08212019sri
Last updateuto, 20 avg 2019 4pm

Ružno mjesto za život

Autor: Brano Mandić

Postoje trenuci za čitanje poezije, i postoje trenuci za tuču. 
R. Bolanjo (Divlji detektivi)

Malo pošto je prvi put napadnuta Olivera Lakić, u Pobjedi je izašao “hit dana”: otišla je Olivera nije rekla zbogom. Tadašnji glavni urednik Kusovac valjda je htio da bude šaljiv, pa je brojao tekstove pretučene koleginice, pokušavajući da dokaže kako ona slabo mrči hartije, a izigrava nekog pustog novinara i mučenicu.

Seljački refren zapravo je bio odgovor na vijest da Olivera Lakić neko vrijeme neće raditi, što je tada javno saopštila. I tako su susjedne novine, sa čovjekom koji je uveo govor mržnje u crnogorski medijski prostor, poželjele oporavak povrijeđenoj novinarki. Tvrdim da prije dolaska Kusovca nije bilo takvog profesionalnog dna.

Evo i primjera, kad su napali direktora Vijesti Ivanovića, Pobjeda je na naslovnoj strani donijela reportažu o jahting turizmu, ili slično. Bio je to defanzivno-autistični servis vlasti, sa utučenim reporterima koji su čekali plate po nekoliko mjeseci, ugrubo obaviješteni da je Berlinski zid navodno pao i da se strpe dok ne stigne golub iz centrale.

Milo je vidio kako medijski gubi, nakon što je dobio ulični rat, postrojio podzemlje, državu, pa je našao sponzore, grčke investitore i ljude negadljive naravi, poput Kusovca, Bebe Popovića, agente koji su medijski pripremili ambijent u kom je nasilje nad, recimo novinarima, recimo Vijesti (čitaj: nad neprijateljima) normalna stvar.

Ofanziva na neprijatelje bila je jebena, rat se vodio na više frontova, paljenje auta, udar na porodice, podmetanje bombi, feljtonsko spinovanje i izvrgavanje ruglu novinske prakse, u čemu je Kusovac bio posebno zaigran, i meni se moram priznati taj “hit dana” sviđao kao ideja, jer novinare valja zajebavati. Ali momenat kad se nasprdalo pretučenoj ženi, trivija takoreći, razbistrila mi je pred očima jedan dublji uvid u kriminal i ulogu društvene elite koja mu služi debelim mesom.

Metak ispaljen na Oliveru Lakić nabijen je odavno, pištolj je zapravo repetiran 2009. rukom Miljana Mugoše, koji je po napadu na Mihaila Jovovića i Borisa Pejovića unaprijeđen u diplomatu. Kusovac je poturen građanima za šefa vladinog info biroa. Priča više nego dosadna, pinkovski repetitivna, i ne znam kome je pišem - činjenica da je informativni rat izgubljen i bombe nisu dovoljan podsjetnik da se živi u realnom svijetu, u društvu kojem su, da prostite, potrebne magične promjene.

Informativni rat je izgubljen unižavanjem profesije, kombinacijom uvezenog medijskog proliva i gaženjem lokalnih igrača koji jedva dišu, nemoćni da napreduju, što je naročito teško u zemljici sa upitnim kapacitetom da iznese medijski biznis jači od komunalnog biltena.

Ili ovako: čim je opošljen referendum, prestala je potreba za političkim partijama i medijima, samo što mnogi toga nisu svjesni. Dobro organizovana mafija mnogo je efikasniji model upravljanja od glomaznog državnog aparata. Države su pravljene po većim kalupima, u zatvorenim postplemenskim zajednicama efikasan sistem prisile je dovoljan. To su nerijetko društva u kojima ubijaju novinare.

Informativni rat je izgubljen jer je mutni kapital otkupio ljušture polupanih medija, jer političke partije rađaju nove, jer je politika kliznula u biznis, a biznis u zločin. I zato danas više ne postoji društveni refleks, nema više od sto pedest građana da izađe, da podrži porodicu Olivere Lakić, ako ne već njenu struku, ili minuli rad Seada Sadikovića.

Vrijednost je srušena prije nego je nastala, žao mi je, malena država, lijepa država, meni jako važna, Crna Gora postaje posljednjih godina sve ružnije mjesto za život, puno nasilja i informativnog gnoja u kojem se dave frustrirani građani.

Vrhovni kontrolor štete Đukanović položiće novu predsjedničku zakletvu, neka mu je srećna, ali ovo ne ide u dobrom pravcu, predugo traje i sluti veće zlo, stvari gadnije čak i od humora njegovih vrlih savjetnika.

