04022020čet
Last updatesri, 01 apr 2020 11pm

Svi smo mi zajedno i dalje, sretna nam nova '93.

Autor: Andrej Nikolaidis

Otac često govori: Imao sam sretno djetinjstvo.

Rođen je poslije rata. Siromaštvo te generacije mi današnji teško da možemo i zamisliti. Veći dio godine bosonog je jurio kaldrmom čaršije, pijeskom i stijenama obale. Jedan šorc i jedna trik majica za proljeće i ljeto. Spava na drvenom podu stare, kamene kuće, u kojoj se, kao umjetnine u Luvru, čuva memla iz sredine 19. vijeka. Po kišnim zimskim danima odlazi u šumu i tamo, mokar kao kos, bere drva za ogrjev.

Umjesto kolačima, otac ga časti komadićima kruha, na koje je, nakon što su premazani češnjakom, nakapano maslinovo ulje. Danas u restoranima za bogate tu sirotinjsku hranu prodaju pod imenom "brusketi". Na izblijedjelim fotografijama na kojima vidim oca kao dijete on je ošišan do glave i izgladnio. I uvijek nasmijan. Da, nesumnjivo: sretan.

'Veče nostalgije: zlatne devedesete'

Ono što je prošlo uvijek je veće od onoga što će doći,kaže u jednoj pjesmi Aleksandar Bečanović. Ono što zovemo napretkom nas, međutim, neumoljivo odnosi naprijed, sve dalje od prošlosti, koja, svakim metrom koji pređemo, postaje sve blještavija, sve više sveta.

Prije koju godinu kolima sam se iz Podgorice vraćao kući, u Ulcinj, pa stao u Baru, kraj kioska za brzu hranu, da kupim sendvič. Pojam "brza hrana" na Balkanu treba shvatiti uslovno. Kao i sve ostalo, uostalom. Kod nas se sve što se priprema kraće od sarme smatra brzim. Topli sendvič sam čekao 20 minuta. I danas vjerujem da je nekad bio topao.

Iz noćnog kluba u blizini sendvičare tukao je jeftini turbo-folk ritam. Trebalo mi je svega nekoliko sekundi da prepoznam pjesmu "200 na sat", Ivan Gavrilović. Enivej, vitlajući sendvičom, zaputio sam se ka klubu ispred kojega su se tiskali tinejdžeri sa bocama piva i limenkama "red bulla" u ruci. Na ulazu je stajao plakat: "Veče nostalgije: zlatne devedesete".

Da, znam sve najgore pjesme iz ratnih devedesetih. Samo recite: "Bumbar", "Kralj kokaina",, "Idemo na Mars", "Gori more, tope se planine", "Vino crveno", "Plači zemljo", itakodaljeitomeslično.

U to vrijeme radio sam u štampariji u kojoj je po čitav dan treštaoElmag radio, stanica specijalizovana za muziku za idiote. Od tog mučenja do danas se nisam oporavio. Često u gluho doba noći začujem neljudski krik: "Kukavicaaaaa!", pa se u najvećem stahu trgnem iz sna, obliven znojem.

Nostalgija se cijedila sa ekrana

Te noći u Baru bio sam na rubu suicida. Razmišljao sam: da izvršim harakiri sendvičem, koji je bio tvrd kao katana i, pretpostavljam, jednako ukusan? Jer, radije bih čitav dan slušao Godzilu kako ispušta gasove nego da na deset sekundi ponovo proživljavam užase "Bunde".

Nisam krenuo stopama Jukija Mišime, putem kojim se rjeđe ide. Umjesto toga, odvezao sam se kući. Tamo sam isključio ton na kompjuteru i na youtubeu potražio neke od pjesama koje je te noći pustio barski DJ. Komentatori nisu štedjeli na izrazima oduševljenja. Nostalgija za devedesetima se cijedila sa ekrana: "Nikad više ono vrijeme", "Da mi se samo na jednu noć opet vratiti u te dane"...

Ti život, mislio sam, ne samo da postoje ljudi koji su u stanju pomisliti "Kako je divno bilo u Berlinu 1943.", ili "Nema više muzike kakva se svirala za vrijeme opsade Staljingrada", nego su ti ljudi vani, među nama, bez medicinske njege i sa pristupom računaru. Izgledaju kao ti ili ja. Nećeš ih prepoznati sve dok na televizoru ne zasvira neki toksični otpad iz devedesettreće, a njeno/njegovo lice ne oblije blaženstvo i ti ne shvatiš da je njoj/njemu, u vrijeme Dubrovnika, Vukovara, opsade Sarajeva, Markala, Tuzlanske kapije, Srebrenice... svijet bio taman po mjeri, pa, shodno tome, njoj/njemu u tom svijetu posve dobro. Tako dobro da do danas pokušava u sjećanju vratiti svaki trenutak tog vremena.

