04022020čet
Last updatesri, 01 apr 2020 11pm

Goran protiv šutljive većine

Autor: Ermin Čengić

Nije teško zamisliti tu scenu. Čuje se bat koraka u haustoru, udaranje šakom o drvo komšijskih vrata, prodoran glas koji se dere nešto kao "Otvaraj!", zveket koji proizvodi udarac cijevi kalašnjikova o oštricu noža za pojasom krvnika, onda lupanje vlastitog srca u ušima, zaglušujuće, ono od kojeg se ne čuje ni tihi glas komšije po koga su došli, pa ruka automatski poseže za šteku i vrata se otvaraju... "Šta to radiš? Vidiš li da je čovjek bolestan?"

Zlo je tih junskih dana '92. godine stanovalo u sarajevskom naselju Grbavica i Goran Čengić znao je to. Znao je i to da će se, kad otvori vrata i izgovori rečenicu kojom je pokušao stati u zaštitu nemoćnog komšije, dr. Husnije Ćerimagića, to Zlo sručiti i na njega. Znao je da susret sa Zlom znači samo jedno – smrt. A ipak nije ostao s one strane vrata. Da šuti i čeka da Zlo prođe. Da šuti i kopa po svojoj savjesti tražeći izgovore zašto ne treba izaći. Da nasloni strahom oznojena leđa o zid i sačeka da katili odvedu nemoćnog, bolesnog starca.

Ni prvog ni posljednjeg koga su odveli. Da jednostavno pristane biti manji čovjek nego što je bio. Da ugasi tu iskru bunta što mu ju je donio karakter i životna priča njegovog oca, da zaboravi na istinite priče i mitove o čojstvu i junaštvu njegovih crnogorskih predaka, s majčine strane. Da jednostavno bude realan i sabere dva i dva i opredijeli se da je opcija skretanja pogleda najbezbolnije rješenje.

Siledžije postavljaju kriterije

Goranovo herojstvo i hrabrost nikoga u ovom gradu nisu ničemu naučili. Mi smo odavno prestali živjeti u ubjeđenju da bi iko od nas učinio išta slično onome što je uradio Goran. Vidljivo je to na svakom koraku i u svakom pogledu. Postali smo društvo šutljive većine koja pušta da se velike i male nepravde dešavaju svakodnevno, tu, odmah pored nas i da nas to nimalo ne tangira. Naučili smo živjeti sa tim da skretanje pogleda nije najbolje rješenje nego jedino rješenje. A učimo tome i našu djecu.

Puštamo siledžijama da postavljaju kriterije, povlače međe i ovladavaju našim životnim prostorom. Sav naš bunt i sav naš bijes zbog stanja u kojem se nalazimo počinje i završava na zidovima društvenih mreža ili s preporukom da se svijet mijenja intenzivnim čitanjem pozitivnih poruka na etiketama boca s vodom. I vrlo nam je komforno u tom svijetu bez heroja, onih koji bi svojim likom i djelom uznemiravali našu malograđansku uljuljkanost u sivilo svakodnevnice.

Život i smrt Gorana Čengića, dakle, nemaju simboličke vrijednosti za građane Sarajeva. Pristali smo na to da on nije zaslužio da se po njemu zovu ni ulica ni dvorana ni rukometni klub, ništa. Sve je već popunjeno, a i ono što nije popunjava se imenima i karakterima čije su reference s onu stranu ljudskosti. Našim ulicama i školama marširaju ideološko-politički podobne ličnosti čiji historijski značaj varira u zavisnosti od toga jesu li bili veći simpatizeri antikomunizma ili panislamizma ili nekog trećeg -izma. Ovom društvu uzori nisu pravednici, uzori nisu heroji ni oni koji su u vremenu Zla bili na strani Dobra. Uzori su oni koji su znali da je najbolje gledati ustranu i čekati da se Zlo i Dobro obračunaju, pa u 87. minuti utakmice procijeniti čiji navijački šal objesiti oko vrata.

