04022020čet
Last updatesri, 01 apr 2020 11pm

Dejtonski nesporazum

Autor: Boris Dežulović

Zvao me nekidan u dva iza ponoći Kožo da ispriča vic. Ima on taj običaj, zovne u gluho doba noći iz kafane da ispriča vic.

Znaš li, kaže, zašto se u Bosni dupe briše troslojnim papirom? Zato što jedna kopija ide u općinu, a original u Sarajevo.

Tako je, uostalom, u Sarajevo onomad otišao i originalni primjerak Dejtonskog sporazuma. Potpisali u Parizu sporazum Tuđman i Milošević, potpisao ga onda, šta će?, i Alija, nakon ceremonije za televizijske kamere i fotoreportere Sloba odlučio da počasti društvo, pa poslao Radovanovog ministra vanjskih poslova Aleksu Buhu po domaći burek kod Žorža Pacova na stanicu Simplon u osamnaestom arondismanu, a Alijin primjerak historijskog dokumenta u kožnom uvezu preuzeo Muhamed Šaćirbeg.

“Original ide u Sarajevo”, rekao Šaćirbeg vozaču, vozač ga spakirao u avion, na aerodromu u Sarajevu preuzeo ga službenik Predsjedništva BiH, navratio službenik putem na burek kod Dervoza, pa predao dokument u Arhiv, direktor Arhiva - taman i on tamanio burek - osobno ga odnio šefici odjela, šefica proslijedila referentici, referentica ga protokolirala i zavela u knjige, pa predala arhivaru Muji, arhivar Mujo pitao “đe ću s tim?”, referentica mu kazala “u sef u podrumu”, Mujo pitao “mogul prvo pojest burek?”, referentica rekla “nemoj, hitno je”, Mujo se onda spustio u podrum i otključao sef, kad u podrumskom sefu - Bakir.

“Hvala dobrom Allahu, ja već mislio da ste me zaboravili”, zahvaljivao arhivaru Muji vidno propali Bakir, pa kad je vidio što ovaj drži u ruci zavapio: “Jooj, burek! Otkad bureka nisam okusio!”

Tako je, da skratim, decembra 1995. u podrumskom sefu Predsjedništva BiH otkriven Bakir Izetbegović, za kojega se cijelo vrijeme opsade Sarajeva mislilo da je nestao, da je pao kao žrtva trgovine djecom i da se nalazi negdje u Turskoj ili Maleziji. Lijepo se iznenadio i Alija kad je u podrumu Predsjedništva otkriven njegov davno nestali sin, tri dana slavilo se u domu Izetbegovićevih - majka Halida napravila dulum bureka - i u cijeloj toj gužvi, slavlju i mezetluku, jebiga, svi zaboravili na onaj historijski dokument u kožnom uvezu.

Vidite kako se živom insanu lako to dogodi? I vi ste, priznajte, u svega jednu minutu, čitajući zgodu o Bakiru, zaboravili na onaj nesretni primjerak Dejtonskog sporazuma s početka priče, pa kako ne bi na njega za deset godina zaboravili u Arhivu Predsjedništva BiH? Kako bilo, mnogo godina kasnije, 2008. je to bilo, tadašnji član Predsjedništva Željko Komšić zatražio Dejtonski sporazum – da provjeri nešto u vezi glasanja, smije li po Dejtonu Bošnjak glasati za Hrvata, tako nešto - i šta? Komšićeva tajnica otišla do direktora Arhiva, ovaj pozvao šeficu odjela, šefica referenticu, referentica arhivara Muju, arhivar Mujo sišao u podrum, i u sefu umjesto Dejtonskog sporazuma u kožnom uvezu našao - masni papir od bureka. Pa se lupio po čelu:

“Jooj, burek! Otkad bureka nisam okusio!”

Gdje je, eto, u tom historijskom labirintu - od buregdžinice kod Žorža Pacova u pariškom Simplonu do Mujinog bureka u Arhivu Predsjedništva - nestao originalni primjerak Dejtonskog sporazuma, nikad nije utvrđeno. Raskopale tajne službe kante za smeće i u Mujinom stanu i u Predsjedništvu BiH, i kontejner pred Predsjedništvom, i cijelu deponiju smeća u Smiljevićima, ali Dejtonskog sporazuma nigdje. Temeljni državnopravni dokument, sam ustav države Bosne i Hercegovine, nestao kao da je u zemlju propao, pa tako i zemlja, šta će?, propala kao da je bez ustava ostala. Ne kažem, dogodi se takva stvar živom insanu, vidjeli smo da može nestati cijelo Jablaničko jezero, nestanu i rolete u novogradnji na Ilidži - nestane u podrumu i Bakir Izetbegović! - ali da nestane originalni primjerak ustava neke države, to u historiji još nije zabilježeno.