Izvor: Vijesti

  • Najnovije

  • Najcitanije

Lice Fokusa

Previous Next
Enisa Nikaj, pjevačica i tekstopisac iz Njujorka: Ime za koje će se tek čuti Prvi singl, Burn This Bridge, Enisa je objavila u septembru 2016. godine, a imao je više od 115.000 sinhronizovanih video zapisa napravljenih za njenu pjesmu na aplikaciji Musically, sa milionima korisnika. To je dovelo do toga da je pjesma osvojila 2. mjesto na takmičenju “Next Wave October”, a video su premijerno prikazivali Billboard i iHeart Radio
Lice Fokusa: Elma Kolenović Osamnaestogodišnja Elma Kolenović jedna je od najzaslužnijh članica fudbalskog tima Fairleigh Dickinson univerziteta (FDU) koji je, prvi put u svojoj istoriji, osvojio NEC Conference takmičenje u ženskom fudbalu. I to bez poraza! Elma, o čijim uspjesima je Portal Revije Fokus ranije pisao, je freshmen i dala je pet golova i imala sedam asistencija. FDU se, takođe, prvi put automatski plasirao na NCAA turnir među 64 najbolja univerzitetska tima za ovu školsku godinu. Zahvaljujući dobrim ocjenama u školi i dobrim igrama na terenu, Elma ima punu stipendiju na ovom privatnom univerzitetu. Elma Kolenović živi u Njujorku, a porijeklom je iz Gusinja. Jedna od njenih želja je i da obuče dres reprezentacije Crne Gore. Inače, Haris, stariji Elmin brat, nastupa za ekipu Stony Brook univerziteta.
Lice Fokusa: Dino Radončić Šesnaestogodišnji Dino Radončić je košarkaš koji "prijeti" da će jednog dana igrati na NBA parketima. Trenutno nosi dres Reala iz Madrida, a o kakvom se talentu radi možda najbolje govori podatak da ga je specijalizovani košarkaški sajt Eurohopes proglasio za najvećeg talenta u svom uzrastu u Evropi. Dino je rođen 8. januara 1999. godine u Njemačkoj, ali je rano djetinjstvo, školovanje i početak košarkaške karijere započeo u Zrenjaninu, rodnom gradu svoje majke. Prve košarkaške korake napravio je u KK „Storm Zrenjanin” sa deset godina, a u selekciji kadeta njegov tim je već tada bio prvak države. Od tada je njegova karijera krenula vrtoglavom uzlaznom putanjom. Dino je od 2. septembra 2013. igrao u Barseloni, gdje je u potpunosti opravdao svu medijsku pažnju koju je plijenio i sa tim klubom osvojio titulu. Bio je najbolji igrač tima sa prosjekom od 25 poena, 11 skokova i osam asistencija. Postao je najmlađi stranac u istoriji koji je došao u katalonski klub… Međutim, Barselonin ljuti rival je nastojao da Radončića dovede u svoje redove, i uspio je u tome. Dino se, naravno, revanširao sjajnim partijama i u dresu kraljevskog kluba - donio je Realu titulu nakon decenijskog posta. Prošlog mjeseca, u finalu „el klasika“ protiv Barselone, ovaj, 201 centimetar visoki košarkaš, ubacio je 18 poena, imao 11 skokova i šest asistencija, pa je s pravom proglašen za najboljeg igrača finala. Dino je, inače, sin Damira Radončića, proslavljenog rukometaša, koji je igrao u najjačim evropskim ligama, i oblačio dresove reprezentacija Jugoslavije, Bosne i Hercegovine i SAD. Dinova majka Vanja je bivša odbojkašica.
Binais Begović Iron Man Magazine, vodeći svjetski bodibilding i fitnes magazin i svjetski lider informacija o treninzima iz tih oblasti, objavio je da su preduzetnik Binais Begović i njegova supruga, dr Catherine Begović, kupili tu kompaniju... OPSIRNIJE
Maša i Adis Gutić   Maša je poznata svjetska manekenka, a od ljetos i zvanično naša snajka. Adis se već dugo godina bavi manekenstvom i glumom. Imao je glavne uloge u filmovima Fatalis i Marco Polo.
Ajla Karajko Dvadesetdvogodišnja Ajla Karajko iz Travnika jedna je od sedam najboljih studentkinja u SAD po ocjeni magazina „Glamour“. Humana, vrijedna, nenametljiva, dobitnica brojnih domaćih i međunarodnih nagrada, od malena niže uspjehe i odlučno korača ka novim izazovima. Iako je tek na pragu treće decenije, Ajla ima biografiju kao malo ko od njenih vršnjaka. Ipak, uspjeh je nije promijenio, pa i danas mašta kao kad je to radila kao djevojčica u ratom zahvaćenoj Bosni. Ajla, koja ovih dana na Kolumbija univerzitetu ostvaruje svoje snove, otvorila je sebi vrata brojnih svjetskih institucija, ali nikada nije zaboravila svoju domovinu i svoj narod, pa je u rodnom gradu realizovala niz projekta, među kojima i izgradnju Sigurne kuće „Nada“... OPŠIRNIJE
Alen Kolenović Kada se uskoro u američkim kinima pojavi naučno fantastični film „Vesuvius“, filmski ljubitelji će biti u prilici da na djelu vide Alena Kolenovića, koji u filmu igra ni manje ni više nego – glavnu ulogu. Alen je rođen 18. decembra 1988. godine u Gusinju. Već 1991. godine njegova se porodica doselila u SAD, gdje je Alen ubrzo pokazao svoj talenat. Sa svojih šest godina počeo je trenirati karate, gdje je ostvario dobre rezultate. Nosilac je crnog pojasa drugi dan, a širom SAD je osvojio brojne medalje i pehare. Pored karatea, bavi se i drugim sportovima. Na daskama koje život znače stao je još dok je pohađao studije na State University Of New York – State University At Stony Brook, gdje je diplomirao sa desetkom. Pri završnoj godini studija pohađao je časove glume, da bi poslije završenih studija upisao i završio trogodišnju školu za glumu u poznatom „William Esper studiju“ u Njujorku. Igrao je u nekoliko pozorišnih predstava na Brodveju: „The Train“, „Belgrade Trilogy“, „Fare Game“ i „Meridian, Mississippi Redux“.  Kolenović je imao i nekoliko filmskih i serijskih uloga...    

Video dana

VIC NEDELJE

    Mujo i hodža      
    Mujo i hodža

    Došao Mujo kod hodže i kaže: - Fata me vara.

    Hodža: - Razvedi se.

    Mujo: - Ne mogu, volim je.

    Hodža: - Onda se ne razvodi.

    Mujo: - Ali stalno mi je to na umu.

    Hodža: - Pa, razvedi se.

    Mujo: - Ne mogu zbog djece.

    Hodža: - Onda se nemoj razvesti.

    Mujo: - Ali ne mogu joj oprostiti.

    Read more...