Angažman najveći spomenik Goranu Čengiću

Građanima Sarajeva koji ne pristaju na pojeftinjenje čina Gorana Čengića ne treba biti teško zbog odluke općinskih vlasti da novu grbavičku dvoranu nazovu "Novo Sarajevo". I oni i svi mi skupa trebamo biti svjesni činjenice da mi zaista živimo u okruženju koje glorifikuje to Novo Sarajevo. Turbofolk Sarajevo. Aca u Zetri Sarajevo. Vodovod i kanalizacija Sarajevo. "Janje u Ferhadiji" Sarajevo. "Samo nek' ne puca" Sarajevo.

I zato umjesto lamentiranja nad činom nenazivanja sportske dvorane po sportistu i čovjeku o čijoj se plemenitosti, ipak i unatoč svemu, govori i nakon 25 godina od njegovog ubistva, zapitajmo se svi mi pojedinačno kako je bilo biti Goran Čengić tog junskog dana ratne 1992. godine? I pokušajmo svi skupa postati ljudi koji neće dozvoliti da se u vremenu mira ikad više ponovi ono što se desilo dječaku Denisu Mrnjavcu, ubijenom u punom tramvaju. Ubijenom dok je šutljiva većina okretala glavu. To bi bio najveći spomenik Goranu Čengiću.

Stavovi izraženi u ovom tekstu autorovi su i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.