Desetak je godina tako prošlo otkad se otkrilo da Bosna i Hercegovina nema ustava - opći raspašoj nastao u državi, tumačio je Dejtonski sporazum kako je tko htio, “provjeri u originalu”, zajebavali su se dejtonski hafizi što su Sporazum biva znali napamet - sve dok ga ovih dana, točno na godišnjicu početka pregovora u Dejtonu, policija Republike Srpske nije pronašla na Palama, u kući nekog Željka Kuntoša, nekadašnjeg policajca i tjelohranitelja Radovanovog šefa diplomacije Alekse Buhe. Pa se otkrilo da ga je prodavao za sto hiljada maraka. “Dejtonski sporazum, original na engleskom, dobro očuvan, cijena fiksna.” Prodavao levat originalni primjerak Dejtonskog sporazuma, kao da ikome u Bosni i Hercegovini Dejtonski sporazum treba, i da je ikad ikome uopće trebao.

Sve da ga je džabe davao, ne bi ga nitko uzeo: više bi koristi od njega imao da je u buregdžinici kod Jovanke u njega zamotao burek. A levat onda, shvatili ste, pred policijskim istražiteljima zavapio “Jooj, burek!” Pa se sjetio da ga je ministar Aleksa Buha onomad u Parizu poslao u buregdžinicu kod Žorža Pacova na stanicu Simplon.

Sad, je li bilo baš tako, đavo će znati, tek original Dejtonskog sporazuma na kraju je pronađen u Kuntošinoj kući na Palama, na polici u dnevnoj sobi, uz monografiju Hilandara, biografiju đenerala Draže i sabrana djela Vojislava Šešelja, što ih je dobio na nagradnoj igri neke benzinske stanice na Sokocu. Sve je, veli, jedan veliki Dejtonski nesporazum, nije on pojma imao što je uopće taj dokument, jer ne zna engleski. Mislio siromah da je original scenarij za “Gradić Pejton”, pa reko da uhvati neke pare.

Je li, kažem, bilo baš tako, đavo će znati - ili barem SIPA - tek Dejtonski sporazum sve od potpisivanja do danas u Bosni vrijedi taman koliko i papir od bureka. Pa se najprije otkrilo, čitam jutros u novinama, kako nije istina da je original nestao, eno ga u arhivu Predsjedništva - samo je valjda malo uflekan od ulja, pa dok ga konzervatori srede - pa se otkrilo kako je taj primjerak u Sarajevu zapravo kopija onog Tuđmanovog iz Zagreba, pa se otkrilo - da nije bilo cijele ove gužve ne bismo ni to nikad saznali - da je nestao zapravo Miloševićev primjerak iz Beograda. Ključni dokument suvremene povijesti Bošnjaka, Srba i Hrvata, ukratko, isto da je garantni list nekog starog video rekordera iz devedesetih, stari papir s pečatom Grundigovog ovlaštenog servisera zagubljen negdje u ratnim zbjegovima i poratnim selidbama, danas po prilici jednako vrijedan koliko i garantni list iz Dejtona.

Pa se na koncu shvatilo i ono što Kožo zna sve da ga probudite u dva iza ponoći: zašto se onomad u Parizu Dejtonski sporazum potpisao u tri primjerka. Točno zato, shvatili ste sad i vi, da Bošnjaci, Srbi i Hrvati njime obrišu dupe.

Pitanje je samo - gdje je onda original?

(oslobodjenje.ba)

