Ide buba mara

Ide buba mara

Autor: Brano Mandić

Ćerke su sa snijega donijele mrtvu bubamaru,
gladile su je i tepale joj tata, što je morbidno,
ali ko sam ja da sudim imenovanju mrtvih insekata?
Igra je trajala duže nego što sam očekivao,
u njihovom uzrastu brzo se zasite i pređu na jelo
ili ajped, ili nešto treće, no ovog puta, bubamara
je bila hit dana, možda i zato što je još imala
poneki refleks u nogicama, što je odavalo znak
života. Bilo je previše komplikovano za objasniti
kako mrtvo može da mrda, i kako taj impuls
ostane sred bubinog uda da rađa pokret satima
poslije, tako da sam mudro pustio da refleks glumi
život, što se i meni u životu često dešavalo, a i tebi,
pusti, refleksni život, bez ideje i misli, punoće,
samo se pomjeriš na dodir i nazad u obzir, strah,
bijes... Moj komšija Nejt, vratio se iz Kanade
gdje je držao predavanje o tome kako pauk vidi boje.
Nejt ima dvoje djece, okružen gušterima i fosilima
prirodnjak ima divnu suprugu Keri i družimo se
intelektualno, pa kad je čuo za pjesme u novinama
obećao mi knjigu Kurcia Malapartea, koju još
nisam dočekao oslonjen na varljivu ćud fejsbuka.
I taman kad sam Nejtu smislio dvije riječi, udario
pjesničko enter, na stolu od lažne keramike
desilo se čudo, pred očima mojih kćeri,
bubamara je počela da živi, da se mrda. To
nije moglo biti slučajno, koordinirana akcija udova,
gambanje ako ne hod, preko glatkih lažnih pločica
uvezanih u mozaik stolića, bubamara je živa! urliknula
je Nika, živa je, rekla je Selena, živa! ponovio sam i ja,
zapitan da li postoji zimska hibernacija, i kako insekt
živi poslije smrti ugrijan u kući sa tatom i dvije curice
koje mu tepaju tata. Pitanje sam poslao na adresu
Nejta Morhausa, profesora univerzeta, koji zna
kako pauci vide Rubikovu kocku i boju putera.
Bubamara u trenutku dok ovo pišem miruje,
nisam voljan da ulažem nade, dokazala je da je živa,
to je dosta, to je previše, to je sve što sam htio da djeca vide.

Izvor: Vijesti