Izvor: Al Jazeera

  • Najnovije

  • Najcitanije

Lice Fokusa

Previous Next
Enisa Nikaj, pjevačica i tekstopisac iz Njujorka: Ime za koje će se tek čuti Prvi singl, Burn This Bridge, Enisa je objavila u septembru 2016. godine, a imao je više od 115.000 sinhronizovanih video zapisa napravljenih za njenu pjesmu na aplikaciji Musically, sa milionima korisnika. To je dovelo do toga da je pjesma osvojila 2. mjesto na takmičenju “Next Wave October”, a video su premijerno prikazivali Billboard i iHeart Radio
Lice Fokusa: Elma Kolenović Osamnaestogodišnja Elma Kolenović jedna je od najzaslužnijh članica fudbalskog tima Fairleigh Dickinson univerziteta (FDU) koji je, prvi put u svojoj istoriji, osvojio NEC Conference takmičenje u ženskom fudbalu. I to bez poraza! Elma, o čijim uspjesima je Portal Revije Fokus ranije pisao, je freshmen i dala je pet golova i imala sedam asistencija. FDU se, takođe, prvi put automatski plasirao na NCAA turnir među 64 najbolja univerzitetska tima za ovu školsku godinu. Zahvaljujući dobrim ocjenama u školi i dobrim igrama na terenu, Elma ima punu stipendiju na ovom privatnom univerzitetu. Elma Kolenović živi u Njujorku, a porijeklom je iz Gusinja. Jedna od njenih želja je i da obuče dres reprezentacije Crne Gore. Inače, Haris, stariji Elmin brat, nastupa za ekipu Stony Brook univerziteta.
Lice Fokusa: Dino Radončić Šesnaestogodišnji Dino Radončić je košarkaš koji "prijeti" da će jednog dana igrati na NBA parketima. Trenutno nosi dres Reala iz Madrida, a o kakvom se talentu radi možda najbolje govori podatak da ga je specijalizovani košarkaški sajt Eurohopes proglasio za najvećeg talenta u svom uzrastu u Evropi. Dino je rođen 8. januara 1999. godine u Njemačkoj, ali je rano djetinjstvo, školovanje i početak košarkaške karijere započeo u Zrenjaninu, rodnom gradu svoje majke. Prve košarkaške korake napravio je u KK „Storm Zrenjanin” sa deset godina, a u selekciji kadeta njegov tim je već tada bio prvak države. Od tada je njegova karijera krenula vrtoglavom uzlaznom putanjom. Dino je od 2. septembra 2013. igrao u Barseloni, gdje je u potpunosti opravdao svu medijsku pažnju koju je plijenio i sa tim klubom osvojio titulu. Bio je najbolji igrač tima sa prosjekom od 25 poena, 11 skokova i osam asistencija. Postao je najmlađi stranac u istoriji koji je došao u katalonski klub… Međutim, Barselonin ljuti rival je nastojao da Radončića dovede u svoje redove, i uspio je u tome. Dino se, naravno, revanširao sjajnim partijama i u dresu kraljevskog kluba - donio je Realu titulu nakon decenijskog posta. Prošlog mjeseca, u finalu „el klasika“ protiv Barselone, ovaj, 201 centimetar visoki košarkaš, ubacio je 18 poena, imao 11 skokova i šest asistencija, pa je s pravom proglašen za najboljeg igrača finala. Dino je, inače, sin Damira Radončića, proslavljenog rukometaša, koji je igrao u najjačim evropskim ligama, i oblačio dresove reprezentacija Jugoslavije, Bosne i Hercegovine i SAD. Dinova majka Vanja je bivša odbojkašica.
Binais Begović Iron Man Magazine, vodeći svjetski bodibilding i fitnes magazin i svjetski lider informacija o treninzima iz tih oblasti, objavio je da su preduzetnik Binais Begović i njegova supruga, dr Catherine Begović, kupili tu kompaniju... OPSIRNIJE
Maša i Adis Gutić   Maša je poznata svjetska manekenka, a od ljetos i zvanično naša snajka. Adis se već dugo godina bavi manekenstvom i glumom. Imao je glavne uloge u filmovima Fatalis i Marco Polo.
Ajla Karajko Dvadesetdvogodišnja Ajla Karajko iz Travnika jedna je od sedam najboljih studentkinja u SAD po ocjeni magazina „Glamour“. Humana, vrijedna, nenametljiva, dobitnica brojnih domaćih i međunarodnih nagrada, od malena niže uspjehe i odlučno korača ka novim izazovima. Iako je tek na pragu treće decenije, Ajla ima biografiju kao malo ko od njenih vršnjaka. Ipak, uspjeh je nije promijenio, pa i danas mašta kao kad je to radila kao djevojčica u ratom zahvaćenoj Bosni. Ajla, koja ovih dana na Kolumbija univerzitetu ostvaruje svoje snove, otvorila je sebi vrata brojnih svjetskih institucija, ali nikada nije zaboravila svoju domovinu i svoj narod, pa je u rodnom gradu realizovala niz projekta, među kojima i izgradnju Sigurne kuće „Nada“... OPŠIRNIJE
Alen Dervišević  Za plivača Alena Derviševića se ne bi pouzdano moglo utvrditi je li bolji na kopnu ili u vodi. Na kopnu je odličan student, uzoran sin i primjeran momak, a kroz vodu je do sada doplivao do stotina zlatnih, srebrnih i bronzanih medalja, pehara, pohvalnica, priznanja… I sada ovaj naš mladić, porijeklom iz Gusinja, u Sjedinjenim Američkim Državama vrijedno trenira kako bi ostvario svoj san – učešće na Olimpijskim igrama u Rio De Žaneiru 2016. godine...OPSIRNIJE

SPECIJALNO IZDANJE


 

Video dana

Mali oglasi

Previous Next
Oglasi i obavještenja Neka Vaš oglas ili obavještenje vide hiljade naših čitalaca širom svijeta! Mi smo tu da Vam pomognemo da u najkraćem mogućem roku oglas o prodaji ili...
E&M Electrical kompaniji u Njujorku potrebni radnici Ukoliko ste odgovorni, želite da napredujete u karijeri i radite sa iskusnim električarima, naša kompanija je pravo mjesto za vas. Zainteresovani se mogu javiti na e-mail Ova...

BISERI

VIC NEDELJE

    Crnogorske brige oko korone      
    Crnogorske brige oko korone

    Pojedini stanovnici Crne Gore, jedine zemlje u Evropi gdje nema oboljelih od korona virusa, sumnjaju da to i nije bezopasno.

    „Ako Evropa ukapira da smo imuni na virus, na'ebali smo“, veli zabrinuti Crnogorac svom unuku.

    „Zašto Đede? Zar to nije dobro?“, pita unuk

    Read more...