  • Najnovije

  • Najcitanije

Lice Fokusa

Previous Next
Enisa Nikaj, pjevačica i tekstopisac iz Njujorka: Ime za koje će se tek čuti Prvi singl, Burn This Bridge, Enisa je objavila u septembru 2016. godine, a imao je više od 115.000 sinhronizovanih video zapisa napravljenih za njenu pjesmu na aplikaciji Musically, sa milionima korisnika. To je dovelo do toga da je pjesma osvojila 2. mjesto na takmičenju “Next Wave October”, a video su premijerno prikazivali Billboard i iHeart Radio
Lice Fokusa: Elma Kolenović Osamnaestogodišnja Elma Kolenović jedna je od najzaslužnijh članica fudbalskog tima Fairleigh Dickinson univerziteta (FDU) koji je, prvi put u svojoj istoriji, osvojio NEC Conference takmičenje u ženskom fudbalu. I to bez poraza! Elma, o čijim uspjesima je Portal Revije Fokus ranije pisao, je freshmen i dala je pet golova i imala sedam asistencija. FDU se, takođe, prvi put automatski plasirao na NCAA turnir među 64 najbolja univerzitetska tima za ovu školsku godinu. Zahvaljujući dobrim ocjenama u školi i dobrim igrama na terenu, Elma ima punu stipendiju na ovom privatnom univerzitetu. Elma Kolenović živi u Njujorku, a porijeklom je iz Gusinja. Jedna od njenih želja je i da obuče dres reprezentacije Crne Gore. Inače, Haris, stariji Elmin brat, nastupa za ekipu Stony Brook univerziteta.
Lice Fokusa: Dino Radončić Šesnaestogodišnji Dino Radončić je košarkaš koji "prijeti" da će jednog dana igrati na NBA parketima. Trenutno nosi dres Reala iz Madrida, a o kakvom se talentu radi možda najbolje govori podatak da ga je specijalizovani košarkaški sajt Eurohopes proglasio za najvećeg talenta u svom uzrastu u Evropi. Dino je rođen 8. januara 1999. godine u Njemačkoj, ali je rano djetinjstvo, školovanje i početak košarkaške karijere započeo u Zrenjaninu, rodnom gradu svoje majke. Prve košarkaške korake napravio je u KK „Storm Zrenjanin” sa deset godina, a u selekciji kadeta njegov tim je već tada bio prvak države. Od tada je njegova karijera krenula vrtoglavom uzlaznom putanjom. Dino je od 2. septembra 2013. igrao u Barseloni, gdje je u potpunosti opravdao svu medijsku pažnju koju je plijenio i sa tim klubom osvojio titulu. Bio je najbolji igrač tima sa prosjekom od 25 poena, 11 skokova i osam asistencija. Postao je najmlađi stranac u istoriji koji je došao u katalonski klub… Međutim, Barselonin ljuti rival je nastojao da Radončića dovede u svoje redove, i uspio je u tome. Dino se, naravno, revanširao sjajnim partijama i u dresu kraljevskog kluba - donio je Realu titulu nakon decenijskog posta. Prošlog mjeseca, u finalu „el klasika“ protiv Barselone, ovaj, 201 centimetar visoki košarkaš, ubacio je 18 poena, imao 11 skokova i šest asistencija, pa je s pravom proglašen za najboljeg igrača finala. Dino je, inače, sin Damira Radončića, proslavljenog rukometaša, koji je igrao u najjačim evropskim ligama, i oblačio dresove reprezentacija Jugoslavije, Bosne i Hercegovine i SAD. Dinova majka Vanja je bivša odbojkašica.
Binais Begović Iron Man Magazine, vodeći svjetski bodibilding i fitnes magazin i svjetski lider informacija o treninzima iz tih oblasti, objavio je da su preduzetnik Binais Begović i njegova supruga, dr Catherine Begović, kupili tu kompaniju... OPSIRNIJE
Maša i Adis Gutić   Maša je poznata svjetska manekenka, a od ljetos i zvanično naša snajka. Adis se već dugo godina bavi manekenstvom i glumom. Imao je glavne uloge u filmovima Fatalis i Marco Polo.
Ajla Karajko Dvadesetdvogodišnja Ajla Karajko iz Travnika jedna je od sedam najboljih studentkinja u SAD po ocjeni magazina „Glamour“. Humana, vrijedna, nenametljiva, dobitnica brojnih domaćih i međunarodnih nagrada, od malena niže uspjehe i odlučno korača ka novim izazovima. Iako je tek na pragu treće decenije, Ajla ima biografiju kao malo ko od njenih vršnjaka. Ipak, uspjeh je nije promijenio, pa i danas mašta kao kad je to radila kao djevojčica u ratom zahvaćenoj Bosni. Ajla, koja ovih dana na Kolumbija univerzitetu ostvaruje svoje snove, otvorila je sebi vrata brojnih svjetskih institucija, ali nikada nije zaboravila svoju domovinu i svoj narod, pa je u rodnom gradu realizovala niz projekta, među kojima i izgradnju Sigurne kuće „Nada“... OPŠIRNIJE
Alen Dervišević  Za plivača Alena Derviševića se ne bi pouzdano moglo utvrditi je li bolji na kopnu ili u vodi. Na kopnu je odličan student, uzoran sin i primjeran momak, a kroz vodu je do sada doplivao do stotina zlatnih, srebrnih i bronzanih medalja, pehara, pohvalnica, priznanja… I sada ovaj naš mladić, porijeklom iz Gusinja, u Sjedinjenim Američkim Državama vrijedno trenira kako bi ostvario svoj san – učešće na Olimpijskim igrama u Rio De Žaneiru 2016. godine...OPSIRNIJE

SPECIJALNO IZDANJE


 

Video dana

Mali oglasi

Previous Next
Oglasi i obavještenja Neka Vaš oglas ili obavještenje vide hiljade naših čitalaca širom svijeta! Mi smo tu da Vam pomognemo da u najkraćem mogućem roku oglas o prodaji ili...
E&M Electrical kompaniji u Njujorku potrebni radnici Ukoliko ste odgovorni, želite da napredujete u karijeri i radite sa iskusnim električarima, naša kompanija je pravo mjesto za vas. Zainteresovani se mogu javiti na e-mail Ova...

BISERI

VIC NEDELJE

    Crnogorske brige oko korone      
    Crnogorske brige oko korone

    Pojedini stanovnici Crne Gore, jedine zemlje u Evropi gdje nema oboljelih od korona virusa, sumnjaju da to i nije bezopasno.

    „Ako Evropa ukapira da smo imuni na virus, na'ebali smo“, veli zabrinuti Crnogorac svom unuku.

    „Zašto Đede? Zar to nije dobro?“, pita unuk

    Read more...