Ono visoko gore – to je dno

Na njihovu sreću, ove zemlje nikamo nisu ni mrdnule. Svi smo mi zajedno i dalje u devedesettrećoj.

Otvorite novine, upalite televizor. Najveće zvijezde onog, selebritiji su i ovog vremena. Ratko Mladić, Slobodan Praljak, Vojislav Šešelj, razne ratničke udruge. O njima svoje mirnodopske analize saopštavaju vedete ratnohuškačkog novinarstva devedesetih, koje danas govore isto što i onda. Zašto da ne? Njhove je nalaze vrijeme potvrdilo.

Imamo mi svoje države, a one svoje zastave, himne i mitologije, no mi smo, zapravo, žitelji loše beskonačnosti. Ona je naša istinska domovina. U koju smo ušli sa obećanjem progresa. Koji je, pokazalo se, beskonačni regres. Ne, nije to bio pad, nego dobrovoljni, ekstatični skok u barbarstvo. A barbarstvo je, vidite, duboko. Pogledajte: ono gore, visoko gore – to je dno.

Kratki period istorije – treptaj umornog oka, tek – ovdje se odvijao eksperiment modernizacije. Naši su ljudi bili izloženi emancipaciji, edukaciji, industrijalizaciji i sekularizaciji. Onda smo obaviješteni da je eksperiment obustavljen, nakon što je doživio "istorijski poraz".

Sve za barbarstvo, njega nizašta

Potom se pokazalo da "od sada demokratija i kapitalizam" znači nacionalizam umjesto nacionalizacije, fašizam umjesto socijalizma, znači: deemancipaciju, deedukaciju, deindustrijalizaciju i desekularizaciju. Na slovo, na slovo, recimo 'D': destrukcija. Propast je bila pitanje slobodnog izbora. Neprosvijećenost nije nametnuta, nego odabrana. Ona je, doista, samoskrivljeno nepunoljetstvo. Neprijatelji jedni drugima, no ujedinjeni u sveopštem ratu protiv prosvijećenosti: ona je zajednički neprijatelj.

Budućnost će biti barbarska, kakva bi drugo mogla biti. Biće to visokotehnološki barbarizam, jer nauka dobro služi barbarstvu. Služiće mu i demokratija, kao i pravna država. Šta narod želi? On neće manje barbarstva, nego više para. Zbog barbarstva su se spremni odreći novca, ali ne i odreći se barbarstva zarad novca. Barbarstvo nije na prodaju: ono je pitanje nacionalnog i ličnog ponosa. Za odbranu svoga barbarstva, dati sve. Jer: sve za njega, njega nizašta.

Zato - jer je otuđena, neukorijenjena, nametnuta - ideja "nikad više devedesettreća" nije imala šanse. Zato će zauvijek biti devedesettreća. Zato devedesettreća nije bila krah, nego hepiend. Zato fotografije i videozapise iz devedesettreće uvijek treba prikazivati sa natpisom za reklame za "coca-colu": enjoy.

Stavovi izraženi u ovom tekstu autorovi su i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere. 

