebe zove guvernerom obrazovanja. On još uvijek radi na svojim reformskim planovima preko svoje Fondacije za izvrsnost u obrazovanju. Njegov utjecaj na obrazovanje na Floridi je za sada transformacijski – ali ne na dobar način. Bush je uklonio Odbor članova uprave, koji upravlja javnim univerzitetima, zamijenivši ga lokalnim upraviteljima koje je guverner imenovao. Ovi odbori su gotovo u cijelosti sačinjeni od velikih donatora i ekstremnih republikanaca.
Na Univerzitetu Južna Florida, gdje sam radio, njegov novoimenovani Odbor i lično izabrani predsjednik otpustili su Samija Al-Ariana, redovnog profesora Palestinca, zbog izjava koje je dao prije skoro 20 godina.
Za osnovno i srednje obrazovanje njegov recept je bio da se uvedu vaučeri za privatne škole, nezavisne škole koje finansira država, visokorizična testiranja učenika i rat sa sindikatom prosvjetara.
Odobravanje javnih sredstava za svrhu testiranja, ocjenjivanja, podučavanja i za razredni materijal i opremu bio je pun pogodak za Bushove prijatelje i simpatizere. Skandali u vezi sa pretjeranim troškovima u poslovanju nezavisnih škola, kao i razočaravajući rezultati su se ponavljali.
Udruženje žena glasača provelo je studiju koja obuhvata sve škole i otkrilo veliki broj problema i mnoge upitne prakse. Vlasnici nezavisnih škola zarađuju od nekretnina koje koriste i tako što zapošljavaju slabo plaćene profesore koji nisu članovi sindikata.
Eksperiment na Floridi došao je prije zakona Goergea W. Busha „Nijedno dijete neće zaostati", ali 2006. godine, 60 posto škola na Floridi koje su dobivale visoke ocjene na državnim ispitima, nisu uspjele ispuniti standarde ovog zakona.
Jeb Bush je bio glavni zagovornik Common Core standarda, projekta koji ga je uvezao sa Obaminim Ministarstvom obrazovanja i doveo u konflikt sa republikanskim pokretom Tea Party. Nedavno je govorio na državnom samitu ALEC-a, gdje je branio taj standard i tražio da se otvori diskusija o spornim pitanjima. Njegova podrška Common Core standardu i fleksibilniji imigracijski zakoni su glavni elementi koji ga predstavljaju umjerenim političarem.
Ali Bush ne laže kada kaže da je on uistinu odani konzervativac, koji strastveno podržava ukidanje sindikata i privatizacijsku shemu. On je agresivan u odbrani, prihvatajući poziv neokonzervativnog projekta „Novog američkog stoljeća" za nastavak američke svjetske dominacije. On je kritikovao i Obamino saopštenje za javnost o normalizaciji odnosa između Amerike i Kube, nazvavši ga nagradom za diktatore koji vladaju na otoku.
Politička prošlost
Sigurno će biti težak zadatak za bilo kojeg rebulikanskog kandidata da odjednom zadovolji sve segmente Republikanske stranke koja se kreće prema desnici, ali Bush misli da je dorastao zadatku. U jeku njegove skore objave kandidature, on se mora predstaviti kao spas Republikanske stranke. On dolazi iz poznate porodice te posjeduje sposobnost da skupi sredstva. Ali dio porodičnog nasljeđa povezuje ga sa nedavnim skandalima i plutokracijom.
Na kraju, Bushovo nemoguće balansiranje između umjerene i konzervativne ličnosti može baciti sjenu na njegovu potencijalnu kandidaturu. Što se glasači više budu zanimali za njegovu političku ostavštinu na Floridi, pronalaziti će sve manje stvari koje im se sviđaju.
Stavovi izraženi u ovom tekstu su autorovi i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.
Izvor: Al Jazeera