Izvor: Al Jazeera

  • Najnovije

  • Najcitanije

Lice Fokusa

Previous Next
Enisa Nikaj, pjevačica i tekstopisac iz Njujorka: Ime za koje će se tek čuti Prvi singl, Burn This Bridge, Enisa je objavila u septembru 2016. godine, a imao je više od 115.000 sinhronizovanih video zapisa napravljenih za njenu pjesmu na aplikaciji Musically, sa milionima korisnika. To je dovelo do toga da je pjesma osvojila 2. mjesto na takmičenju “Next Wave October”, a video su premijerno prikazivali Billboard i iHeart Radio
Lice Fokusa: Elma Kolenović Osamnaestogodišnja Elma Kolenović jedna je od najzaslužnijh članica fudbalskog tima Fairleigh Dickinson univerziteta (FDU) koji je, prvi put u svojoj istoriji, osvojio NEC Conference takmičenje u ženskom fudbalu. I to bez poraza! Elma, o čijim uspjesima je Portal Revije Fokus ranije pisao, je freshmen i dala je pet golova i imala sedam asistencija. FDU se, takođe, prvi put automatski plasirao na NCAA turnir među 64 najbolja univerzitetska tima za ovu školsku godinu. Zahvaljujući dobrim ocjenama u školi i dobrim igrama na terenu, Elma ima punu stipendiju na ovom privatnom univerzitetu. Elma Kolenović živi u Njujorku, a porijeklom je iz Gusinja. Jedna od njenih želja je i da obuče dres reprezentacije Crne Gore. Inače, Haris, stariji Elmin brat, nastupa za ekipu Stony Brook univerziteta.
Lice Fokusa: Dino Radončić Šesnaestogodišnji Dino Radončić je košarkaš koji "prijeti" da će jednog dana igrati na NBA parketima. Trenutno nosi dres Reala iz Madrida, a o kakvom se talentu radi možda najbolje govori podatak da ga je specijalizovani košarkaški sajt Eurohopes proglasio za najvećeg talenta u svom uzrastu u Evropi. Dino je rođen 8. januara 1999. godine u Njemačkoj, ali je rano djetinjstvo, školovanje i početak košarkaške karijere započeo u Zrenjaninu, rodnom gradu svoje majke. Prve košarkaške korake napravio je u KK „Storm Zrenjanin” sa deset godina, a u selekciji kadeta njegov tim je već tada bio prvak države. Od tada je njegova karijera krenula vrtoglavom uzlaznom putanjom. Dino je od 2. septembra 2013. igrao u Barseloni, gdje je u potpunosti opravdao svu medijsku pažnju koju je plijenio i sa tim klubom osvojio titulu. Bio je najbolji igrač tima sa prosjekom od 25 poena, 11 skokova i osam asistencija. Postao je najmlađi stranac u istoriji koji je došao u katalonski klub… Međutim, Barselonin ljuti rival je nastojao da Radončića dovede u svoje redove, i uspio je u tome. Dino se, naravno, revanširao sjajnim partijama i u dresu kraljevskog kluba - donio je Realu titulu nakon decenijskog posta. Prošlog mjeseca, u finalu „el klasika“ protiv Barselone, ovaj, 201 centimetar visoki košarkaš, ubacio je 18 poena, imao 11 skokova i šest asistencija, pa je s pravom proglašen za najboljeg igrača finala. Dino je, inače, sin Damira Radončića, proslavljenog rukometaša, koji je igrao u najjačim evropskim ligama, i oblačio dresove reprezentacija Jugoslavije, Bosne i Hercegovine i SAD. Dinova majka Vanja je bivša odbojkašica.
Binais Begović Iron Man Magazine, vodeći svjetski bodibilding i fitnes magazin i svjetski lider informacija o treninzima iz tih oblasti, objavio je da su preduzetnik Binais Begović i njegova supruga, dr Catherine Begović, kupili tu kompaniju... OPSIRNIJE
Maša i Adis Gutić   Maša je poznata svjetska manekenka, a od ljetos i zvanično naša snajka. Adis se već dugo godina bavi manekenstvom i glumom. Imao je glavne uloge u filmovima Fatalis i Marco Polo.
Ajla Karajko Dvadesetdvogodišnja Ajla Karajko iz Travnika jedna je od sedam najboljih studentkinja u SAD po ocjeni magazina „Glamour“. Humana, vrijedna, nenametljiva, dobitnica brojnih domaćih i međunarodnih nagrada, od malena niže uspjehe i odlučno korača ka novim izazovima. Iako je tek na pragu treće decenije, Ajla ima biografiju kao malo ko od njenih vršnjaka. Ipak, uspjeh je nije promijenio, pa i danas mašta kao kad je to radila kao djevojčica u ratom zahvaćenoj Bosni. Ajla, koja ovih dana na Kolumbija univerzitetu ostvaruje svoje snove, otvorila je sebi vrata brojnih svjetskih institucija, ali nikada nije zaboravila svoju domovinu i svoj narod, pa je u rodnom gradu realizovala niz projekta, među kojima i izgradnju Sigurne kuće „Nada“... OPŠIRNIJE
Alen Dervišević  Za plivača Alena Derviševića se ne bi pouzdano moglo utvrditi je li bolji na kopnu ili u vodi. Na kopnu je odličan student, uzoran sin i primjeran momak, a kroz vodu je do sada doplivao do stotina zlatnih, srebrnih i bronzanih medalja, pehara, pohvalnica, priznanja… I sada ovaj naš mladić, porijeklom iz Gusinja, u Sjedinjenim Američkim Državama vrijedno trenira kako bi ostvario svoj san – učešće na Olimpijskim igrama u Rio De Žaneiru 2016. godine...OPSIRNIJE

SPECIJALNO IZDANJE


 

Video dana

Mali oglasi

Previous Next
Oglasi i obavještenja Neka Vaš oglas ili obavještenje vide hiljade naših čitalaca širom svijeta! Mi smo tu da Vam pomognemo da u najkraćem mogućem roku oglas o prodaji ili...
E&M Electrical kompaniji u Njujorku potrebni radnici Ukoliko ste odgovorni, želite da napredujete u karijeri i radite sa iskusnim električarima, naša kompanija je pravo mjesto za vas. Zainteresovani se mogu javiti na e-mail Ova...

BISERI

VIC NEDELJE

    Crnogorske brige oko korone      
    Crnogorske brige oko korone

    Pojedini stanovnici Crne Gore, jedine zemlje u Evropi gdje nema oboljelih od korona virusa, sumnjaju da to i nije bezopasno.

    „Ako Evropa ukapira da smo imuni na virus, na'ebali smo“, veli zabrinuti Crnogorac svom unuku.

    „Zašto Đede? Zar to nije dobro?“, pita unuk

    Read more...